'Fes užasno smrdi, ali je zanimljivo vidjeti. Radnici su navodno dobro plaćeni, ali sam skeptična'

HRT-ova urednica i voditeljica Zrinka Grancarić početkom godine otputovala je iz hladne Hrvatske u topli Maroko s kolegicama Silvanom Skočajić i Ružom Ištuk.

– Ljeta volim provesti u Hrvatskoj, naši otoci omiljena su mi ljetna destinacija, a zimi već dulje prakticiram otputovati u neku egzotičnu zemlju, gdje je toplije u ovo doba godine nego kod nas. U užem izboru ove godine bili su Jordan, Egipat i Maroko. Jordan je otpao zbog posla, ulazak u eurozonu i Schengen svima nam je na HRT-u donio radni kraj i početak godine pa se putovanje popunilo (s obzirom na to da smo žensko društvo, za putovanja u neke zemlje ipak biramo agencijsko putovanje u grupi), za Egipat je bila slična priča i tako je odluka pala na Maroko. Sve skupa trajalo je osam dana u prvoj polovici siječnja, s time da, iako je Maroko blizu, dva dana otpadnu na put jer nema izravnih letova iz Zagreba pa valja presjedati. Čim su dva leta i presjedanje, to odmah pojede vrijeme, ali put ipak nije naporan, ako su letovi dobro posloženi, za pola dana stigne se do Maroka iz Zagreba – kaže Zrinka, koja je išla na turu Četiri kraljevska grada.

– Posjetili smo Marrakesh, Fes, Rabat i Casablancu. Prošli smo dosta kilometara, oko tisuću, obišli i neke lokacije usput, vidjeli smo dosta šarolika lica Maroka. Od kaosa medina (varoši) Fesa i Marrakesha do blještavo bijelih zdanja na obali Atlantika u Rabatu i Casablanci. Medina u Fesu ima 9400 uličica (!), širine od metra do oko tri, s tisućama trgovinica keramike, šalova, torbi, hrane... Cjenkanje je obavezno. Vrlo lako se izgubiti, uličicama kao da nema kraja. Fes je centar tradicionalnih obrta, tu se primjerice koža i dalje obrađuje u kamenim bazenima vapna i golubljeg izmeta, u kojima skupa s kožom stoje i radnici, lokacija i postupak su pod zaštitom UNESCO-a. Užasno smrdi, ali jako je zanimljivo to vidjeti. Radnici su navodno dobro plaćeni, ali malo sam skeptična da je to baš istina. Potpuno je druga slika Casablance, u kojoj je turistička atrakcija džamija Hasana II. građena prije 30-ak godina, unutra stane 25.000 vjernika, vani 80.000, impresivno zdanje od mramora, cedrovine i Murano lustera, o čije vitraje udaraju valovi Atlantika, doslovno. Procjena je da je izgradnja stajala oko 800 milijuna dolara. Kralj je velikodušno dao trećinu tog iznosa, svog osobnog novca! Jako su ponosni na tu džamiju, koja se ciljano gradila baš u Casablanci kako bi privukla turiste u inače lučki i industrijski grad – rekla je novinarka i dala savjete ljudima koji namjeravaju u Maroko.

– Prvi savjet je da se ne voze preko Atlasa od Marrakesha do Fesa jer će izgubiti jako puno vremena, preciznije cijeli dan. Bolja opcija je avionom ili autocestom uz Atlantik, što štedi vrijeme. Svakako bih preporučila da se za izlet u Saharu odvoje tri dana. Sa sobom obavezno treba ponijeti aktivni ugljen i probiotike jer naš organizam nije naviknut na njihove bakterije. Novac je povoljnije mijenjati podizanjem na bankomatima, provizija je zanemariva. Kao i uvijek udobne tenisice su prioritet, poželite puno hodati jer ima se što i vidjeti i doživjeti. Hotele treba pažljivo pregledati, zvjezdice ne odražavaju kvalitetu, a cjenovno razlike nisu velike. Pažljivo birati i hamam, nisu svi baš ni čisti ni dobri, radije platiti koji euro više. S agencijama ćete možda više vidjeti, ali nedostajat će vam vrijeme za opuštanje, dosta se trči. Samostalno organizirano putovanje ipak bi bio moj prvi izbor, međutim za žene koje putuju bez muške pratnje možda je ipak bolje biti u grupi. Nisam doživjela nikakve neugodnosti, no na pojedinim lokacijama bilo mi je drago što nisam sama. Oprezno u prometu, i vozila i pješaci prolaze kroz crveno, da biste prešli pješački prijelaz, morate biti hrabri i nadati se najboljem. Na neke lokacije nemuslimanima nije dozvoljeno ući i to treba poštovati. Htjela sam primjerice obići jedno groblje, no ljubazno su me zamolili da izađem – kaže Zrinka, koja je probala i lokalne specijalitete.

