Još malo do svečane dodjele: Večernjakova ruža bila je i ostala nagrada čitatelja

Pojavom interneta i društvenih mreža, ovoj našoj analitičkoj novinarskoj struci vizionari su predvidjeli kraj. To se neće dogoditi, novinarstvo će sve preživjeti jer ispunjava čovjekovu iskonsku glad za informiranošću, a da bi njegovi protagonisti još više grizli u izvještavanju javnosti s prve linije istine, i nagrade su svojevrsni poticaj. Posebice one u kojima nominirane prepoznaju kolege iz struke, a konačni izbor prepušten je najobjektivnijem tijelu - čitateljima. Upravo takva nagrada je Večernjakova ruža, volimo reći najstarija medijska nagrada što ona doista i jest, a večeras će u HNK Zagreb najboljima u izazovnoj 2020. biti dodijeljena 27. put. I to, naravno, ne samo televizijskim i radijskim novinarima, već i glumcima, glazbenicima i novim snagama u tim našim turbulentnim, a iznimno važnim zanimanjima.

Žilava kao i novinarska struka, pa i kao sama kultura i kreativnost, preživjela je Ruža turbulencije svih vrsta i razvijala se zajedno s medijima. Rođena je davne 1994., u predinternetsko i u Hrvatskoj nimalo lako ratno doba. Bila je i ostala nagrada čitatelja Večernjeg lista, a svatko tko je u ne tako davnoj prošlosti imao priliku vidjeti prepune vreće dopisnica koje su s glasačkim kuponima stizale u redakciju Večernjeg lista, svjestan je, prisjetila se dugogodišnja večernjakovka i članica žirija Bojana Radović, ne samo važnosti te nagrade, nego i žara kojim su je prigrlili oni koji svake godine iznova odlučuju o tome tko su najbolji kreativci u medijskom svijetu.

Interes čitatelja bio je takav da su se pobjednici u svakoj pojedinoj kategoriji mogli podičiti desecima tisuća glasova, a golemu važnost nagrade potvrđuje to što se i danas zvijezde u svojim biografijama hvale brojem osvojenih Večernjakovih ruža. Prvi laureati koji su započeli slavni niz bili su televizijska legenda Oliver Mlakar i tada vrlo mlada Doris Vučković, kojima su pripale Ruže za televizijske osobe te 1994. godine. Nagrađeni su tada i E.T., Maja Blagdan i Oliver Dragojević koji su osvojili glazbene Ruže te glumac Filip Šovagović. Prva svečana dodjela Ruža, kao i sedam sljedećih, održana je u Satiričkom kazalištu Kerempuh, kasnije je lutala od Westina do Zagrebačkog velesajma, da bi se 2014. slavodobitno smjestila u velebni HNK Zagreb s izravnim prijenosom na HRT-u, mjesto i status koji joj s obzirom na staž i značaj od tada do danas i priliče.

Valja se sjetiti i 1999. godine. Tada smo prijelaz u 21. stoljeće obilježili Ružama najboljima za stoljeće na zalasku. Tim milenijskim Ružama okitili su se: Helga Vlahović Brnobić i Oliver Mlakar, Tereza Kesovija i Oliver Dragojević kao pjevači 20. stoljeća, Ana Karić i Boris Dvornik, Prljavo kazalište kao najbolja grupa, a njihova himna "Mojoj majci", kojoj i danas tepaju "Ruža hrvatska", stekla je naslov pjesme 20. stoljeća. Najboljim filmom 20. stoljeća proglašeno je remek-djelo Kreše Golika "Tko pjeva zlo ne misli", a u kategoriji TV serije stoljeća pobijedili su "Gruntovčani". Da smo ocijenili dobro i nagradili svevremenske predloške, dokaz je aktualna serija Vinka Brešana "Dnevnik velikog Perice" kao svojevrsni nastavak Golikova filma, a pomlađene "Gruntovčane" gledamo na kazališnim daskama Kerempuha.

