Stiže nastavak "Gladijatora"! Film velikog Ridleyja Scotta prati hvaljeni blockbuster iz 2000. godine u kojem je Russell Crowe glumio rimskog generala kojeg je izdao i prodao u ropstvo - i nakon toga prisiljen postati gladijator pokvarenog cara Commodusa (Joaquin Phoenix). "Gladijator" je zaradio više od 460 milijuna dolara diljem svijeta i bio je nominiran za 12 Oscara - na kraju je osvojio pet, uključujući najbolji film i najboljeg glumca. Stoga se i od njegova nastavka puno očekuje, kao i od zvjezdane glumačke ekipe. Među njima je i Denzel Washington.
Jedan od najpoznatijih i najpriznatijih američkih glumaca rodio se 28. prosinca 1954. godine u mjestu Mount Vernon, u američkoj saveznoj državi New York. Njegov otac Dillwyn Denzel Washington bio je svećenik koji je u crkvi bio danonoćno, kao i majka Lennis, frizerka, pa ih je Denzel, uz stariju sestru Lorice i mlađeg brata Davida, viđao tek nekoliko sati dnevno. Roditelji su mu se rastali kad je imao 14 godina, što je u njemu izazvalo bijes i nevjericu te buntovništvo. No je ubrzo shvatio kako mu buntovništvo neće donijeti ništa dobro, stoga se odlučio učlaniti u udrugu Boys and Girls Clubs of Amerika, kojoj je bio cilj okupiti brojne mlade ljude koji bi zajedno provodili vrijeme tako što bi se igrali i učili. Sam Denzel je u jednom od intervjua izjavio kako mu je ta udruga pomogla u najkritičnijem trenutku njegova života. Ondje je našao pravo utočište.
- Ta je udruga bila moja prva ruka koja me vodila. Majka je radila toliko mnogo da sam je jedva viđao, a susreti s ocem bivali su sve rjeđi, pa sam svu snagu crpio iz kluba koji su vodili prekrasni ljudi i kojima danas, posredno, dugujem sve što sam postigao - priznaje Washington.
Da to nije samo teatralna izjava, nebrojeno je puta dokazao svojim djelima: već dva desetljeća podupire udrugu koja ima ogranke u svim dijelovima SAD-a, a posljednjih je godina i njihov glasnogovornik na nacionalnoj razini. Boys and Girls Club potiče članove na obrazovanje i nastoji svojim mladini sljedbenicima ukazati kako svatko od njih ima šansu, pod uvjetom da svoje dječje snove, ma o kakvom se cilju radilo, ostvaruju građenjem samopouzdanja, učenjem i predanim radom.
U početku nije znao čime bi se bavio. Majka ga nije mogla financirati u daljnjem obrazovanju, ali je uspio dobiti državnu stipendiju za studij i upisao novinarstvo na Sveučilištu Fordham.
- U dobi kad sam trebao odlučiti čime ću se baviti jednoga dana, svašta mi je padalo na pamet. Neko vrijeme sam želio biti liječnik, čak sam položio neke ispite iz kemije i biologije, a onda sam se predomislio i htio postati odvjetnik. No, ni to me nije dugo držalo, sve sam se više zaokupljao novinarstvom, pa sam na kraju donio odluku da upišem taj studij. Premda se nikada nisam bavio tim poslom, priznajem da mi je zvanje novinara i dalje vrlo intrigantno, a osobito se divim ljudima koji su postigli velike rezultate u istraživačkom novinarstvu - otkriva Washington.
Iako je bio predan u odluci da jednom postane novinar, tijekom studija otvorila su se vrata nečega o čemu uopće dotad nije razmišljao: gluma. Postao je član studentske glumačke grupe, iako je u međuvremenu diplomirao novinarstvo. Kako ga je gluma sve više privlačila, zapostavio je svoje zvanje i prvi put nastupio kao glumac 1977. u TV filmu "Wilma", a potom u vrlo popularnom TV serijalu "St. Elsewhere", koji se emitirao punih šest godina. Nakon još nekoliko sporednih uloga na filmu i u kazalištu, prvu važniju ulogu imao je u filmu "Cry Freedom" (Krik za slobodom, 1987.) Richarda Attenbourgha, u kojem je odlično utjelovio slavnog južnoafričkog borca protiv apartheida Stevea Bikoa.
- Kad glumite stvarnu osobu, imate znatno veću odgovornost, barem sam ja to tako doživio. Biko je čovjek kojem sam se iskreno divio i bilo mi je silno stalo da njegov lik što bolje približim publici - izjavio je Washington nakon stoje za tu ulogu bio nominiran za Oscara.
