Dvije godine od Balaševićeve smrti: Još uvijek tuguje cijela regija, a 'pokopala' ga nije ni politika

Na današnji dan prije točno dvije godine napustio nas je Đorđe Balašević. Legendarni kantautor preminuo je u 68. godini života  19. veljače 2021. godine u svom rodnom Novom Sadu od posljedica zaraze koronavirusom. Vijest o njegovoj smrti zavila je u crno brojne generacije diljem regije koji su odrasli uz Balaševićeve hitove. Na sprovodu Đorđa Balaševića bili su njegova obitelj i gradonačelnici Ljubljane i Novog Sada, Zoran Janković i Miloš Vučević, a tamburaši su pjevali pjesmu "Olivera" posvećenu njegovoj supruzi.  Sa suprugom Oliverom bio je u braku 40 godina. Upoznali su se krajem 70-ih, kada joj je i napisao pjesmu "Provincijalka", a zatim cijeli niz drugih pjesama. Imali su troje djece - Aleksu, Jovanu i Jelenu.

- Mnogo je ljudi koji vole moje pjesme i oni za mene nisu samo publika. Omogućili su mi da živim od svog talenta, radim ono što volim, u čemu uživam i, na kraju krajeva, da živim od toga - kazao je svojedobno Balašević koji je izuzetno cijenio svoju publiku.

Odmah nakon posljednjeg ispraćaja gradonačelnik Novog Sada najavio je da će Balašević dobiti muzej u svome gradu koji će nositi naziv Atelje snova, a bit će sagrađen u Sveučilišnom parku. Kako se najavljivalo, neće to biti klasičan muzej ili zgrada, već platforma koja će se stalno mijenjati. Mediji najavljuju da će izgledati kao otvorena poklon-kutija, a imat će 11 soba koje će nositi nazive prema Balaševićevim pjesmama i u kojima će posjetitelji moći i spavati jer će muzej raditi 24 sata dnevno. Posebno se ukazuje na krov muzeja koji će imati kupolu kroz koju će posjetitelji iz jedne od prostorija moći promatrati Mjesec. Prizemlje će biti spojeno s parkom u kojem će biti posađeno drveće i cvijeće o kojima je Balašević pjevao u svojim pjesmama. Sve to održavat će u budućnosti i dalje dug Đorđa Balaševića za kojega se može samo reći – jedan jedini i neponovljiv.

Balašević je rođen 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu, otac mu je bio Jovan Balašević, a majka Veronika Elvira Matilda Dolenc. Imao je i pet godina stariju sestru Jasnu koja je preminula. Glazbene uspjehe počeo je nizati vrlo rano, a unatoč tome što je postigao zavidnu karijeru njegovi roditelji protivili su tome da bude glazbenik jer su smatrali da se Đorđe treba baviti geografijom za koju se i školovao. Da ne odobravaju njegov glazbeni put jasno su dali do znanja time što nikada nisu bili ni na jednom njegovom koncertu, a on im je unatoč tome na svim koncertima čuvao dva slobodna mjesta.

Već u osnovnoj školi počeo je pisati pjesme, a maštao je i o tome da postane nogometaš. Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao izvanredno. Upisao je geografiju, jer, po vlastitom priznanju, na prijemnim ispitima nije bilo matematike. Unatoč tome što je na fakultetu zaredao same petice isti nije završio jer se aktivno počeo baviti glazbom.  Sa 18 godine je prvi put svirao gitaru i pisao je tekstove koje je vjerovao da neće nigdje objaviti. Prvu pjesmu je posvetio muhi kad je bio prehlađen jer ga je nervirala njena pojava. 1977. godine pridružio se grupi Žetva iz Novog Sada i s njima snimio singl "U razdjeljak te ljubim" koji je prodan u 180.000 primjeraka, veliki uspjeh za tadašnji jugoslavenski status. 1978. godine napušta skupinu Žetva i osniva vlastitu, nazvanu Rani mraz.

Budući da se nisu rastali kao prijatelji, novu grupu je nazvao inspirirajući se sibirskom poslovicom: “Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza”. Skupina je prvi puta nastupila u Opatiji 1978. godine s pjesmom "Moja prva ljubav". Tada se skupini priključio Bora Đorđević, kasnije poznatiji pod nadimkom Bora Čorba koji je nakon nekoliko mjeseci napustio skupinu i osnovao vlastitu, Riblju čorbu. Rani mraz je tijekom 1978. izbacio niz singlova, a veliki uspjeh postigli su pjesmom "Računajte na nas", koja je postala generacijska himna. Na festivalu Split 79. Balašević osvaja prvu nagradu pjesmom “Panonski mornar”. Listopada 1979. godine svoju popularnost potvrđuje na osam rasprodanih koncerata u beogradskom Domu sindikata. Tijekom 1980. godine služi JNA u Zagrebu i Požarevcu gdje glumi u TV seriji “Vojnici”. U to vrijeme Zdravku Ćoliću daje pjesmu “Zbog tebe” i neke tekstove za album Srebrnih krila “Sreo sam ljubav iz prve pjesme”.

