Prije mjesec dana na Hrvatsku televiziju stigla je dokumentarna serija "Diplomatska oluja", koja je odmah pobudila veliki interes gledatelja. Serija je ekranizacija istoimene knjige dr. Mate Granića izišle u izdanju Večernjeg lista, a tematizira stvaranje moderne i demokratske Republike Hrvatske kroz prizmu svih diplomatskih aktivnosti koje su dovele do hrvatske neovisnosti i njezina međunarodnog priznavanja 1992., zatim potpisivanja Washingtonskog sporazuma kojim je 1994. dogovoreno primirje između Hrvatske i BiH. To je uvelike determiniralo daljnji tijek Domovinskog rata te omogućilo diplomatske ofenzive na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom i tadašnjim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem. Režiju potpisuje Kristijan Milić, a autor i scenarist je Fran Juraj Prižmić, koji nam je i kazao sve o nastanku tog projekta.
Kako je došlo do ideje da se knjiga Mate Granića pretoči u dokumentarnu seriju?
Negdje početkom jeseni 2020. godine shvatio sam da će se 2022. obilježiti okruglih 30 godina od međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, a budući da sam jedan od neovisnih producenata koji već godinama uspješno surađuju s HRT-om i s obzirom na to da znam kako javna TV kuća reagira na projekte vezane uz nacionalno važne i okrugle obljetnice, malo sam se raspitao o tome postoji li već neki audiovizualni uradak na temu međunarodnog priznanja i općenito hrvatske diplomacije, a nakon što sam shvatio da nema, odlučio sam se primiti posla i kao producent početi razvijati tu priču. Upravo otprilike u to vrijeme pod ruke mi je došla i knjiga memoara dr. Mate Granića "Diplomatska oluja", koji ju je u izdanju Večernjeg lista objavio godinu dana ranije, te sam pročitavši je u dahu shvatio da sve što mi treba za taj projekt o hrvatskoj diplomaciji i njezinu stvaranju iz nule jest upravo to štivo čovjeka koji je bio najdugovječniji Tuđmanov ministar te protagonist gotovo svih najvažnijih zbivanja u recentnoj hrvatskoj povijesti, od početka devedesetih do danas, tako da sam naposljetku preko zajedničkog prijatelja došao do Granićeva broja, nazvao ga, predstavio se, objasnio čime se bavim i što planiram raditi, nakon čega me on pozvao na sastanak u Vladu, a ostalo je, štono se kaže, povijest.
Koliko je trajala sama priprema? Pretpostavljam da ste prije pisanja scenarija dosta razgovarali s Granićem.
Od prosinca 2020. kada smo si pružili ruku i odlučili da idemo ekranizirati "Diplomatsku oluju" imao sam čast, sreću i zadovoljstvo da sam s Matom Granićem bio u svakodnevnom kontaktu, ako ne uživo, onda telefonski najmanje dva puta dnevno, a od početka 2021. viđali smo se i po nekoliko puta tjedno razgovarajući o konceptu serije, analizirajući na koji se dio njegove knjige fokusirati u kojoj epizodi, koga osim njega još snimiti od sugovornika koji su također bili neposredni svjedoci i protagonisti spomenutih zbivanja, i tako sve do kraja lipnja kada smo se konačno prijavili na natječaj HRT-a, na kojem smo nakon oko mjesec i pol pregovora napokon prošli. Bilo je to zaista jako intenzivno razdoblje, tijekom kojeg smo dr. Granić i ja vrlo blisko surađivali i s povjesničarom Domagojem Kneževićem iz Hrvatskog instituta za povijest koji je bio recenzent njegove knjige i koji mi je kao suradnik na scenariju jako puno pomogao jer je ipak doktorirao na tom razdoblju i jedan je od najvećih domaćih stručnjaka kad je riječ o raspadu Jugoslavije i stvaranju moderne i demokratske Republike Hrvatske. Veliku pomoć imali smo i od Tee Madžarčević, Granićeve dugogodišnje suradnice, te od moga oca Igora koji je ujedno, zajedno sa mnom, i producent serije, i koji nam je svojim iskustvom i angažmanom znatno olakšao njezinu realizaciju.
