Želja Tonija Cetinskoga da nastupi na ovogodišnjem koncertu Laudato televizije „Progledaj srcem“ ispunila se nakon dogovora s direktoricom i glavnom urednicom Ksenijom Abramović da popularni pjevač nastupi kao gost iznenađenja na tome duhovnom megaspektaklu. No želja je bila toliko jaka da Toni nije izdržao do kraja pa je objavio najavu nastupa na svome Facebook profilu, a kada je izašao pred 18.000 ljudi u Areni, nije mogao sakriti svoje ganuće pa je rekao da je dosad napunio dvije Arene, ali da nešto tako pozitivno kao te večeri nikada nije doživio.
Da, na hrvatskoj glazbenoj i estradnoj sceni sve je snažniji trend estradnjaka koji se okreću vjeri i javno je svjedoče na svojim nastupima. Primjer Tonija Cetinskog i njegov nastup u Areni s pjesmom „Samo tvoja ljubav može“ tek je među posljednjima. Prije njega vrata vjeri u svojim životima javno su otvorili Alan Hržica, sestre Ivana i Marija Husar, reperi Ante Cash i Marin Ivanović Stoka, roker Rafael Dropulić Rafo, zatim Nina Badrić, Jasmin Stavros, Doris Dragović… Svi su oni u jednome trenutku svoje karijere posvjedočili snažno duhovno iskustvo, koje ih je posve promijenilo i koje više nisu mogli zadržati samo za sebe, već su ga morali podijeliti sa svojom publikom, a neki od njih, poput Alana Hržice i sestara Husar te Marina Ivanovića, posve su se posvetili duhovnoj glazbi, što je pak duhovnoj glazbi donijelo novu kvalitetu i profesionalizam.
Trend porasta duhovnosti među „estradnjacima“ ide ukorak s trendom, tj. bolje je reći svojevrsnom eksplozijom duhovnosti među mladima posljednjih godina u Hrvatskoj, koji se okupljaju u molitvenim zajednicama (Srce Isusovo, SKAC, Božja pobjeda…), kojima pripadaju i nadareni glazbenici. Vođeni s jedne strane svećenicima poput don Damira Stojića (Božja pobjeda) i p. Ike Mandurića (Srce Isusovo), stasali su danas u Hrvatskoj posve neki novi mladi ljudi, koji doslovce svakodnevno žive evanđeoske vrijednosti i k tome ih žele javno svjedočiti i podijeliti sa svima. Upravo se taj žar prelio na estradu i javnu scenu, odnosno, kako nam je jednom rekao Alan Hržica, da „svojom životnom pričom možemo pomoći drugima i prići nekome svjedočeći o onome što smo prošli sa svojim iskustvima, bolima i patnjama“.
– Meni je mnogo značilo kada bih s nekim mogao podijeliti to specifično iskustvo, ali nisam baš mogao pronaći nekoga za razgovor jer ljudi to skrivaju. Odlučio sam se otvoriti i svoju životnu priču podijeliti s ljudima koji su u problemima, a ima ih vrlo mnogo. I nastojim im ukazati da je vjera pravi put za rješavanje takvih problema jer, kad čovjek iznutra dobije snagu i radost za životom, koju upravo daje vjera, onda se sve mijenja u njemu – protumačio nam je Hržica koji je u jednome trenutku osjetio krajnju ispraznost dotadašnjeg načina života, obolio čak od depresije, sve do trenutka dok se nije okrenuo duhovnosti.
Slično govori i njegov glazbeni kolega Ante Vlašić Cash govoreći kako „svi mi Boga zamišljamo kao nekog strogog lika s bradom, koji zabranjuje i kažnjava, međutim, samo on čovjeku daje potpunu slobodu po kojoj se možemo opredijeliti za dobro ili zlo, on nam dozvoljava da sami izaberemo hoćemo li ga slijediti“.
