Film prema memoarima roba koji su važni kao i "Dnevnik Anne Frank"

Jedna mlada glumica rekla je da se filmovi o strahotama koje su kroz povijest zadesile čovječanstvo nikada ne smiju prestati snimati kako bi ljude uvijek upozoravali na to da se takvi užasi više nikada ne smiju ponoviti. A jedno od sramotnih razdoblja ljudske, preciznije američke povijesti, jest robovlasništvo koje je u SAD-u trajalo od 1619., kada su u Virginiju stigli prvi brodovi s robovima, do 1865., kada je s krajem Američkog građanskog rata ropstvo ukinuto. Istinita priča jednog roba iz tog brutalnog vremena potaknula je redatelja Stevea McQueena da stvori biografsku povijesnu dramu “12 godina ropstva” nominiranu za devet nagrada Oscar. Film se opisuje kao najživopisniji i najautentičniji prikaz američkog ropstva na velikim platnima do sada. Prije građanskog rata u SAD-u Solomon Northup (Chiwetel Ejiofor) slobodan je čovjek crne kože i cijenjeni njujorški glazbenik kojeg otimaju i prodaju kao roba. Suočen s okrutnostima utjelovljenima u zlom robovlasniku (Michael Fassbender), Solomon se bori za preživljavanje i vraćanje vlastitog dostojanstva, a kad upozna kanadskog abolicionista (Brad Pitt), život mu se mijenja zauvijek.

– Za mene su memoari Solomona Northupa, prema kojima sam snimio film, jednako važni za američku povijest koliko je “Dnevnik Anne Frank” za europsku – ističe redatelj. Pripremajući se za ulogu ropkinje Patsey, Lupita Nyong’o posjetila je Muzej voštanih figura u Baltimoreu kako bi proučila brod kojim su prevoženi robovi. – Ušla sam u brod i to me iskustvo potpuno šokiralo – priznala je glumica.