S obzirom na to da ste bili premali da se sjećate tih događaja, koliko ste bili upućeni u ta zbivanja početkom 90-ih, kako ste pisali scenarij?
Imate pravo, bio sam dijete početkom tih ratnih devedesetih, rođen sam 1988., ali odmalena me upravo povijest od svih predmeta najviše privlačila. U osnovnoj i srednjoj školi išao sam i na natjecanja iz tog predmeta kao najbolji đak i na njima postizao odlične rezultate, tako da je ovo čime se danas bavim, a to su manje-više isključivo povijesne dokumentarne teme u filmovima i serijama koje potpisujem kao scenarist i producent, na neki način nastavak mog bavljenja poviješću kroz audiovizualnu formu i oblik koji me odmalena najviše privlačio. Što se tiče pisanja scenarija za "Diplomatsku oluju", naravno da nisam bio na početku projekta toliko upućen u sve kao što sam npr. danas nakon dvije godine intenzivnog rada kada imam osjećaj da bih mogao napisati i magisterij iz povijesti na temu devedesetih, ali vjerujte mi da samo družeći se i slušajući Matu Granića i njegovo nevjerojatno životno iskustvo čovjek može naučiti iznimno mnogo, no osim toga nekoliko puta sam pročitao ne samo njegovu knjigu, nego i sve ostale koje tematiziraju tu epohu, gledao sam i BBC-jev dokumentarni serijal "Smrt Jugoslavije" te proveo doslovno mjesece kopajući po, ja to slikovito volim reći - rovovima arhive, gledajući stotine i stotine sati materijala iz tog razdoblja, što mi je dalo podlogu za finalno pisanje scenarija, iako sam pobornik teorije da se scenarij dokumentarnog filma piše u montaži, a sve ostalo je samo postavljanje koncepta i gabarita izvan kojeg nećete dopustiti da vam sugovornici odu.
Tko sve govori u seriji, jeste li uspjeli dobiti sve sugovornike koje ste planirali? Gdje ste sve snimali?
Vrlo smo ponosni na činjenicu da smo prvi put u povijesti hrvatskog dokumentarizma uspjeli okupiti toliko prvorazrednih sugovornika od kojih većina nikada prije nije govorila o toj temi u bilo kojem filmu ili seriji, kamoli u hrvatskom. U oko pola godine koliko je trajalo snimanje uspjeli smo dobiti izjave više od 55 sugovornika koje smo snimali na desetak lokacija diljem Zagreba, u Berlinu, Münchenu, švicarskom Gstaadu, potom preko oceana u Americi, u Washingtonu i Little Rocku u saveznoj državi Arkansas odakle je predsjednik Clinton, kamo smo išli radi izjave bivšeg zapovjednika NATO-a, američkog generala Wesleya Clarka. Osim njega snimali smo još i Doris Pack, Wolfganga Ischingera, Robina Harrisa, Petera Galbraitha, mons. Nikolu Eterovića, kardinala Josipa Bozanića, bivše premijere Franju Gregurića i Zlatka Matešu, gotovo sve ministre vanjskih poslova, počevši od Mate Granića, Miomira Žužula, Tonina Picule, Vesne Pusić, Kolinde Grabar-Kitarović i Gordana Jandrokovića do Mire Kovača i Ive Davora Stiera, uz, naravno, arhivske izjave Davorina Rudolfa i pokojnog Zvonimira Šeparovića koji su bili ministri kratko vrijeme početkom devedesetih. Zatim smo snimili i izjave bivšeg predsjednika Ive Josipovića te bivše ministrice branitelja i premijerke Jadranke Kosor te nekadašnje i/ili sadašnje diplomate kao što su Vladimir Drobnjak, Ivan Šimonović, Vesna Škare-Ožbolt, Drago Štambuk, Svjetlan Berković, Vladimir Matek, Darko Bekić, Hidajet Biščević, pa zatim premijera Andreja Plenkovića i ministre Davora Božinovića, Damira Krstičevića i Tomu Medveda, predsjednika Ustavnog suda i nekadašnjeg ministra pravosuđa Miroslava Šeparovića, zatim nekadašnjeg pregovarača s JNA Stjepana Adanića, Zdravku Bušić, bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka te Gorana Granića, Martina Raguža, Božu Ljubića, Vericu Vargu, Ivicu Kostovića, guvernera Borisa Vujčića te povjesničare Domagoja Kneževića, Antu Nazora, Ivicu Lučića, Davora Marijana i Darjana Godića. Ako sam nekoga zaboravio spomenuti, a siguran sam da jesam, neka mi oproste, jer ne znam više ni tko mi glavu nosi.