Preobrazba ili obraćenje kod nekih se ljudi događa na tzv. pavlovski način, po primjeru sv. Pavla (tj. tada imenom Savao) i njegova puta u Damask, kamo je išao progoniti Kristove sljedbenike, ali ga je sam Krist srušio s konja i oslijepio uz čuveno pitanje: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ No mnoga se obraćenja događaju postupno, o čemu svjedoči i Ante Cash kako je bio „tipična biblijska zalutala ovca koja je prema nekim svojim intuicijama procjenjivala što je grijeh, odnosno što je dobro, a što zlo“ te je u pubertetu zaglibio „u sve ono što vole mladi“.
Upravo u tome dijelu podudaraju se i priče njegovih kolega s estrade, koji su, što zbog naravi posla i imidža koji ga prati, živjeli poprilično neuredno, a taj je nered kod nekih izazvao potpuni kaos u životu. Jedan od najdrastičnijih primjera onaj je Marina Ivanovića Stoke koji je zbog droge otišao u Cenacolo i zahvaljujući upravo molitvi i radu u toj zajednici spoznao svu dubinu promjene koja mu je svih prijašnjih godina u karijeri kucala na vrata, ali joj se on oglušivao.
– Bog mi je pomogao jer me očito sačuvao za nešto drugo. Drugi su umirali i živjeli kao biljke, a Bog je imao neki drugi plan za mene. Možda upravo svjedočim i da kažem da vjerujem u njega – rekao je Marin Ivanović u jednoj emisiji objasnivši kako je u jednom trenutku svoga života shvatio da mu „samo Bog može pomoći, da nema drugog načina“ te je „iskreno molio Boga i otišao u Cenacolo“.
I on, dakle, spominje svjedočenje vjere kao jedan od stupova „novoga života“. U tome se, zacijelo, i skriva dio javnog svjedočenja svih onih javnih ljudi i estradnjaka jer, osim što su njihovi životi posve okrenuti javnosti, s druge strane osjećaju silnu nutarnju potrebu svjedočiti duhovnoj promjeni koja im se dogodila. Naime, osobe koje dožive obraćenje i tzv. susret sa živim Bogom svjedoče da tu silinu nemaju pravo i naprosto ne mogu zadržati samo za sebe, nego je moraju podijeliti s cijelim svijetom. Glazbene zvijezde to, dakako, čine i na sebi svojstven način, tj. nastupima i okretanju duhovnoj glazbi.
No neki su se, poput Rafeala Dropulića Rafe, odlučili povući u privatni život i udaljili su se od estrade. Rafo je nastupio tek na lanjskom i ovogodišnjem koncertu „Progledaj srcem“ svjedočeći kako mu više odgovara miran obiteljski život nego život estradne zvijezde „u kombiju“. No njegovo pojavljivanje u Areni, usprkos tome što ga nema na sceni, izazvalo je erupciju oduševljenja, i to ponajviše zbog autentičnosti njegova života.
Upravo tako, riječ „autentičnost“ zajednički je nazivnik svih ovih velikih promjena koje su zahvatile i dio ljudi s estrade i javne scene. Neke su promjene, kao npr. one nekadašnjeg modela Simone Mijoković (prije Gotovac) toliko silovite i vidljive da nitko ne može ostati ravnodušan nakon njezina svjedočenja o Božjem zahvatu u njezinu životu.
– Želim biti olovka kojom će Bog pisati – posvjedočila je jednom Simona koja je svoju duhovnu transformaciju prošla kroz Kuću susreta Tabor, kamo ju je popularnom franjevcu fra Zvjezdanu Liniću odveo prijašnji suprug Ante Gotovac. Mnogi su „estradnjaci“ upravo na takvim mjestima poput Tabora ili duhovnih seminara vlč. Zlatka Sudca doživjeli duhovnu promjenu i osjetili želju za obraćenjem u svome životu. Obratiti se zapravo znači okrenuti, tumači Crkva. Okrenuti od dosadašnjeg načina života i krenuti u posve novom smjeru. Simona Mijoković za to je, zacijelo, najbolji primjer, jer se nakon burnog života starlete preobrazila u suprugu i majku koja može biti uzor svakoj ženi.