Koliko je godinama Ruža rasla i u svoj razvoj uključivala nove medijske dosege, dokaz je i ona dodjela na koju su se sa seta serije u Americi linkom izravno uključili Goran Višnjić i Halle Berry, znači čulo se za nas i u Hollywoodu, a korak dalje otišli smo i lani. Naime, u vrijeme kad je život u ekstremnim uvjetima pandemije stao, dodjela se ipak dogodila, ali na prigodno ekstreman način. Online, eksperimentalno, virtualno. Ideja o nečemu takvom u startu je podizala obrve, otvarala pitanja u glavi i moralne konstrukcije tipa je li vrijeme primjereno za glamur, veselje i smijeh? No itekako je bilo, i itekako smo uspjeli i otvorili novo poglavlje medijskih odgovora na krizno doba i najvažnije, razveselili ljude i vratili im vjeru da nova pravila nisu nužno prepreka. U tom smislu, lanjska 26. dodjela Večernjakove ruže potvrdila je svoj status najvažnije medijske nagrade, a sudeći po reakcijama koje su pristizale od kulturnjaka, iz gradskih kazališta, radijskih postaja, televizijskih kuća, od glazbenika i HND-a, ta dodjela postala je i povijesna.
- U ovom trenutku organizirati dodjelu na takav način, bilo je jako hrabro! Ruža je još jednom pokazala svoju snagu. Ovim online događajem svima ste nam dali nadu da će sve biti dobro i da će se stvari opet pokrenuti. Hvala na tome! - govorio je Joško Lokas, a sličnog je stava bila i urednica HRT-a Vlatka Kolarević rekavši:

- Bilo je sjajno, od voditelja do praznog HNK i upada u priču s Letom 3 i Terezom Kesovijom. Dan poslije dodjele, na HRT-u, posebice od mlađih kolega, slušam samo riječi hvale. Ovo je odličan iskorak, pa i ako je bilo propusta, bilo je eksperimentalno i prvi put i uvjerena sam da će većina potaknuta ovom idejom sada krenuti u tom pravcu. Večernjakova ruža nas je sve opet spojila što je dodatno važno i za struku jer kroz tu nagradu i dalje propitujemo sami sebe, bavimo se medijima i podsjećamo se da smo jedni drugima korektiv i da učimo i na svojim pogreškama, ali i od boljih. Ruža je jako važna.

Bilo je lani zanimljivo, ogoljeno od pompe i s fokusom na uspjeh nominiranih kolega. Prave zvijezde doista su bili oni i njihov prošlogodišnji rad i publika je uživala gledajući ih u njihovim domovima iz svojeg doma. Ruža je time dokazala da baš ništa ne može pobijediti kreativnost, ali i da je Večernjak u trenutku online koncerata, online izložbi i online kazališta, također totalno "in".
Sukus svega je da se rizik isplatio. Uostalom, Večernji list već 60 godina dokazuje koliko je žilava tiskovina. U svojoj povijesti sa svojim čitateljima nije bio samo dva puta, jednom za velike poplave u Zagrebu 1964., no i tada su večernjakovci u pidžamama trčali u redakciju spasiti što se spasiti dalo da već drugi dan budu na kioscima, i drugi put za velikog štrajka tiska. Prvi se prilagodio digitalizaciji što diže na sve višu razinu i ne dopušta da ono što u nekom trenutku ne možete učiniti, zasmeta onome što možete. Neke pobjede su pobjede duha i duše, a lanjska dodjela Večernjakove ruže dokaz je upravo toga.

Možda opet mrvicu drukčije od onoga na što smo navikli u godinama normalnog življenja bit će na dodjeli Ruže i danas jer pandemija i dalje divlja, ali uz jedan dodatak - naučili smo s njom živjeti. Kriteriji kojih se žiri držao u izboru ovogodišnjih nominiranih oni su koji su vrijedili i svih prijašnjih godina: izvrsnost, originalnost i ono što su osobe u protekloj godini ostvarile i koliko je to bilo važno za najširu javnost, a njihovo ukupno djelovanje moralo je biti kvalitetno i originalno u svom području. Tko od 35 nominiranih u sedam kategorija najviše odgovara tom opisu i zaslužuje Ružu, ali i na koji način smo dodjelu organizirali ove godine, saznat ćete večeras u izravnom prijenosu na HRT-u.