Početkom 80-ih godina upoznao je svoju suprugu Paulettu Pearson s kojom se vjenčao 1984. godine, a Denzel često za nju kaže da mu je to bio najvažniji susret u životu. - Tek kad sam upoznao Paulettu, shvatio sam smisao drevnog kineskog sustava yina i yanga. Čovjek postaje kompletno biće tek kada nađe nekoga s kim život poprima puni smisao. A ja sam imao tu sreću i imam je i danas - priznao je. Nakon nekoliko godina stabilne veze, vjenčali su se 1983. godine. Uz brak koji mu je, očito, nosio mnogo zadovoljstva, Denzel Washington je nastavio briljirati i profesionalno: u filmu "Glory" ("Slava", 1989.) glumio je narednika Tripa, a njegovo je ostvarenje oduševilo i publiku i kritiku; postigao je uspjeh za koji su mnogi mislili da će crnim glumcima biti nedostižan i dobio svog prvog Oscara, onog za najbolju sporednu ulogu.
- Nekoliko mjeseci nakon dodjele Oscara bio sam u trgovini i kupovao novine. Prišao mi je mladić, crnac, koji mije, vidno uzbuđen, rekao: "Gospodine Washington, hvala vam, i ne znate koliko ste mi pomogli. Gledao sam vas u kinu i shvatio da mogu nešto učiniti za sebe - evo, već nekoliko mjeseci nisam okusio niti kap alkohola. Hvala vam." Bio sam duboko ganut, a najljepše od svega bila je spoznaja kako svojim primjerom, a da toga niste ni svjesni, možete pomoći drugima. Želio sam da on, kao i mnogi drugi, postanu svjesni kako nekim svojim činom, razmišljanjem ili ponašanjem, postaju osobe koje će inspirirati još nekoga, dati mu podršku i ohrabriti ga kad treba - prisjetio se u knjizi.
Nakon što je osvojio prvog Oscara, Denzelu Washingtonu otvorila su se i ona vrata koja bi, da je nagrada Akademije izostala, još nekoliko godina bila sigurno zatvorena. Počeli su ga pozivati renomirani redatelji. Spike Lee dao mu je uloge u filmovima "Još bolji blues" 1990., gdje je briljirao kao jazz-glazbenik, te u "Malcolm X" 1992., u kojem je oduševio kritiku glumeći stvarnog političara Malcolma, za što je dobio i Srebrnog medvjeda u Berlinu. Carl Franklin ga je angažirao za krimić "Vrag u plavoj haljini" 1995., Alan J. Pakula za triler "Slučaj Pelikan" iz 1993. Norman Jewison za dramu "Hurricane", 1999., u kojoj je briljirao u istinitoj priči o čovjeku nepravedno osuđenom za tri umorstva, što mu je donijelo Zlatni globus i još jednu nominaciju za Oscara. Zanimljivo, jednom je redatelju zauvijek odbio bilo kakvu suradnju - Quentinu Tarantinu.
- U njegovim se filmovima previše upotrebljava izraz nig** (crnč***), mnogo više nego što to potrebe filma nalažu. Iako je Tarantino odličan redatelj, nisam se s tim slagao ni onda kad je počeo snimati, a ne slažem se niti danas - objasnio je.
Nakon 2000., Washington je u Hollywoodu imao status kakav se samo poželjeti može: publika ga je obožavala, redatelji cijenili, kritika kovala u zvijezde. No, on zbog toga nije poremetio vlastiti sustav vrijednosti, niti se pretvorio u hirovitu zvijezdu kojoj se sve prašta. Ponukan izazovom da se okuša i kao redatelj, odlično je režirao "Antwone Fisher" (2000.), u kojem je glumio i glavnu ulogu, te svima pokazao kako je kadar zabljesnuti novim dostignućima.
Iako ga je publika do tada naviknula gledati isključivo kao pozitivca, uglavnom u herojskim ulogama pravednika, mnogi smatraju da je najvažnija Washingtonova uloga upravo ona u kojoj je glumio korumpiranog policajca ("Dan obuke", 2001.), što je Akademija odmah i honorirala - dobio je Oscara za najbolju mušku ulogu iste godine. Bio je to Oscar koji je Washingtonu značio mnogo više nego ijednom dobitniku te prestižne nagrade; naime, do tada je u Hollywoodu samo jedan crni glumac dobio zlatni kipić kao najbolji glumac - bio je to Sidney Poitier (za ulogu u filmu "Ljiljani u polju", 1963.).
- Sidney Poitier bio je moj uzor dugi niz godina. Nastojao sam, koliko je god to bilo moguće, slijediti put kojim je on krenuo i kao što vidite, nisam zalutao: dobio sam Oscara - rekao je Washington primajući nagradu.
Da zadovoljstvo bude veće, Akademija je te godine odlučila dodijeliti počasnog Oscara za životno djelo upravo Sidneyju Poitieru, glumcu čiji životni i profesionalni put i danas predstavlja veliko nadahnuće brojnim američkim filmskim umjetnicima, osobito crncima. No, unatoč nastojanju da "samo" dostigne svojeg starijeg kolegu i veliki uzor, Washington ga je uspio i preteći: s dva dobivena Oscara, te pet nominacija, on je dosad najuspješniji tamnoputi glumac.