– Volim međunarodnu kuhinju i rado isprobavam, ne mogu reći da mi je sve dobro, ali marokanska kuhinja mi je izvrsna. Predjela su tople salate, dobijete više zdjelica, s lećom, mrkvom, patlidžanom i rajčicom, grahom, tikvicama, sve kuhano... potom slijedi glavno jelo spremljeno u posebnoj posudi sličnoj našoj peki, u pravilu je to piletina ili teletina u umaku, s kus kusom, mrkvom i tikvicama. Desert je uvijek voće, naranče nevjerojatnog okusa, izrezane i posute cimetom. Hrana im nije ljuta. Kruh je bez kvasca. Na kraju obroka pije se čuveni marokanski čaj, kombinacija mente i zelenog čaja, nerijetko jako sladak, presladak. Sušena marokanska menta za ljubitelje čaja nešto je bez čega se ni bi smjeli vratiti kući – kaže Grancarić. Kao i na svakom putovanju, bilo je dobrih i loših stvari.

– Najgori su WC-i u Medini, haha. Zaista su ispod svih naših standarda. Nije mi bilo jednostavno gledati djecu s bademastim očima i najduljim trepavicama na svijetu koja prodaju paketiće papirnatih maramica po kaosu varoši. Da biste vidjeli onu vjerojatno manje umivenu stranu Maroka, trebate se kretati izvan turističkih puteva, za što, nažalost, nije bilo ni vremena ni mogućnosti. Najbolje... Hm, teško mi je reći samo jedno, ali mene, zaljubljenicu u more, oduševio je moćni Atlantik. Snaga tog vala, zida koji se diže i razbija o obalu hipnotizirala me, a da je bilo vremena, bila bih se vrlo rado okušala u školi surfanja na plaži u Rabatu. Uživala sam u vožnji kvadovima kroz krš Agafaya. Silno je zanimljiva vreva glavnog trga u Marrakeshu s bubnjarima, dreserima zmija i svijetom za sebe od jutra do kasno u noć. Iznenađujuće dobro zabavila sam se u izlasku u otmjeni restoran u Casablanci, glazbu je puštao izvrstan DJ kojim bi bila zadovoljna i zahtjevna europska publika. Oduševila me moderna arhitektura Rabata, vrlo je impresivna. Maroko je u poljoprivredi svjetlosnim godinama ispred nas. Nepregledni maslinici prostiru se diljem zemlje, u Marrakeshu su Vrtovi Menara maslinik od devet hektara u vlasništvu države koji se uredno obrađuje. Sve se navodnjava, usred Atlasa su obrađene površine raznih nasada, mahom voćnjaka – istakla je Zrinka i pohvalila Marokance.

– Jako su ljubazni, izvrsni trgovci, mogli bi dobra predavanja o marketingu održati našim trgovcima jer će vam prodati hrpu toga što uopće niste ni pomislili kupiti. Orijentirani su jako na turizam i tako se i ponašaju, vrlo gostoljubivo. Jedino su ulični prodavači jako naporni, iako nisu nepristojni, nije ih se lako riješiti, hodaju uz tebe i pokušavaju ti uvaliti neku tričariju, iako si već deset puta rekao odlučno: Ne. Ako vam netko nešto daruje, tipa narukvicu, nemojte prihvatiti, jer to nije dar, gnjavit će vas do besvijesti za barem koji euro. Jako me zanimao položaj žena u Maroku, nažalost ni s jednom nisam uspjela razgovarati. Odjevene su sukladno islamu, dakle pokrivene, ali vide im se lica, a kosa je pod maramom. Može ih se vidjeti same, dakle nije im obvezna pratnja muškarca i samo sam jednu vidjela za volanom vozila. Moja pitanja o položaju žena našeg su lokalnog vodiča dosta zbunjivala i rekla bih da mu je zapravo bilo pomalo nejasno zašto sve to ispitujem. Na spomen Hrvatske prvo što kažu je: Luka Modrić! Nisu nam zamjerili što smo ih pobijedili, haha. Nisam imala priliku susresti nijednog Hrvata koji živi u Maroku, ali usred Rabata nabasala sam na Vjerana Obućinu, stručnjaka za Bliski istok, kojeg često ugošćujemo u našim emisijama kao komentatora. Mali je svijet za svjetske putnike. Među najbrojnije stanovnike Maroka svakako spadaju mačke! Ima ih posvuda, drijemaju opušteno čak i na policama duty free shopa u zračnoj luci – kaže Zrinka, kojoj su putovanja jako važna.

– Obožavam putovati, silno me zanimaju druge kulture, tradicije i narodi, volim učiti i upoznavati. Skitnica sam. Ima još puno destinacija koje želim iskusiti, Južna Amerika mi je sad prioritet, a zasad sam kvačicu stavila samo na Rio de Janeiro. Ovisi o poslu, ali svakako ove godine planiram još neko manje europsko putovanje, obećala sam nećakinji da idemo. Još se nećkam kamo, da nam objema bude zanimljivo, što nije baš jednostavno spojiti s obzirom na to da nas dijeli 26 godina životnih iskustava i interesa. Tijekom 2020. nije palo nijedno putovanje, ali stanka nije dugo trajala. Niz sam u 2021. otvorila Japanom i Olimpijskim igrama, slijedio je Rim pa Sicilija. U prvoj polovici 2022. Ukrajina (ne turistički, naravno), potom Madrid. Ovu sam godinu jako dobro otvorila putovanjem u Maroko. Veselim se svakom sljedećem putovanju – zaključila je Zrinka Grancarić.

VIDEO Domaći glumci koji su zbog loših životnih odluka završili na prosjačkom štapu i u pučkoj kuhinji