Četvrt stoljeća u baletnim papučicama za balerinu Edinu Pličanić prošlo je poput vihora. Tek su joj 34 godine, a u svojoj je karijeri maestralno otplesala najzahtjevnije baletne uloge. Krhka plavuša smirenog glasa jedno je od najžilavijih i najizdržljivijih bića čije su noge zaplesale na daskama zagrebačkog HNK. Na vrhove prstiju prvi put je stala sa osam godina i od tada kroz život se kreće malo drukčijim stopama. A sve je počelo kad je njena učiteljica ritmičke gimnastike u osnovnoj školi Edita Cebalo uočila Edininu gipkost i graciozne pokrete. Uslijedio je i upis u baletnu školu, prvi nastupi u kazalištu i doba puberteta, kad je razmišljala o odustajanju. Zahvaljujući mami Gordani, koja je kćeri cijelog života davala najveći vjetar u leđa, mnoge slobodne aktivnosti nisu istisnule balet iz Edinine svakodnevice. – Kad sam imala dvanaest godina, na proslavi 40 godina zagrebačke baletne škole upoznala sam Dinka Bogdanića koji je nastupio s Irenom Pasarić. Dinko je u mojoj kasnijoj karijeri odigrao veliku ulogu. Prepoznao je moj talent i veliku upornost, dao mi prvu solo točku – otkriva Edina koja je na pozornici HNK zasjala u punom sjaju 1998. u predstavi "Četiri godišnja doba", koja joj je donijela mnoge nagrade.
– "Bože koliko si napredovala, fantastična si", bile su Dinkove riječi kojima me nagradio kad je pogledao taj komad – prisjeća se. Pet godina nakon toga okrunila se titulom primabalerine HNK.
– Godina 2003. bila je jedna od najljepših u mom životu. Zaplesala sam glavne uloge u "Romeu i Juliji" i "Labuđem jezeru", što je san svake balerine. Tad sam upoznala i svog sadašnjeg dečka Nikšu Kušelja. Sve je bilo onako kako sam htjela da bude – otkriva. Tijelo je uvijek bilo njen najbolji instrument izražavanja, no prije dvije godine jedna ozljeda i operacija koja je uslijedila promijenila je Edinin pogled na život.
– Mislila sam da mi se nikad ne može dogoditi ozljeda, da je moje tijelo neuništivo. No, prevarila sam se. Gotovo godinu dana sam se oporavljala, a cijelo vrijeme htjela sam se samo vratiti onome što najviše volim – baletu. Ipak, možda je sad vrijeme za neke druge lijepe uloge u životu poput majčinstva – kaže Edina koja je osam godina u ljubavi s glumcem Nikšom Kušeljem.
– Nikša me prvi put došao pogledati u predstavi “Labuđe jezero”. Bila sam dvostruko uzbuđena zbog njega i uloge. Nakon toga smo se nastavili družiti i evo, već smo osam godina zajedno. Oboje imamo jake osobnosti, volimo iste stvari, umjetničke smo duše. Nikša je veliki gurman. To što je on u stanju napraviti od dvije sitnice koje imamo u frižideru je ravno čudu. Često mi kaže kako sam tvrdoglava, no te svoje mane uopće nisam svjesna.
VREMEPLOV:
1977. Rodila se Edina!
– Bila sam druga kći tate koji se bavio pravom i mame Gordane koja je bila javni bilježnik. Tata je uvijek bio jako vitalna osoba, pravi sportski tip. Od njega sam naslijedila izdržljivost, snagu u nogama, upornost i ljubav prema glazbi. Mama je bila zaljubljena u glumu. Da se odlučila za tu profesiju, ne bi ostala nezapažena. Starija sestra je poput mene voljela ples, no ona se kasnije posvetila jazz danceu. Bila je jedna od najboljih plesačica u grupi Tihane Škrinjarić, plesala u mnogim tv showovima koje sam ja pažljivo pratila.
1998. Neodoljivi okus slave
– Svakoj ulozi koju sam otplesala dala sam dio sebe. Tako je bilo od početka. Jako sam temeljita u svom poslu. Balet podrazumijeva velika odricanja, ali nakon napornih priprema za neku predstavu i premijeri mi plesači si priuštimo veliki tulum. Važno je i odahnuti se nakon napornog razdoblja koje ponekad traje i po nekoliko mjeseci kad spremaš zahtjevnu ulogu. Moj prvi izlazak iz sjene bio je prije dvanaest godina u predstavi “Četiri godišnja doba”. Tad je krenuo moj uzlet u kojem sam se predavala maksimalno svom poslu. Tri godine poslije Dinko Bogdanić dao mi je glavnu ulogu u “Romeu i Juliji”.
2003. Uloga koja život znači
– Vrhunac u karijeri svake balerine jest savršeno otplesati ulogu Bijelog i Crnog labuda u “Labuđem jezeru”, što je meni pošlo za rukom. Za tu sam se ulogu pripremala šest mjeseci. No to su za mene najuzbudljiviji dani u životu. Teško je opisati taj osjećaj kad se na kraju poklonite publici. U tom razdoblju značajna je i uloga uloga Trnoružice – nju sam igrala najviše puta u životu. Bila je to predstava s grandioznom premijerom, jedna od mojih najzahtjevnijih i tehnički najčišćih rola.
2011. Preokret
– Balet mi je priuštio najljepše trenutke, magiju koju samo on može. To je moj život, izgradio me kao osobu, osnažio, učvrstio. No, kad sam se ozlijedila prije dvije godine, shvatila sam da ću neke stvari možda propustiti u životu zbog svoje profesije, a to ne želim. Mnoge velike balerine imale su obitelj i karijeru, zašto ne bih i ja. Posljednjih godina posvetila sam se koreografiji. Ja sam primjer da se upornošću mogu ostvariti sve želje, jer sve što sam u životu postigla postigla sam sama. Želja mi je pomoći mlađim generacijama koje su sad na svom početku, poučavati ih i ohrabriti.