Kod fra Zvjezdana Linića u Taboru mogle su se susresti i Sanja Doležal i Blanka Vlašić, a kod Zlatka Sudca, kako svjedoči, na jednu je duhovnu obnovu došla pjevačica Maja Blagdan i ondje zauvijek ostala, tj. posve se okrenula duhovnoj glazbi i danas redovito prati vlč. Sudca na njegovim duhovnim seminarima na Krku. Među onima koji se ne libe svjedočiti je i Jasmin Stavros, koji se vjeri posve okrenuo još 1975., nakon što je, kako je rekao, prošao sve i svašta u životu.
– Vjera mi daje snagu za život. Trudim se svaki dan živjeti evanđelje koje ujutro pročitam. I ja sam čovjek koji nekad pogriješi, no pokušavam da tih grešaka bude što manje. Ako se greška i dogodi, u tom je slučaju najbolja ispovijed i pokajanje za svoje grijehe. Pomolim se za svakoga tko me ogovara i mrzi i tako se otresem od svih negativnih stvari – otkrio je jednom Jasmin Stavros koji je posebnu Kristovu blizinu osjetio tijekom 12 dana provedenih u Svetoj Zemlji, gdje je „spavao na Brdu blaženstva, obišao sva mjesta, od Galilejskog jezera i Betlehema do Nazareta te se pješke popeo na Sinaj“.
Bio je mnogo puta u Lurdu, Fatimi, Međugorju… Susret s vjerom nekim se poznatim osobama, poput televizijskog urednika i voditelja Roberta Knjaza, dogodio nakon velikih tragedija u obitelji. Nakon smrti dvoipolgodišnje kćeri rekao je kako se „tješio da moramo biti zahvalni i na te dvije i pol godine koliko je bila s nama i da čovjek nikad ne zna veće i dublje Božje planove“.
A vjeru posljednjih godina vrlo živo i odazivajući se na sve pozive za svjedočenje svjedoči i režiser, glumac i stand-up komičar Željko Pervan. Među javnim osobama mnogo je sportaša, poput u posljednje vrijeme nogometnog izbornika Zlatka Dalića, a prije Stipe Pletikose i Darija Šimića. Nekim je pak javnim osobama, poput glumice Edite Majić ili fotografa i fotoreportera Elvira Tabakovića ta duhovna promjena bila toliko snažna da su osjetili poziv za redovništvom pa su se u zrelim godinama i „vjenčali za Crkvu“. Okretanje vjeri i duhovnosti očigledan je trend posljednjih godina u Hrvatskoj.
I on nije izoliran samo na spomenute primjere s estrade i iz javnog života, nego duboko prožima mlade ljude i kreće odozdo, iz baze, iz brojnih molitvenih zajednica, koje su se proširile po cijeloj Hrvatskoj i koje svjedoče da upravo kroz tu vrstu zajedništva mladi u svojoj čežnji mogu pronaći svoje ideale. A kada se tome pribroje i estradnjaci i kada se oni svojim talentima i darovima aktivno uključe u taj snažno pulsirajući duhovni život u Hrvatskoj, onda duhovna snaga postaje silno vidljivom, upravo kao u prepunoj Areni na koncertu “Progledaj srcem” prije dva tjedna, na kojemu je očito i među estradnim zvijezdama bio prestiž sudjelovati, što je najbolje posvjedočila želja Tonija Cetinskoga da se sam javi za gosta iznenađenja i svojim svjedočanstvom oduševi brojnu publiku.
A njemu, kao nikome ovdje spomenutome, popularnost zacijelo nije potrebna. Nego upravo nešto drugo, nešto što se ne može pronaći u svakodnevnim ispraznostima, kojima život nerijetko zatrpa čovjeka. Odnosno može se pronaći u okretanju onim iskonskim vrijednostima koje mogu ispuniti čovjekovu dušu. Barem tako javno svjedoče naši „duhovni estradnjaci“.
Raduje me što je Simona napokon pronašla mir i sreću.