Fizički napad koji sam doživjela kao novinarka 'Provjerenog': Bilo je strašno i meni najteže prebroditi

Žega još nije splasnula, a i ona nije u Zagrebu, već na njezinom otoku sreće - Zlarinu! - Istina, vruće je, a i još kratko traje moj godišnji odmor pa uživam punim plućima - kroz smijeh i vedar duh na početku razgovora priča mi novinarka i voditeljica omiljene istraživačke emisije Nove TV "Provjereno", Ema Branica. Ova 18. sezona bit će jednako uzbudljiva kao i sve prethodne pa nam je upravo to bio odličan povod za intervju. Naša sugovornica naslušala se uvreda i prijetnji, zbog aktera svojih priča u više je navrata nagrabusila, a jednom je snimajući prilog zaradila i potres mozga. No neustrašivoj i odvažnoj Zagrepčanki dalmatinskih korijena ništa ne može uzdrmati tlo pod nogama i veliku ljubav prema istraživačkom novinarstvu.

Počela je nova sezona istraživačke emisije "Provjereno". Što nas sve očekuje u sljedećim epizodama i jeste li se uspjeli odmoriti za godišnji odmor?

Iako je cijela ekipa "Provjerenog" bila na godišnjem odmoru, mi zapravo nikada ne prestajemo sa svojim radom, prikupljamo informacije i javljamo se na telefone. Stignemo se svi malo i odmoriti, ali odmah kad se vratimo u redakciju krećemo opet punom parom. Naši gledatelji kao i uvijek dosad mogu očekivati naš predan rad, trud, entuzijazam i inzistiranje na odgovorima. To i jest naša svrha, mi služimo gledateljima i za njihova prava se borimo. Ova nova sezona "Provjerenog" bit će izuzetno zanimljiva, a ljudi nam se nikada ne prestaju javljati. Naši telefoni su uvijek u funkciji i čim se vratimo s godišnjeg taj prvi radni dan bude udaran.

Od 2008. dio ste redakcije "Provjereno" te ste radili kao reporterka, a od 2021. preuzimate i ulogu voditeljice. Koja je palica lakša?

Radim i jedno i drugo. Raditi reportaže kao novinarka je doista moja prva ljubav i toga se ne bih odrekla. Teško je uspoređivati voditeljski posao s reporterskim i reći što je lakše. To su poprilično različiti poslovi. Rad na terenu je rad s ljudima i po žegi, kiši, blatu, prijeći tisuće kilometara u nekoliko dana. Biti voditeljica s druge strane je vjerna prezentacija truda i tema kolega ili mojih, ali je to sve u sterilnijim uvjetima. Još uvijek se nisam u potpunosti naviknula na takvo okruženje, već na ono ekstremnije. Oba posla podjednako zahtijevaju rad, trud, vještinu i iskustvo.

Što vam je dosad u karijeri bilo najteže prebroditi?

Fizički napad koji sam doživjela kao novinarka "Provjerenog" bilo je strašno i meni najteže prebroditi. Ozljede su ipak nešto što me najviše može izbaciti iz takta, baš kao i što su prijetnje mojoj obitelji. To nije nimalo ugodno. Teško razdoblje života bilo mi je kada sam otišla na bolovanje zbog te ozlijede te mi je onemogućeno obavljati svoj posao. A kada sam se vratila s bolovanja onda je uslijedio taj sudski proces. Iako je sve snimljeno, našem sudstvu je to teško dokazati da počinitelj bude kažnjen. Svi znamo da je bilo puno činova nasilja nad novinarima, a napadači bi rijetko bili sankcionirani i kažnjeni. U napadu sam se trebala boriti da izvučem živu glavu, pa opet poslije na sudu da bude primjerena kazna počinitelju i poruka svima drugima koji bi tako postupili.

Jeste li zbog toga ikada pomislili o promjeni karijere?

Ma naravno da nisam. Prijetnje i napadi me ne mogu obeshrabriti, a takvi postupci više govore o tim ljudima, nego o nama i našem poslu. Takvi ljudi reagiraju onako kako su naviknuli, a to zapravo i jest najveći problem te o tome trebamo javno govoriti. Takve stvari me nikada ne bi mogle natjerati da promijenim svoju profesiju, dapače, tada u meni proradi još jači inat.

