Velik je put prošao 33-godišnji Edo Maajka u nešto manje od deset godina. Klinac koji je kao 13-godišnjak izbjegao iz rodnog Brčkog k rođacima u Privlaku nije se imao bogzna čemu nadati. U školi su ga maltretirali jer je Bosanac, radio je na baušteli i švercao mobitele, povlačio se s bocom vina po parkovima i pokušavao naći savršenu rimu. Onda mu je krenulo. Od nesigurnog repera koji je sramežljivo zapisivao stihove u školsku bilježnicu postao je fenomen. Zaredali su albumi, Porini, Zlatne koogle... ali i teške stvari. Tragično je izgubio majku, rastavio se od supruge Lene nakon šest godina braka, nakon 15 godina života u Zagrebu nije dobio državljanstvo ni zdravstvenu knjižicu, borio se s napadajima panike, a i bijesom što ga svi salijeću, traže nešto i povlače za rukav, ponašaju se prema njemu kao da su braća, a prije ga nisu željeli saslušati. Nije mogao više. S budućom suprugom Lilah (32) otišao je u Izrael, gdje i danas živi, i posvetio se obitelji. Ipak, vratio nam se, i to jači nego ikad. Danas mu se, kaže, nekako sve posložilo u životu. Uživa sa suprugom koju svakim danom sve više voli, a prije šest mjeseci rođenjem kćer Yasmin pronašao je mir koji zove 'bebizen'. Snimio je album kakav želi i pokazao da još ima oštru jezičinu jer ga nisu prestale boljeti ljudske gluposti. Piše scenarije za animirane filmove, a nedavno je posudio glas u crtiću "Ledeno doba 4".
Posuđujete glas u još jednom animiranom filmu. Otkad traje ta ljubav prema crtićima?
– Oduvijek, crtani film je bio i ostao jako bitna stavka u mojem životu. Volim crtiće, nevažno kojeg su žanra i jesu li kratki ili dugometražni. Poziv za sinkroniziranje "Legende o medvjedu" bio mi je ispunjenje snova, nastavili smo suradnju s crtićem "Ledeno doba" i nadam se da neću stati na tome. Imam i neke svoje scenarije i nadam se da ću ih jednoga dana pretočiti u fine crtiće i uživati u smijehu djece, a bogami i nas odraslih.
Pozornica i filmski set nisu baš toliko udaljeni, jeste li ikad razmišljali o glumačkoj karijeri?
– Imao sam ponuda, ali nemam muda ni znanja za to. Ovo prvo je bitnije, mislim. Ne bih se mogao opustiti, a kad nisi opušten u poslu, onda ti ne valja posao, onda je to stres. Crtići su više za mene.
Vidite li se jednog dana, kad se umorite od skakanja po bini, isključivo kao skladatelj glazbe za kazalište i film?
– Ma tko to zna. Život je toliko nepredvidljiv da ne mogu razmišljati ni što ću raditi iduće godine, a kamoli za pet ili deset godina. Siguran sam da moja ljubav prema glazbi nikad neće nestati, pa sad hoću li prodavati diskove u trgovini, biti DJ, producent ili udarati def za Mostar Sevdah, to je nebitno. Što se tiče kazališta i filma, bilo mi je super iskustvo raditi glazbu na malo drukčiji način i biti dio jedne takve ekipe. Za ozbiljnije bavljenje takvim poslom trebam više znanja...
Kako publika prihvaća "Štrajk mozga"? Zašto više ne svirate s bendom?
– Publika već zna nove pjesme i jako sam iznenađen reakcijom, i to pozitivno. Zasad sam pjesme sa "Štrajka mozga" izveo samo u Zagrebu i Tuzli i reakcije su bile odlične, pogotovo u Tuzli. Bend je bio u planu, htio sam svirati s I Tal bendom iz Zagreba, ali momci su previše u poslu, tako da nismo ni počinjali nešto što nećemo moći napraviti kako treba. Možda zasviramo, ali tek na zimu ili iduće godine.
U svojim pjesmama kirurški secirate socijalnu problematiku zajedničku cijeloj regiji. Postoji li nada da će bijes u vama s vremenom nestati? Je li vam glazba nešto kao katarza?