- Kad sam se počinjao baviti ovim poslom, činilo mi se da dobiti Oscara znači dotaknuti nebo. No, istovremeno sam znao da ne postoje nemoguće stvari. "Ni nebo nije granica", učili su nas u udruzi; zahvaljujući mentorima koji su nas tako zdušno bodrili, gradili naše samopouzdanje i osvješćivali mlade ljude da sve ono što žele, mogu postići samo ako se trude, rade i uče, mnogi su doista ostvarili svoja maštanja. Živo se sjećam Billyja Thomasa, čovjeka koji mi je bio mentor i u mnogočemu mi otvorio oči, uvjerio me da svatko od nas, pa tako i ja, ima pravo ne samo na snove nego i na njihovo ostvarenje - piše Denzel Washington u svojem književnom prvijencu.
Nakon Oscara, zvijezda Denzela Washingtona sjala je još jače, pa su filmovi koje je snimio 2003. ("Korak ispred"), 2004. ("Tjelesna straža), ("Manchurian Candidate") te 2006. ("Inside Man", "Deja vu") postali uspješnice s milijunskim prihodima. Astronomski honorari, koje danas dobiva po filmu, pokazali su da, doslovno, ništa nije nemoguće.
Vrijeme je učinilo svoje, biti crnac u filmskoj industriji nije više prepreka kakva je nekada bila. A načelo da "niti nebo nije granica" postalo je posve opipljivo. Istina, sva dostignuća koje je ovaj veliki glumac postigao, nisu pala s neba, no "čovjek se mora otvoriti prema svim idejama u koje duboko vjeruje jer na taj način obavi pola posla", istaknuo je u knjizi.
Osim Oscara, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, poput Tonyja, Zlatnoga globusa i Srebrnoga medvjeda. Godine 2016. dobio je nagradu Cecil B. DeMille za životno djelo, a 2020. The New York Times ga je proglasio najvećim glumcem 21. stoljeća. Dobio je Predsjedničku medalju slobode 2022. godine
Istovremeno, kako mu je popularnost rasla, tako su Hollywoodom počele kružiti glasine o raznim vezama i avanturama koje je Washington, navodno, imao. Zanimljivo, u vrijeme kad su te priče - potkraj devedesetih - bile na vrhuncu, Denzel Washington nikada nije demantirao niti jednu od njih, štoviše, nije ih čak niti komentirao. U svojoj autobiografiji samo se najednom mjestu osvrnuo na sva ta prazna naklapanja:
- Potpuno mi je jasno da sam, kao javna osoba, izvrgnut povećanom zanimanju javnosti. Žao mi je samo što su neke od laži koje su o meni pisane pale u vrijeme kad su moja djeca bila mala i nisu mogla razumjeti da je to, na neki način, cijena posla kojim se bavim. No, moja supruga i ja smo im objasnili o čemu se radi, a svojim međusobnim odnosom, uvjeren sam, demantirali smo sve glasine. Oni koji su sve te priče izmišljali samo da bi podigli nakladu listova u kojima su radili, imali su mnogo teži zadatak: zaspati na večer sa svojom savješću - kazao je.
Dugo je u sretnom braku s Paulettom Pearsin s kojom ima dvije kćeri i dva sina, od kojih je jedan dobio ime po velikom crnačkom vođi Malcolmu X. Njegov najstariji sin John David krenuo je očevim stopama. Najpoznatiji je po ulozi u filmu "Tenet". I njegova najmlađa kći Olivia bavi se glumom. Denzel je jednom prilikom zaprijetio da će slomiti kičmu svima koji se prema njoj ponašaju neprimjereno.
Osim što je u Hollywoodu postajao sve cjenjeniji kao glumac, Denzela Washingtona počeli su mjerkati i drugi, također brojni, a s vremenom i sve važniji sudionici filmske industrije: estetski kirurzi. Naime, u poplavi i općem trendu pronalaženja idealnog lica, tijela i općenito savršene ljepote, Denzel Washington ponio je titulu najljepšeg crnog glumca filmske prijestolnice. Stručnjaci su ustanovili da je njegovo lice, prema antropološkim standardima, najbliže savršenom muškom licu i to zbog činjenice da su mu lijeva i desna strana lica gotovo simetrične. Istu titulu među glumicama stručnjaci su između stotina prelijepih holivudskih glumica dodijelili Michelle Pfeiffer, za koju je također ustanovljeno da joj lijeva i desna strana lica imaju tek minimalna odstupanja.
No, Denzela površnosti ne zanimaju, više su to dubine. Član je Kulturnoga kršćanskoga centra u New Yorku i otvoreno govori o svojoj vjeri i utjecaju Isusa Krista na njegov život i karijeru. Svakodnevno čita Bibliju i bira uloge koje ne proturječe njegovoj vjeri. - U ljudskom je životu najvažnija zahvalnost i poniznost. Talent je čovjeku darovan milošću Božjom. Tko nema duhovno sidro, lako će ga otpuhati vjetar i odvesti u depresiju - nit je vodilja Denzela Washingtona.
Den Zel