Eurovizija bi trebala biti najveća glazbena pozornica Europe, ali često se pretvara u najveću političku pozornicu. Primjer tome je i ovogodišnje 68. izdanje Eurovizije na kojem je sudjelovanje Izraela izazvalo brojna negodovanja. Naime, Eden je kao predstavnica Izraela imala brojne zapreke na svom putu. Zbog političkog položaja te zemlje i prije početka Eurovizije neki su tražili da se Izrael, poput Rusije, prije nekoliko godina, isključi iz natjecanja, no do toga nije došlo. Europska radiodifuzna unija (EBU) nakon prijave Izraela na natjecanje odbila je prihvatiti pjesmu "October Rain" uz obrazloženje da se odnosila na žrtve Hamasovih napada 7. listopada te je kao takva bila previše politička. Naime, pjesma je imala neke stihove koji bi se mogli povezati s napadom. Izrael je prvobitno odbio preraditi pjesmu, no ipak su pristali te bi Eden trebala nastupiti s pjesmom "Hurricane" koju su opisali kao romantičnu baladu koja ima istu melodiju kao i prva pjesma.
Ova promjena pjesme javnosti nije bila dovoljna. Propalestinski aktivisti nastavili su tražiti da se Izraelu zabrani sudjelovanje na Euroviziji, a EBU je to odbio uz obrazloženje da je Eurovizija nepolitički, glazbeni događaj. Izraelska predstavnica Eden kazala je da se nada da će njezin nastup pomoći ujedinjenju ljudi. Tijekom probe publika je izviždala izraelsku predstavnicu, a pokoji zvižduk čuo se i dok je nastupala u polufinalu u kojem je izborila svoje mjesto u finalu. Napeto je bilo i tijekom konferencije za medije nakon polufinala na kojoj je predstavnik Nizozemske Joost Klein stavio zastavu na glavu dok je Eden odgovarala na pitanja novinara, a navodno je upravo Klein jučer sudjelovao u jednom incidentu kada je nasrnuo na člana izraelske delegacije jer je spomenuo njegove roditelje u negativnom kontekstu. EBU nije potvrdio o čemu je riječ točno, ali su Kleinu zabranili pojavljivanje na generalnim probama uoči finala. Na kraju je Joost diskvalificiran jer je sudjelovao u incidentu kada je fizički nasrnuo na jednu članicu produkcije, ali nije bila riječ o članovima izraelskog tima.
VEZANI ČLANCI
Od svog osnutka 1956. godine Eurovizija, najveće glazbeno natjecanje u Europi, drži se načela – neću politiku u svoju butigu. Europska radiodifuzijska unija (EBU) od starta je među pravila uvela zabranu političke propagande kroz pjesme zemalja koje sudjeluju, ali kako nas politika u životu prati u stopu, nisu uvijek bili uspješni u svom naumu. Tijekom ovih 68 godina postojanja Eurovizije bilo je nekoliko kontroverznih situacija u kojima je politika imala svoje prste.
Prije dvije godine brojne zemlje sudionice zahtijevale su da se Rusiji onemogući sudjelovanje i na kraju je EBU prelomio i suspendirali su ruske televizije uz obrazloženje da "neprestano krše članske obveza i vrijednosti javnog servisa". Vratit ćemo se sada malo dalje u prošlost, točnije u 1969. godinu kada je Austrija odbila sudjelovati na Euroviziji koja se te godina održavala u Madridu, a u Španjolskoj je tada još vladao Francov diktatorski režim i Austriji je bilo neprihvatljivo nastupiti u zemlji s takvim uređenjem. Kontinuirani sukob između Armenije i Azerbajdžana utjecao je na natjecanje u brojnim prilikama otkako su se obje zemlje počele natjecati u kasnim 2000-ima. Napetost između ovih dviju zemalja s političke pozornice preselila se i na glazbenu pa se tako 2012. godine Armenija povukla s natjecanja jer se ono te godine održavalo u za njih neprijateljskom Azerbajdžanu. Čak ni dječje izdanje Eurovizije nije prošlo bez trzavica ovih zemalja koje su se čak uspjele i posvađati oko pobjednika dječje inačice Eurovizije. Tako je 2021. godine komentator na azerbajdžanskoj nacionalnoj televiziji tijekom nastupa armenske predstavnice Maléne neprestano govorio i tako gledateljima onemogućio da uopće čuju pjesmu.
