Najraspjevanija kuća u zagrebačkoj Dubravi zasigurno je ona obitelji Palić. Savršeno uvježbana četiri zvonka glasa kojima odjekuje cijela ulica pripadaju sestrama Djordjiji, Elizabeti, Korneliji i Mihaeli Karli koje su se početkom 90-ih s obitelji iz Janjeva doselile u Zagreb.
Koncerti za susjede
– Otkako znamo za sebe pjevamo, Elizabeta je pjevala prije nego što je naučila govoriti, a imamo i snimku koja to može posvjedočiti. A najmlađa Mihaela Karla propjevala je na njemačkom i to njihovu nogometnu himnu – priča najstarija sestra Djordjija. Prisjećanje na djetinjstvo ispunjeno glazbom nastvlja Elizabeta.
– Kad smo došli iz Janjeva, mama i tata su nas odveli u crkvu, bile smo najmanje, ali smo najglasnije pjevale tijekom mise i časna sestra nas je primijetila i primila u zbor kao počasne članove – kroz smijeh priča. Prve javne nastupe imale su pred susjedima u ulici. Slatkišima su susjedi kupovali karte za njihove nastupe pa je osnovna glazbena škola bila logičan slijed u životu talentiranih sestara.
– Dok su se drugi igrali, mi smo bile u glazbenoj školi – kaže Kornelija. Svoje glazbeno znanje zajedno s Djordjiom, diplomiranom inženjerkom agronomije, prenosi učenicima u školi pjevanja Husar&Tomčić. Obje sestre su i prateći vokali Tonyju Cetinskom, Ivani Husar Mlinac, Mariji Husar Rimac, Nini Badrić i drugim glazbenicima. Elizabeta je na glazbenoj akademiji završila violinu i predaje je u glazbenoj školi, a najmlađa Mihaela Karla želi studirati jezike.
– U petom mjesecu idem na natjecanje iz klavira koji pohađam u osnovnoj glazbenoj školi, a svakako ću upisati srednju glazbenu školu. Želja mi je studirati jezike – kaže najmlađa sestra Palić. Sve što rade, tvrde, rade višeglasno, od pjevanja do svađanja.
– Da, da, svađamo se višeglasno, ali malo disonantno – priča Djordjija, a Kornelija dodaje kako se odmah i pomire. A na pitanje kako se tata snalazi u kući punoj žena, sestre uglas odgovaraju: Odlično! – Tata ima pet sestara tako da je njemu ovo prirodno okruženje – kažu sestre. Glazbeni talent naslijedile su i od mame i od tate jer nema onoga tko u njihovoj obitelji nema sluha.
– Kad nam netko dođe na ručak ili na kavu, a mi zapjevamo, u čudu nas gledaju i govore da je to pravi nastup, a nama je to normalna stvar – kaže Kornelija.
Tata posijedio od brige
Zahvaljujući glazbi i pjevanju u zboru proputovale su cijeli svijet i sudjelovale na brojnim natjecanjima. Put u Ameriku sa zborom ostao im je posebno u pamćenju, ali i njihovim roditeljima.
– U Americi smo bile nekoliko tjedana i kako nije bilo mobitela nismo se javljale često tati i mami koja je tada bila trudna s Mihaelom. Sjećam se, kad smo se vratile, da je tata bio sijed, ali zbilja sijed od brige. Kad smo ga nekoliko mjeseci poslije pitale hoće li nas pustiti u Koreju na glazbeno natjecanje, rekao je da tek kad postanemo punoljetne možemo ići kamo želimo – ispričala je Djordjija. Iako su snimile albume s mnogim pjevačima i pjevačicama, sve do ovog Božića sve četiri djevojke nikada nisu zajedno snimile pjesmu.
– Božićnu pjesmu snimile smo za uspomenu jer smo pjevale prateće vokale na mnogim albumima, a nemamo nijednu zajedničku snimku – objašnjavaju sestre, a ako ih želite poslušati, obavezno na Youtubeu potražite njihovu pjesmu.