Gina Damjanović široj je javnosti postala poznata kao bivša pjevačica grupe Detour, a posljednjih godina etablirala se na narodnom. Njen zvonki glas uveseljava sve slušatelje narodnog u “Trećoj smjeni”, a Gina kaže kako je za nju radio ljubav, najintimniji i najdraži medij i pruža joj i pogled na glazbu s neke druge sfere života.
Ove ste godine nominirani za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske osobe godine. Je li vas iznenadila nominacija i što mislite o konkurenciji?
Tog jutra probudila me poruka mojih radijskih kolega iz “Jutarnjeg kluba”, Marka Bratoša i Hrvoja Kečkeša, koji su vidjeli nominaciju u Večernjem. Pročitala sam je u bunilu, napisala sam im “što?”, misleći da me zezaju i nastavila spavati. Ubrzo, poruke su počele stizati sa svih strana i tek onda sam shvatila da se ne radi o zafrkanciji. Ipak, trebalo mi je nekoliko dana da dođem k sebi! Nominacija me stvarno iznenadila i čast mi je nalaziti se u društvu tako sjajnih kolegica i kolega!
Kome ste prvom javili za nominaciju, kakve su bile reakcije?
Toga dana kod mene je u posjetu bio brat, tako da je prvi saznao, a poslije sam javila roditeljima i prijateljima. Oni su mi najveća podrška u svemu što radim i baš su me dirnule njihove reakcije, svi su jako sretni i ponosni.
Javnost vas je dosad znala prvenstveno kao pjevačicu, no slušateljima narodnog također ste poznat glas. Kako je došlo do vašeg angažmana na radiju?
Odrasla sam uz mamu koja je radijska novinarka i producentica tako da je ljubav prema radiju gotovo dio mog genetskog koda. Radio se kod nas slušao od jutra do mraka, a ja sam obožavala imitirati mamu i njene kolege te smišljati jingleove za emisije. Redovito sam pisala i za školski list, moderirala razne priredbe, a na narodni sam došla na praksu prije pet godina. Nakon nekog vremena šefovi su vjerojatno pomislili da bi moglo biti nešto od mene pa su mi ponudili posao. Nadam se da još uvijek tako misle.
Slušamo vas svakog radnog dana od 13 do 17 sati. Kako izgleda jedan vaš radni dan i jedna tipična emisija?
Moj kolega Tomislav Cvetković s kojim vodim “385 show” i naša producentica Ivona Pavičić nađemo se koji sat prije emisije i uz kavu pripremamo teme koje smo izabrali. Ponekad se dogodi da ne napravimo ništa od planiranog jer iskrsne nešto drugo i baš takve, nenadane situacije često ispadnu najbolje. Poanta je uživati u toj dinamičnosti radija i biti spontan i prilagodljiv. Najdraže nam je kad se i slušatelji uključe sa svojim pričama. S njima smo i na poslu, i doma, i u autu… donosimo im svježe informacije, ali i veselje, zabavu i humor. Divno je što smo svaki dan zapravo uključeni u njihove živote i oni u naše. To je još jedna od čarolija radija. Uz “385 show”, Tomislav i ja smo autori i voditelji emisije “Living room acoustic” u kojoj svakog drugog četvrtka ugošćujemo izvođače najbolje domaće glazbe koji nam uz opušten razgovor uživo izvode svoje pjesme, ali i obrade koje zapravo nikad od njih ne biste očekivali.
Je li bilo treme prije prvog ulaska u eter i sjećate li se nekoga svojeg gafa u eteru?
Prvog samostalnog ulaska u eter se sjećam kao da je bilo jučer! Tresle su mi se i ruke i glas, doslovno sam se preznojavala. Kolege su mi govorili da će sve biti OK i baš kad sam im uspjela povjerovati, pao mi je cijeli sustav i “pojeo” barem 15 reklama – pravo vatreno krštenje. Od tada je zaista bilo svega, a jedna od najtežih smjena bila mi je kad je Oliver preminuo… Uh, nisam mogla prestati plakati. Imala sam i javljanje tijekom potresa, koje sam odradila toliko kul da sam i samu sebe iznenadila. Bilo je tu i nekih veselih avantura – primjerice javljanje iz taksija kada zbog ogromne gužve u gradu nisam stigla na vrijeme u studio pa sam, uz pomoć kolegice, vodila emisiju preko telefona. A nezaboravno iskustvo je bilo voditi show iz moje spavaće sobe! Za vrijeme prvog lockdowna imala sam montiran mali studio doma i to mi je bio jedan od najvećih izazova. Sjećam se svake minute emitiranja u tom vremenu kada uopće nismo znali što nam nosi pandemija.
Rođeni ste na Braču. Kako gledate na one ružne stereotipe o škrtim Bračanima? Ima li tu istine?
Ma Bračani su samo ekonomični i racionalni! Kad dođete na Brač, skužit ćete koliko su moji otočani zapravo velikodušni. A bez te čuvene “škrtosti” ne bismo imali tako dobre viceve.
Prije nekoliko mjeseci objavili ste da napuštate grupu Detour i posvećujete se solo karijeri. Kako ste se odlučili na taj korak?
S vremenom se čovjek poželi ostvariti drugačije, šire. U meni je sazrela želja da se opet okušam u autorskom radu i krenem u neku novu – svoju glazbenu priču.
Kakvi su vam planovi u solo karijeri?
Upravo je izašla pjesma “Pepeo”, koja je za mene “himna hrabrosti” u koju je utkano toliko dobre energije i emocija svakog pojedinca koji je sudjelovao u njezinu stvaranju. Pjesmu smo napisali Marko Bratoš i ja, odsvirao sjajan bend, a back vokale otpjevali moji prijatelji. Svi oni su i u spotu, a snimanje je za mene bilo posebno dirljivo iskustvo. Vjerujem da će se mnogi pronaći u pjesmi i osjetiti tu energiju zajedništva. Trenutno smo na novom valu kreative i jedva čekamo otići u studio kod našeg producenta Srđana Sekulovića Skansija, kojem uporno pokušavamo dati nadimak Skanjara pa vas molim da ovo objavite da se uhvati.
Ako nam epidemiološke prilike to dopuste i dodjelu Ruže ipak održimo u HNK, koga ćete povesti za pratnju?
Najradije bih povela cijelu redakciju narodnog, ali ako to ne bude moguće, mogla bih dečka.