Unatoč karijeri koju je ostvario Balašević je smatrao da je njegov život dobio smisao tek kada je upoznao suprugu Oliveru, bivšu reprezentativku u gimnastici. Olivera je došla iz skromne obitelji, a s majkom je živjela u teškim uvjetima. Za razliku od nje Đorđe je bio razmaženo dijete. Iako su se u početku svađali oko životnih principa ubrzo su pronašli zajednički jezik, a u braku su proveli više od četiri desetljeća. Zajedno su dobili kćeri Jovanu i Jelenu te sina Aleksa, a poseban smisao dobili su nakon što su im djeca podarila unuke. 

Inače, Balašević je tijekom rata javno govorio protiv velikosrpske agresije zbog čega je bio u nemilosti tamošnjih vlasti što se odrazilo loše i na njegovu karijeru. - Kad su počele sve one gužve, poklici, barikade, pokušao sam ostati miran. Znao sam, da su na barikadama uvijek najbrži, nikad najmudriji. Adrenalin u krvi vodio je ljude u ishitrene postupke. Želio sam postupiti ispravno, a to nije bilo lako. Odlučio sam sudjelovati u svemu tome tako što - neću sudjelovati. Karijera mi je potpuno prekinuta. Zato što sam imenom i prezimenom govorio protiv nekih srpskih političara, uslijedili su noćni pozivi, lupanje po prozoru, bušenje guma na automobilu... No, moja obitelj je odlučila da ćemo sve to zajedno izdržati i podržala me u svim mojim postupcima - govorio je svojedobno Balašević osvrćući se na taj period života. 

Podsjetimo, prošle godine uoči prve obljetnice smrti Đoletova kći Beba Balašević pratiteljima se obratila putem svog Facebook profila i uputila im jednu molbu.  - Obilježavati dan kad je Netko Tvoj otišao sa ovog svijeta, nije nešto što se ikad prakticiralo u našoj kući. Ne zbog 'nedostatka poštovanja' nego upravo suprotno. Tog Nekog sjećaš se svaki dan, srećeš ga u bezbroj malih dnevnih događaja, od ulice kojom ste prolazili, pjesmi koju ste komentirali, sportskom događaju, susretu sa zajedničkim likovima... I ne, NIJE ti potreban taj datum u godini da bi obilježio svoje sjećanje na tog Nekog. Od svih prelijepih i dragocjenih dana koje provedeš s tim Nekim, gotovo je uvredljivo obilježavati baš taj dan.

Oni koji su slušali i razumjeli Đoleta, sjetit će se da je on tu neminovnost u svom fazonu zvao 'formalnost koju treba da obavim'...
Dan Kad Sam Rođen, Sveti Luka, Bogojavljenska noć, Prvi januar popodne, Noć kad je Tisa nadošla, i tako dalje, da ne govorim o tome da je napisao i knjigu koja u svom nazivu ima i Kalendar... Pa sigurno možemo izabrati neki drugi datum koji bi daleko adekvatnije išao uz imidž Vječitog Klinca koji nas je tolike godine radovao... Ako želimo pokazati svoje poštovanje, zahvalnost, ljubav i sreću što smo voljeli Nekog, logičnije je da to bude dan kad je on stigao na ovaj svijet... A ne otišao s njega...- napisala je Beba te nastavila s molbom u svojoj objavi na društvenoj mreži:

- Dakle, samo za one koji drugačije gledaju na sve to: svijećama je mjesto, zna se gdje... Imajte poštovanja i razumijevanja prema nama koji živimo u Jovana Cvijića... Mislim da nema potrebe dalje objašnjavati zašto... Te svijeće imaju svoj pridjev koji izbjegavam koristiti sada, ali odnosi se na lokaciju... A to nije obiteljska kuća...

Svi vi ostali koji shvaćate, oprostite što se moram tako direktno obratiti... To je samo za malobrojne likove koji su se prošvercali u fanove, uprljali nam ime i imidž pravih Đotova, bavili se time tko je što od nas obukao, rekao, napisao, zabranjivao i druga lupetanja Zaludnih koji su pogrešno doživjeli mog oca na prvom mjestu... Što se mene tiče, ma koliko to grubo zvučalo, oni koji od čitavog tog života i njegovog bezvremenog djela izaberu da obilježavaju taj datum, nisu ništa ukapirali Đoleta. Ne pitajte me kako znam...- stoji u njezinoj objavi.