Sa samo devet godina Nika Turković predstavljala je Hrvatsku na Dječjoj pjesmi Eurovizije i osvojila treće mjesto. Njezin prvi CD izašao je pod nazivom "Alien", a ovu danas prekrasnu i svestranu 24-godišnjakinju nakon duljeg izbivanja iz javnosti sve češće viđamo u medijima i njezin novi singl "U mraku" nešto je potpuno novo i osvježavajuće za hrvatsku glazbenu scenu.
Tvoja nova autorska pjesma zapravo se pokazala kao pun pogodak. Jesi li iznenađena?
Jako sam iznenađena rezultatom. Očekivala sam da će pjesma pogoditi svoju nišnu skupinu, da će neki postati i ostati fanovi te vrste glazbe i možda mene kao izvođača, no pokazalo se da je zahvatila mnogo širu masu te sam na tome beskrajno zahvalna.
Među brojnim komentarima tu je i usporedba s mladom zvijezdom Billie Eilish, pratiš li njezin rad?
Rekla bih da se upravo ovim žanrom i zvukom bavim već godinama, neki od mojih starijih slušatelja će znati, no iznimno mi je drago što je Billie otvorila ta vrata i našim slušateljima jer mislim da je upravo zbog nje moj ulaz na scenu bio lakši. To je taj emotivni, ambijentalni, mekani pop kojem su baza dobre harmonije i zanimljivi zvukovi - obožavam to. Billie pratim od njezina početka i veliki sam fan, mislim da je bez kompromisa odlučila stvarati glazbu kako je ona vidi, što je upravo ono čemu i ja težim.
Neki fanovi toliko su oduševljeni da spominju da te žele na Eurosongu. Što kažeš na tu ideju?
S obzirom na to da me dječji Eurosong obilježio, mislim da se za sada ne bih vratila na još jedan Eurosong, haha. U ovom trenutku želim ići svojim putem, pametnim i pažljivim koracima, ali tko zna, možda se sve promijeni za koju godinu!
Kakvo je to bilo iskustvo? Bi li ga ponovila?
Mislim da je to bilo najveće životno iskustvo koje sam imala do tada. To je za devetogodišnje dijete stvarno velika stvar i nekako mi se čini da sam tada imala mnogo više hrabrosti. U Norveškoj mi je bilo prekrasno, upoznala sam toliko talentirane djece i ljudi iz svih dijelova svijeta i vratila bih se i ponovila to iskustvo samo da opet imam devet godina, haha. Stvarno mislim da mi se s tim iskustvom jako posrećilo u životu jer mi je na kraju krajeva otvorilo brojna vrata - čak i za ovaj povratak 15 godina kasnije.
Sa samo tri godine pjevala si pjesme Olivera Dragojevića, a kasnije ostvarila i duet s njim.
Mislim da nisam bila ni svjesna uspjeha koji sam u tom trenutku postigla. Oliver je jedan od naših najvećih glazbenika i zbilja sam izuzetno ponosna što sam imala tu priliku. Snimati i raditi s njim je bilo posebno iskustvo - taj je čovjek uvijek bio tako miran, tako siguran i nikad se nije dao smesti. Baš se vidjelo da ima godine i godine iskustva i izgrađeno samopouzdanje, a da opet tako uživa u glazbi. Nešto zbilja vrijedno divljenja.
Da moraš birati između pisanja pjesama i pjevanja, čemu bi se prije posvetila?
Definitivno pisanju. Mislim da u tom stvaralaštvu ima nešto mnogo veće od samog izvođenja. Trenutak kada stvoriš nešto svoje izaziva emocije u slušatelju, taj je trenutak baš poseban. Koliko god obožavam pjevati i koliko god vokal može donijeti emociju i preobraziti pjesmu, mislim da dobra pjesma izaziva emocije sama od sebe. Tako nešto želim imati priliku stvarati cijeli život.
Kao ambasadorica i promicateljica autentične ljepote, prema tvome mišljenju, koliko se ona može primijetiti na našoj estradi?
Autentičnost je neka moja mantra. Općenito ne volim raditi stvari koje mi se nameću ili za koje se smatra da bih trebala. Želim raditi ono što ja osjećam i stvarati ono što istinski želim prenijeti. Mislim da je na našoj estradi to polako sve jače i jače - čini mi se da mladi sve više voze svoj film, stvaraju glazbu kakvu žele, nose odjeću kakvu žele, izražavaju se i dijele sadržaje kako im odgovara. Dok god je to iskreno i ne šteti nikome, potpuno podupirem da svi iznose ono što žele i kako to žele, jer je upravo ta raznovrsnost ono što nam daje na težini i važnosti. Svatko je drukčiji i to se treba slaviti.
Nije tajna da si sretno zaljubljena u Matiju Cveka. Oboje ste pjevači, samim time pod povećalom javnosti. Smeta li vam kada drugi pokazuju interes za vaš privatni život? Postoji li uopće privatni život osobe koja se izlaže na društvenim mrežama?
Što smo dulje zajedno, to mi manje sve smeta. Normalno je da će drugi pokazivati interes za naš privatni život jer se oboje bavimo glazbom, na sceni smo i eksponirani. Također, sami smo odabrali privatni život staviti na društvene mreže i o tome otvoreno govoriti, tako da je to naša odgovornost. Ipak, sami biramo što i koliko objavljujemo, tako da je naš pravi privatni život i dalje privatan, što oboje i želimo. Vratila bih se na to da su društvene mreže kompletno naš izbor i naša odgovornost. Koliko god volim dijeliti svoj život na društvenim mrežama, ono najbolje ipak ostaje samo moje i to je poanta zdravog odnosa udvoje, ali i zdravog odnosa s društvenim mrežama.
Lako za ljubav, ali tko su ovi ljudi? Živim li ja u nekom paralelnom svemiru?