Potvrde li se predviđanja uglednih ekonomista poput Jacquesa Attalija da će Kina u sljedećih 30-40 godina postati druga velesila svijeta (iza SAD-a, naravno), onda je John Woo svojim novim filmom zasigurno postavio temelj kinematografiji koju ćemo zvati "Chinawoodom".
"Crvena stijena" najskuplji je film u povijesti kineske produkcije (osamdesetak milijuna dolara) i s iznimkom poneke plastičnije kompjutorske scene masovki, produkcijski doista ne možete reći da nije nastao u Hollywoodu, s time da se osjeća poetska ruka redatelja kakve kod Amerikanaca uglavnom donose stranci.
Za taj je pionirski pothvat Woo odabrao ekranizaciju 700 godina starog romana "Romansa o tri kraljevstva" o slavnoj kineskoj bitki kod Crvene stijene. Radnja se odvija u drevnoj Kini kada zaraćuju tri carstva, ali stilski film ima više dodirnih točaka s Woovim američkim hitovima ("Nemoguća misija 2", "Slomljena strijela"...) negoli s "Kagemushom" i drugim povijesnim dramama Japanca Kurosawe. "Crvena stijena" uglavnom se temelji na vizualnoj spektakularnosti i akciji, "foršpanovskom" brzinom prelazeći preko objašnjavanja likova i radnje, zbog čega često više ne znate tko je tko.
Elegancija i bajkovitost njegove su nesumnjive vrline, ali u dva i pol sata moglo se ponuditi više.