Intervju: Damien Chazelle

Glazbeni tiranin na putu prema Oscaru

Left to right: Miles Teller as Andrew and J.K. Simmons as Fletcher Photo by Daniel McFadden, Courtesy of Sony Pictures Classics
famien chaezelle
22.01.2015.
u 14:13
U kinima od danas igra "Ritam ludila", nominiran za pet kipića. Filmski hit nastao jer je redatelj htio izliječiti traume iz vlastite jazz karijere
Pogledaj originalni članak

U hrvatskim kinima sutra počinje igrati "Ritam ludila", dvostruki pobjednik Sundancea nominiran za čak pet Oscara, uključujući onaj za najbolji scenarij temeljen po prije snimljenom djelu (kratkom istoimenom filmu), koju je dobio redatelj Damien Chazelle. U filmu pratimo mučan odnos mladog bubnjara i njegova sadističkog učitelja, a posredovanjem Continental filma, ususret hrvatskoj premijeri dobili smo intervju s redateljem Chazelleom.

Jesam li dobro shvatila da je vaš film o glazbenom tiraninu koji mrcvari svoje učenike dijelom inspiriran osobnim iskustvom?

Velikim dijelom. Kao mlađi sudjelovao sam na jazz natjecanjima i zaista sam imao profesora koji je u meni ostavio mnogo trauma. Od kada sam maturirao, nije prošao nijedan mjesec da nisam imao noćnu moru o svojem srednjoškolskom jazz bendu. Naivno sam pomislio da bi mi pisanje scenarija moglo pomoći da se riješim tih sjećanja.

Znači li to da likovi Andrewa i profesora Fletchera zapravo prikazuju vas i vašeg profesora?

Rekao bih da je riječ o vrlo ekstremnom prikazu našeg odnosa. Kada sam pisao scenarij, lik Fletchera ogolio sam od bilo kakvih ugodnih osobina, pretvorivši ga u monstruma koji nas tjera prema ključnom pitanju filma: postoji li granica preko koje umjetničko dostignuće više ne može opravdati način na koji je nastalo? Moj je profesor bio strog, ali je ujedno bio predivan učitelj. U mnogočemu je bio drugačiji od Fletchera, koji poput školskog nasilnika traži i iskorištava najintimnije slabosti svojih učenika.

Godinama me muči ista noćna mora: da stojim pred ljutitim profesorom i ne mogu svirati

Damien Chazelle

scenarist i redatelj

Iako je prije svega riječ o sjajnoj psihološkoj drami, vaš se film velikim dijelom oslanja na svoj soundtrack. Kada ste tražili glavnog glumca, je li bilo važnije da dobro glumi ili da dobro svira bubnjeve?

To je bila ogromna dilema. U angažmanu većine sporednih likova presudio je njihov glazbeni rezime. Milesa Tellera poželio sam za lik Andrewa kada sam ga vidio u filmu "Zečja rupa", ne znajući da ima određeno iskustvo u sviranju bubnjeva. Bila je to velika sreća jer ga nismo morali učiti svemu od nule, iako je prošao kroz težak trening ozbiljnog jazz bubnjanja kako bi bio što uvjerljiviji pred kamerom.

Svi odnosi među protagonistima vašeg filma vrlo su brutalni, a zbog rječnika koji koriste neki su vas kritičari optužili i za poticanje homofobije?

Nakon što sam ga napisao, scenarij "Ritma ludila" jedno sam vrijeme držao u ladici jer sam se bojao što će ljudi koji ga pročitaju misliti o meni. U privatnom sam životu relativno pristojna i nekonfliktna osoba, ali u scenariju sam odlučio ukloniti sve granice i ići do najekstremnijih izraza ljutnje i frustracije kako bih dočarao atmosferu ekstremne kompetitivnosti i anksioznost koja iz nje proizlazi. Bilo mi je zanimljivo vidjeti kako se publika na premijeri smijala upravo nekim od najbrutalnijih uvreda koje likovi izgovaraju. Fascinantno, zar ne? Najodvratniji likovi u sebi uvijek nose dozu zabranjene privlačnosti.

>> Odabrani dobitnici za jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova sa čak 5 nominacija za Oscara

>> ZFF ćemo pamtiti po kraljici i liječnicima

 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.