Koje biste sugovornike posebno izdvojili, što novo možemo saznati o tim zbivanjima, je li vas što iznenadilo?
Mislim da će u svih osam epizoda gledatelji moći saznati nešto novo što dosad u javnosti nije bilo toliko poznato, posebno mi je draga izjava generala Clarka koji je kao nekadašnji glavni zapovjednik NATO-a rekao da je Oluja bila veličanstvena vojna operacija kakvu rijetko koja vojska na svijetu umije izvesti i da ju se s razlogom izučava i na američkom vojnom učilištu West Point. Također mi je jako drago da je bivši američki veleposlanik Peter Galbraith u jednoj od epizoda priznao da je on navijao da do Oluje i ne dođe jer je bio jedan od tvoraca Plana Z-4 i jako je htio da se njegovim prihvaćanjem okonča rat, a ne vojno-redarstvenom operacijom kojom je tzv. RSK prestala postojati, te je nakon mog opetovano postavljanog pitanja, u kameru ipak priznao da je njegovo i Holbrookeovo zaustavljanje hrvatske vojske 17 km pred Banjom Lukom bila greška zbog koje danas, kad vidi situaciju u BiH, itekako žali. Rekao je da ni on ni Holbrooke nisu bili sigurni u tu odluku i da su doslovno minutu prije nego što su došli k Tuđmanu, u toaletu u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku, još raspravljali što mu reći te da se, s današnje točke gledišta, slaže da je to vjerojatno bila pogreška i da bi danas drukčije postupio. Mislim da je to Galbraithovo priznanje zaista velika stvar i neočekivana gesta koju gledatelji vjerojatno nisu očekivali.
Seriju režira Kristijan Milić. Koliko je on donio svog autorskog pečata?
Kristijan je, objektivno govoreći, jedan od najboljih hrvatskih redatelja danas, a prema mojem mišljenju, vjerojatno i najbolji od svih, pogotovo govorimo li u kontekstu ratne tematike u kojoj mu ni jedan redatelj, ne samo hrvatski nego ni europski, ne može parirati, stoga je njegovo prihvaćanje redateljske palice bio jedan od ključnih i prijelomnih trenutaka u kojem sam shvatio da smo na dobrom putu realizacije serijala koji će ne samo biti iznimno kvalitetan, nego i koji će se gledati generacijama. Milićev autorski pečat u ovom serijalu je golem i nemjerljiv, kao i Granićev ili, bez lažne skromnosti, i moj, jer je dao cijelog sebe u projekt u koji je bez predaha ušao čim je završio drugu sezonu "Nestalih", stavivši na stranu čak i montažu svog novog igranog filma, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan. On i naša dva jednako vrijedna i genijalna montažera Veljko Segarić i Sebastijan Kobas su uz asistenticu montaže Doru Kvež proveli doslovno stotine dana i tisuće sati u montaži selektirajući najbolje izjave i kontrapunktirajući ih s najadekvatnijim arhivskim materijala te naposljetku napravili umjesto šest čak osam epizoda, od čega su posljednje dvije dar naše producentsko-autorske ekipe hrvatskoj javnosti i Hrvatskoj radio-televiziji jer nismo htjeli da zbog šest epizoda, koliko smo ih na natječaju ugovorili, budemo prisiljeni rezati odlične i važne dijelove iz povijesti, te smo stoga odlučili o vlastitom trošku, uz malu pomoć nekolicine sponzora, napraviti dodatne dvije epizode i sagu o "Diplomatskoj oluji" završiti kako ona to i zaslužuje.