A jeste li imali neprospavane noći?

Naravno da sam imala neprospavane noći, a novinarstvo je nešto što se živi. Kada završi naše radno vrijeme, ne možemo se samo odjaviti s kompjutora i zaboraviti na sve što smo radili. Mi naše priče živimo 24 sata dnevno. Zna se dogoditi da priloge radimo do ranih jutarnjih sati pa i zbog toga bude neprospavanih noći. Često naš posao nije samo odlazak na teren, nego i "kopanje" važnih informacija. Zbog posla znam zanemariti privatan život, neke obaveze prebacim za drugi dan pa me onda krajem tjedna dočeka puno posla...

Koja vam je od nekih pozitivnijih reportaža ostala u lijepom sjećanju?

Bilo je puno lijepih i pozitivnih priča, a od posljednjih izdvojila bih priču s djevojkom Marinelom koja je doživjela veliki moždani udar. Za nju je sustav imao rješenje da završi sa svojih 28 godina u staračkom domu, jer eto, "nema nikakve ustanove koja bi se mogla brinuti o takvim pacijentima". Na kraju nije završila u domu, nego kod bake, starije gospođe od 70 godina, na kauču u neadekvatnim uvjetima, bez terapije... Kada smo objavili prilog o njoj, pokrenula se lavina dobrih dijela. Dobila je priliku u jednoj poliklinici vježbati na neurorobotima. Djevojka koja nije mogla govoriti je progovorila. Djevojka koja nije mogla hodati je prohodala... To su neke situacije koje ostanu duboko urezane u srce.

Koliko ste dosad dobili prijetnji? Brojite li ih?

Ne znam i ne brojim koliko sam prijetnji dobila do sada. Kada se dogodi tako neka prijetnja najbolje je da odmah stvari krenu dalje, nastavi se živjeti i ne osvrće se na to. Naravno, svaki novinar kod nas u redakciji koji dobije tako neku prijetnju odmah to prijavljuje i nada se adekvatnim sankcijama. Prijetili su mi da ću završiti kao Ivo Pukanić. Čak i čovjek koji se predstavljao da ima leukemiju pa tražio novac za liječenje, mi smo ga razotkrili u lažima. Četiri godine nakon emitiranja tog priloga zvao me inspektor iz policije i obavijestio da je taj čovjek nabavio pušku i prijeti da će me ubiti. Bilo je raznih situacija, a profesionalac mora shvatiti to kao dio posla.

S poslom na televiziji dobili ste i publicitet, a vjerujem i da vam ljudi prilaze. Smeta li vam to?

Ne smeta mi, a mojim bližnjima kada smo zajedno je to poprilično neobično jer me ne smatraju "celebrity" novinarkom. Bude mi čak i drago jer vidim da ljudi prepoznaju naš trud i rad, a na "Provjereno" gledaju kao na posljednju slamku spasa.

Doimate se "oštrom", kao da s vama nema zezancije...

Pa ne znam, možda i jesam malo oštra... Šalim se, naravno, imam dubok i prodoran glas pa možda zato imate takav dojam. Kad se zaderem, sve staje, a možda sam trebala biti i teta u vrtiću. U privatnom životu van kamera volim se itekako smijati, a bore smijalice su mi sve veće i veće. I u redakciji se smijemo kao da smo 5. C razred, a ne neki ozbiljni novinari. Volim zabavu, pjevati i plesati, baš ono što ljudi možda nikada ne bi pomislili kada me upoznaju ili me vide na ekranu onako ozbiljnu u odijelu.

A kako je kod vas kući? Tko vodi glavnu riječ, zaručnik Pavle ili vi?

Mislim da imamo podijeljene uloge, ali možda ipak ja tu vodim glavnu riječ. Takve su žene, zar ne?

Je li on vaše rame za plakanje?

Pavle, obitelj i prijatelji su uvijek uz mene, kako u lijepim, tako i u lošijim životnim situacijama. Naravno, njegovo rame je uvijek tu za mene.

GALERIJA Nova serija Nove TV inspirirana je istinitim događajem, a priča nikoga neće ostaviti ravnodušnim

Od koga ste naslijedili talent za komunikaciju?

