Ne bismo se kladili da postoji netko tko ima 40 ili više godina, a da nije barem jednom gledao film “E. T. – Izvanzemaljac”. Jedan od najgledanijih filmova za mlade osamdesetih godina zapravo je bio nevjerojatan amalgam znanstvene fantastike, priče o odrastanju, pa i slobodi, sve naslonjeno na lik nevjerojatno simpatičnog izvanzemaljca koji je slučajno zapeo na našem planetu na kojem je dospio u društvo lokalnih klinaca.
I njima je on, kako se to danas voli reći, sasvim “cool” te ubrzo više ne mogu bez njegova društva. Očaravajuća storija u izvedbi pravog majstora filma Stevena Spielberga ostala je svima u sjećanjima. Danas bismo rekli da je za mnoge od nas to bio prvi film o rastanku i svemu što on donosi – suzama, ali i nadi u ponovni susret.
Spielberg nikada nije snimio nastavak i zapravo je to i bilo najbolje, jer E. T. je bio nenadmašan. Kako bi se uopće mogao ponoviti let biciklom na mjesečini koji je E. T. omogućio svojim paranormalnim sposobnostima?
No marketing je tu da mijenja mišljenja pa nam se tako E. T. vratio nakon punih 37 godina. Comcast, jedna od najvećih američkih komunikacijskih kompanija, iskoristila je slavni film i još slavnijeg izvanzemaljca u reklamne svrhe, da bi promovirala svoju novu uslugu Xfinity.
Ne zna se koliko su cijelu stvar platili, a navodno su razgovarali i sa samim Stevenom Spielbergom. Uglavnom, filmić koji traje nešto više od četiri minute neka je vrsta nastavka filma. Odnosno tako nekako, jer jedino što bi se dalo nazvati nastavljanjem radnje originalnog filma je pojavljivanje Elliotta (glumac Henry Thomas) i to, naravno, kao odraslog čovjeka koji ima obitelj.
Sve je ostalo manje-više isto, jer opet se E. T. teško snalazi s brojnim gadgetima, petlja po upravljaču, tabletu, pri čemu mu se, kao slučajno, na zaslonima pojavljuju logotipovi Comcastove internetske usluge. U međuvremenu se i malo sanjka s Elliottovom djecom, prejeda kolačima... baš kao većina Zemljana u predbožićno vrijeme. I sve je to nevjerojatno simpatično. Kako i ne bi bilo kad je E. T. jedan od najsimpatičnijih i najprepoznatljivijih likova koji su se dosad pojavili na velikom ili malom ekranu.
No sve se to mahom zamjerilo gledateljima i reakcije na reklamu su loše. Comcast ima loš imidž među svojim korisnicima, često ga nazivaju kompanijom koja je prema korisniku najgora, a mnogima se nije svidjelo ni to što preočito zloupotrebljava jedan od najuspjelijih filmova za mlade da bi “uvalio” novi paket nekakvih usluga.
“E. T. to nije zaslužio”, najčešći su komentari, a nije pomoglo ni što je sam Henry Thomas na očito neuvjerljiv način pokušao objasniti da je u reklami sve ono što bi fanovi očekivali od nastavka E. T.-ja.
Nažalost, E. T. je pretvoren u marketinški alat koji nama koji smo uz simpatičnog izvanzemaljca odrastali samo ostavlja gorak okus. Pogotovo kada na kraju shvatite da je ideja novog zbližavanja, ponovnog susreta, iskorištena za reklamiranje jednog drugog spajanja, onog na internet. Očito je da se pobuđivanjem velike nostalgije i najljepših emocija, i to još u duhu božićnih blagdana, nastojalo popraviti Comcastov imidž, ali čak ni nove generacije klinaca, kojima je reklama prije svega namijenjena, nisu baš toliko naivne da zagrizu mamac.