A kada je Maléna na kraju pobijedila, dok se odvijala ceremonija proglašenja pobjednika, azerbajdžanski komentator je više od tri minute opet pričao bez prestanka i nabrajao uspjehe Azerbajdžana na ovom natjecanju te ni u jednom trenutku nije spomenuo pobjednicu dječje Eurovizije. Druge dvije zemlje koje imaju dugu povijest netrpeljivosti na Euroviziji su Rusija i Ukrajina. Sve je počelo 2014. godine kada su se politički odnosi između dviju zemalja pogoršali nakon ruske aneksije Krima i rata u Donbasu. Dvije godine kasnije na Euroviziji je pobijedila Ukrajina i njezina predstavnica Jamala u čijoj se pjesmi "1944" spominjala deportacija krimskih Tatara. S obzirom na događaje na Krimu, mnogi su ovu pjesmu vidjeli kao političku izjavu protiv postupaka Rusije koja je negodovala zbog toga što je Ukrajini dopušteno da nastupi s ovom pjesmom.
Jamala je pobijedila i 2017. godine Eurovizija se održala u Kijevu, a te godine Rusiju je na ovom natjecanju trebala predstavljati Julija Samojlovoja. Ona je pak imala trogodišnju zabranu ulaska u Ukrajinu jer je 2015. godine nastupila na Krimu. EBU je Rusima ponudio da Julija svoju pjesmu otpjeva iz Rusije ili da joj pronađu zamjenu. Sve prijedloge Rusi su odbili te nisu sudjelovali te godine. Izrael je na Euroviziji prvi put sudjelovao 1973. i tako je postao prva zemlja izvan Europe koja je sudjelovala na ovom natjecanju, a čak su četiri puta bili pobjednici. Brojne su bile kontroverze i oko njihova sudjelovanja na Euroviziji koja se redovito emitira u arapskim zemljama, pogotovo tijekom 70-ih godina kada većina njih nije priznavala Izrael. U tim zemljama su tako u znak protesta u vrijeme kada bi Izrael nastupao puštali reklame.
Kada je 1978. postalo očito da je Izrael na putu da pobijedi na natjecanju, emitiranje u mnogim od tih zemalja prekinuto je prije završetka glasovanja, a jordanska televizijska kuća JRTV objasnila je kraj emitiranja "tehničkim poteškoćama". Libanon se prijavio za sudjelovanje na Euroviziji 2005. i predstavljala ih je Aline Lahoud s pjesmom "Quand tout s'enfuit". EBU je obavijestio Libanon da natjecanje moraju prenositi u cijelosti, uključujući i nastup predstavnika Izraela, a libanonska televizija odgovorila im je da to ne mogu jamčiti. Na kraju se Libanon povukao s natjecanja.
Gruzija je 2009. godine izabrala pjesmu koja ismijava Vladimira Putina i s tom pjesmom namjeravali su nastupiti na Euroviziji kojoj je te godine domaćin bila Rusija. EBU je njihovu igru riječi ocijenio neprimjerenom ocijenivši da je pjesma previše politički obojena te dobivši njihov nastup. Ovo je samo mali dio političkih trzavica na eurovizijskoj pozornici koja se trudi biti lišena politike, ali ne uspijeva uvijek jer događaj ovih razmjera često je i najbolja prilika sudionicima da iskoriste trenutak i pošalju poruku u svijet, a ta poruka je nekada ljubavna, nekada bolna, a nekada i društveno i politički angažirana.
VIDEO Mia Dimšić i Igor Barberić: Marko je već pobjednik Eurosonga