Čak jedna od tri žene crne kože u Južnoj Africi nezadovoljna je tom činjenicom i podvrgava se redovitim tretmanima izbjeljivanja kože. Rezultat je to istraživanja koje je provelo Sveučilište Cape Town nakon što je uočeno da vrlo veliki broj žena ima sve svjetliju kožu. U središtu ove priče popularna je pjevačica Nomasonto Mshoza Mnisi, koja je nakon nekoliko tretmana izbjeljivanja ponosno izjavila da joj nova boja kože pomaže da se osjeća ljepše i da ima više samopouzdanja.
Osobni odabir
Iako se zbog činjenice da je gotovo postala bjelkinja našla na meti medija, ona ne odustaje i naglašava da je izbjeljivanje kože stvar osobnog odabira i da se ni u čemu ne razlikuje od bilo kojeg drugog estetskog zahvata poput povećanja grudi ili korekcije nosa.
– Dugo sam bila crna i poželjela sam vidjeti sebe drukčijom. Željela sam osjetiti što znači imati bijelu kožu, a sada kada je imam, mogu reći da sam izuzetno sretna i zadovoljna – kaže tridesetogodišnja pjevačica, koja je do sada imala nekoliko profesionalnih tretmana izbjeljivanja od kojih svaki stoji oko 3500 kuna.
Popularna zabavljačica, naravno, ima novca i koristi skuplje i sigurnije preparate za izbjeljivanje, i to isključivo pod kontrolom specijalista za ovakve postupke, što nije jamstvo da su oni neopasni. No žene koje imaju tu potrebu i želju kao i ona, a nemaju dovoljno novca, kupuju preparate na crnom tržištu i tako se izlažu golemoj opasnosti.
Izaziva teške bolesti
Istraživači s istog sveučilišta upozoravaju da redovita uporaba čak i najkvalitetnijih preparata za izbjeljivanje može dovesti do leukemije, raka jetre ili bubrega te brojnih teških kožnih bolesti i poremećaja, među kojima je i jedan oblik hiperpigmentacije u kojem koža postaje tamnocrvene boje. Brojni dermatolozi u Južnoj Africi svjedoče kako je iz godine u godine sve više pacijenata koji im dolaze s oštećenjima kože koja se izuzetno teško liječe, a u većini slučajeva te su promjene trajne. Naglašavaju da za te bolesnike ne mogu učiniti gotovo ništa.
Šetnja jednom od ne tako imućnih četvrti Johannesburga govori o tome u kojoj je mjeri ova pojava uzela maha. Tako se može vidjeti velik broj žena koje imaju bijelo lice, ali im je ostatak tijela potpuno taman. Neke od njih po licu imaju kraste nastale uporabom preparata koje su kupile na crnom tržištu, na kojem nema nikakve kontrole.
Bijelo je lijepo, crno nije
Znanstvenici u posljednje vrijeme žele naći odgovor na pitanje zašto ljudi tamne kaže žele biti svjetliji. Nitko još nije našao pouzdan odgovor, no neki naglašavaju da bi to moglo imati veze s razdobljem kolonijalne vladavine kada je bijela koža bila simbol ljepote, uspjeha i bogatstva, dok je crna koža nosila potpuno suprotne konotacije.
Izbjeljivanje kože nije pojava ograničena samo na Južnu Afriku. Čak 77 posto žena u Nigeriji koristi neki od preparata za izbjeljivanje, a taj je postupak popularan i u Togu, gdje ga na primjenjuje oko 59 posto žena. U posljednje vrijeme u sve većem broju pridružuju im se i muškarci. U tome prednjači glasoviti frizer iz Konga Jackson Marcelle, kojeg zovu afričkim Michaelom Jacksonom. On kaže da ga je majka kao malog dječaka mazala kremama za izbjeljivanje, a da sada koristi injekcije koje kožu izbjeljuju na šest mjeseci. I brojne svjetski poznate pjevačice navodno izbjeljuju kožu.
>>Devedeset posto muškaraca misli da su im djevojke \"prirodne\"
Ovo je na silu nategnut članak pun proizvoljnih spekulacija sa nasuimice nabacanim tamnoputijim ličnostima. Cijeli se temelji na opskurnoj kwaito pjevačici iz Soweta nomasonto mshoza mnisi. E pa onda je cijenjena "novinarka" mogla naguglati da je dotična prilično mentalno labilna ličnost, sa više pokušaja samoubojstava, i raznim ekscesima, među kojima je izbjeljivanje samo jedna od posljedica simptoma njenih psihoza. Nikakav temelj za isproducirane bombastične naslove o općem izbjeljivanju i "bijelo je lijepo, crno nije".