Kakve su prve kritike i reakcije gledatelja?
Mislim da se gledanosti kakvu je postigla prva epizoda i još dvije nakon nje ni najoptimističniji među nama nisu mogli nadati, gledatelji su odlično prihvatili seriju i ona je postigla izvanredne reakcije i kritike. Čak i oni kojima se sadržajno ili tematski možda pretjerano ne sviđa govore da je "Oluja" produkcijski gledano školski napravljena i na visokom nivou, dok neki malo nam više naklonjeni kritičari idu toliko daleko da zazivaju da serija postane dio školskog kurikula, što se možda i obistini. Svima nama iz ekipe već tjednima telefoni ne prestaju zvoniti, ljudi gledaju epizode sa svojom djecom, koja im prvi put govore da su im ti povijesni odnosi napokon jasni i da sada imaju odgovore na neka pitanja kojima prije nisu znali odgovor. To mi je i najveća zadovoljština, jer mi je upravo to i bio cilj. Naime, nadahnut sličnim povijesnim serijama strane, poglavito američke produkcije, htio sam da i mi imamo nešto slično na temu stvaranja Lijepe Naše, a što će mojim mlađim sestrama ili mojoj prije mjesec dana rođenoj kćeri jednog dana biti najbolji pokazatelj kako je došlo do tog nesretnog rata na bivšem području Jugoslavije, zašto ga se, nažalost, nije moglo izbjeći i kako je Hrvatska, iako u početku brojčano i oružano nadjačana, ipak naposljetku uspjela pobijediti agresora, upravo zahvaljujući kombinaciji vojnih i diplomatskih ofenziva o kojima mi govorimo u "Diplomatskoj oluji".
Što novo pripremate nakon ove serije?
Evo, nakon malo više od godine dana rada, završavamo i treću sezonu "Velikana hrvatskog glumišta", čije su prve dvije sezone gledatelji HRT-a zaista odlično prihvatili i ne mogu vam opisati koliko često na ulici, pa čak i u kvartovskom dućanu, dobijem pohvalu za neku od epizoda, uz obvezno pitanje kad će nova sezona. Na njihovu sreću, to će biti vrlo brzo, jer stiže novih šest filmova o najvećim imenima hrvatskoga glumišta, kao što su Pero Kvrgić, Špiro Guberina, Mustafa Nadarević, Mia Oremović, Vera Zima i Nela Eržišnik, čiji su životi i karijere bili zaista fascinantni i jedva čekam da s gledateljima podijelimo tu magiju njihova neizmjernog glumačkog talenta. Uz to, već neko vrijeme pripremam i jedan dugometražni igrani film, čija je realizacija još u pripremi, a zajedno s mojim dragim prijateljem i filmskim ratnim drugom Jakovom Sedlarom trenutačno produciram dva dokumentarna filma, od kojih je jedan iznimno zanimljiv i u svjetskim razmjerima vrlo ekskluzivan, o kojem još ne mogu puno otkrivati, osim najaviti da će, kad na ljeto bude gotov, to biti projekt o kojem će se govoriti i pisati diljem svijeta.
VIDEO: Daniel Popović o Euroviziji i Letu 3: ‘Pjesma je primjerena trenutku, a moja Đuli bi danas ispala u polufinalu’