Mislim da sam taj talent naslijedila od bake ili tate, oni su bili vješti komunikatori. A želja da postanem novinarka uslijedila je tek kasnije u životu. Kao dijete maštala sam biti glumica ili doktorica, što je mislim i tipično za djecu. Nikada nisam željela raditi samo uredski posao, već i ići na teren pa sam odabrala televizijsko novinarstvo jer je ono spoj pisanja, kreative, igranja sa slikom i zvukom. Veliki je gušt u tom cijelom procesu sudjelovati.

Je li vaš zaručnik znao "skočiti" i reagirati na prijetnje koje ste dobivali i kada ste fizički napadnuti?

On reagira zaštitnički, što je sasvim normalno za muškarca, ali zna da nije na njemu donositi pravdu, već je to na sustavu i institucijama. Pavlu sam jako zahvalna na tome što je baš uvijek uz mene.

Sedam godina ste zaručeni, a gdje je "zapelo"? Planirate li vjenčanje?

Malo ste me i nasmijali sada! Mi smo entuzijastično krenuli u sve to, a onda je došla pandemija pa nam poremetila planove. Jednostavno smo nastavili živjeti ne opterećujući se vjenčanjem i kada će za to doći vrijeme. Meni je najvažnije da se volimo, uživamo i da nam je mir zajedno.

Dosađuju li vam roditelji s tim pitanjem?

Ne dosađuju nam roditelji jer mi živimo već kao da smo u braku. Nitko više ne postavlja takva pitanja, osim mojih nećakinja. One bi htjele odjenuti haljinice i bacati latice po putu pa ću im tu želju trebati ostvariti još dok su djeca.

Zanimljivo je i to što vaš zaručnik i vi nosite isto prezime. Eto, nećete ga trebati mijenjati...

Istina! Mi dolazimo iz istog mjesta, a prezime Branica je zlarinsko prezime i nema ga nigdje drugdje u Hrvatskoj. Na Zlarinu nema puno Branica, a nas dvoje smo simpatije još od dječje dobi. Provjeravali smo čak i u crkvenim knjigama naše podrijetlo, da ne bismo možda bili neki rođaci... Svi nas zbog toga zezaju!

Koliko ženi u novinarstvu pati privatan život?

Ženama u novinarstvu jako pati privatan život, a od nas se, čini mi se, očekuje puno više nego od muškaraca. To mi je možda malo i glupo reći, no mislim da je ženama poprilično teže. S druge strane, žene se i dalje doživljavaju kao nježniji spol, s čime se ne bih složila. Novinarke su pravi zmajevi.

Kako komentirate izreku: "Dat' ću te na 'Provjereno'"?

Koliko god sam ponosna na nju, i što smo svojim trudom i radom postali svojevrsna institucija u zemlji, s druge strane je to doista tužno i puno govori o državi i sustavu koji često ne funkcionira onako kako bi trebao. Tužno je što jedna televizijska emisija treba rješavati tuđe probleme...

U kakvom ste odnosu ostali s bivšom voditeljicom Provjerenog Ivanom Paradžiković?

U dobrom, a više se i ne viđamo zato što svatko ima drukčiji raspored i stil života, što je i normalno.

Živite na relaciji Zagreb – Zlarin, a kako ste proveli ovo ljeto na otoku?

Divno! Zlarin je otok koji najviše volim, bez automobila u čistoj prirodi. Život na otoku je nekako drukčiji, sporiji... Ondje punim baterije.

Daleko je za vas mirovina, no vidite li se "pod stare dane" na otoku?

Svakako! Na Zlarinu ima maslinika i aktivnosti, ne bi mi nikad bilo dosadno. Svakakve mi ideje padaju na pamet, kao što je poljoprivreda. Ja sam nemirnog duha i uvijek trebam nešto raditi, tako da bih si sama zadala puno posla!

VEZANI ČLANCI: 

Imate li hobije i kako se relaksirate?

Obožavam šetnje šumom sa svoja dva psa, ribolov... Slobodno vrijeme iskoristim najviše za druženje s najmilijima, obitelji i prijateljima.

GALERIJA Omiljena serija u Hrvata uskoro se vraća s novim intrigama, ali i emotivnim trenucima i dramatičnim pričama