– Upravo to, to je moj ispušni ventil i svaki dan zahvaljujem što to imam. Bijesa i stresa rješavam se između ostalog i kroz muziku i nastupe, evo, već više od deset godina. Najdraže mi je od ozbiljne teme i tabua napraviti komediju, igrati se s tim do krajnosti i završiti koncert s jednom jakom emocijom ljubavi i povezanosti s publikom. Imam osjećaj da smo nekako svi skupa na kraju koncerta lakši i bolji. Ne čekam da se vremena promijene pa da repam o ljubavi i lakšim temama jer se to nikad neće dogoditi. Jednostavno mi je puno teže napisati ljubavnu stvar. Iskreno, nisam nikad bio zaljubljeniji ili zadovoljniji, ali još nisam našao način kako to iskazati kroz glazbu. Nekako mi sve uvijek ode na zajebanciju. Moj maksimum u tom smjeru bili su Mahir i Alma, Down, Shuldigung Sabine, To mora da je ljubav, Veliki Medo...
Otišli ste iz dvije zemlje koje je zeznuo rat u treću koja godinama ne zna kako ga zaustaviti. Bole li vas njihove vjerske i nacionalne razmirice i koliko to utječe na vaš svakodnevni život?
– Naravno da je teško ponekad, pogotovo kad su periodi rata. U vrijeme rata u Gazi mi je bilo jako teško. Ne samo meni, nego svima u kući, užas. Razumiješ ih sve, i jedne i druge i desete, ali opet ne razumiješ. Imate pravo, bole me i živciraju gotovo kao naše gluposti i podjele. Ne možeš se na to naučiti ni naviknuti. Bitno je da pričam o tome i da pokušavam u ljudima osvijestiti neku širu sliku. Sve je to na kraju isto. U Izraelu su ljudi jako religiozni. Imam osjećaj da je što god pipneš neki polusakralni objekt, tako da je još lakše manipulirati ljudima i dići mase na noge.
Razmišljate li o objavi materijala na engleskom kojim bi svojim novim susjedima progovorili o problematici njihova društva?
– Kad sam došao na našu scenu, ona je već bila krcata kvalitetnim repom, znači stvorena i jaka. Kad bih se i odlučio na album s pjesmama na engleskom, tu bih se obraćao široj publici od bliskoistočne. Ljudi su danas povezaniji nego ikad i svi imaju manje-više iste probleme samo različitog intenziteta. Sumnjam da ću ikad napraviti takav materijal. Ako ga i napravim, to će značiti da sam puno, puno sigurniji u sebe. Ipak je to engleski jezik i puno je teže objasniti sve nego na materinskom a da ne zvučiš kao Borat.
Obećali ste da ćete naći "pravi" posao poslije ljeta. Što planirate raditi?
– Vidjet ću. Imam neke ideje. Iskreno, otkad sam dobio dijete, nekako mi se ništa ne radi, samo bih bio s njom i kreveljio se cijeli dan.
Kažete da ste doživjeli "bebizen" nakon rođenja Yasmin. Hoćete li joj tolerirati ako ode u nekom glazbenom smjeru koji vama ne odgovara ili ćete je odmalena upućivati na prave stvari?
– Neću uništiti dijete tako da joj ispirem mozak predrasudama prema nečemu, makar to bila muzika koja mi se gadi.
Vaše riječi pozitivno djeluju na ljude. Jeste li razmišljali o romanu ili zbirci poezije?
– Razmišljao sam o puno toga, samo nikako da napravim nešto. Prošlo je već 10 godina od izlaska mog prvijenca "Slušaj mater". Volio bih najesen izbaciti neki fan book s probranim testovima, fotografijama i pričicama, da nekako obilježim taj jubilej i dosadašnji rad stavim na papir.
Planirate li se jednog dana s obitelji vratiti u Hrvatsku ili Bosnu?
– Volio bih s curama živjeti u Zagrebu barem neko vrijeme. Probat ćemo za nekoliko godina. Trenutno smo 'malo vamo, malo tamo', i dobro nam je.
a ostalo kao znaš:)))))