Idealizirana percepcija pitoresknog talijanskog juga te romantiziran i pomalo nerealan prikaz tamošnjeg mafijaškog miljea su srušeni!
Ako to već ranije nije napravila Camorra, jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u svijetu koja svoje sjedište ima u Napulju, to je uspjela učiniti “Gomorra”, poznata talijanska serija koja prikazuje brutalan mafijaški svijet u toj zemlji i djelovanje već spomenutog klana. A to radi bez imalo uljepšavanja što ovu seriju čini potpuno drukčijom od svih dosadašnjih te tematike.
– Revolucionarna i mračna, šokantna, brutalna serija koja se mora pogledati kako bi se uistinu shvatio svijet talijanskog podzemlja – samo su neki od komentara kritičara diljem svijeta o seriji čija se četvrta sezona nedavno počela prikazivati, a nastala je prema istoimenoj knjizi talijanskog novinara i pisca Roberta Saviana iz 2006. On je napisao roman u čijem je središtu radnje mafijaški klan Savastano koji predvodi don Pietro, strah i trepet napuljskog kvarta Secondigliana. Iako su svi likovi izmišljeni, pretpostavlja se da je ovaj mafijaški kum ponajviše utjelovljen likom i djelom bossa Camorre Paola Di Laura koji je “vladao” krajem 90-ih godina. Uz Pietra Savastana, glavni su likovi njegova supruga Donna Imma, njihov sin i nasljednik Gennaro te donovi najbliži suradnici poput Mallamorea i Cira Di Marzia.
Unatoč tome što je riječ o pomalo stereotipnim likovima, već viđenima u filmovima i serijama koje govore o mafijaškom svijetu, redatelj Gomorre Stefano Sollima uspio je brutalnošću, surovošću i realnošću napraviti sasvim novi prikaz talijanskog kriminalnog miljea. U “Gomorri” nije radnja ono što je toliko razlikuje od drugih, nego način na koji je ona gledateljima prezentirana.
Surovo i brutalno
Obožavatelji ovog žanra koji je u povijesti televizije bio itekako popularan, na prvu će Gomorru povezati s legendarnim “Kumom” ili fantastičnim “Sopranosima”, a ima nekih doticaja i s popularnim serijama “The Wire” i “The Breaking Bed”. Iako je riječ o remek-djelima filmske i TV produkcije te unatoč tome što postoje brojne sličnosti između navedenih uspješnica i “Gomorre”, i kritičari i fanovi slažu se da su i Corleoneovi i Sopranosi “kamilica” za Savastanove, a neki čak kažu da dosadašnje mafijaške serije u usporedbi s ovom izgledaju poput sitcoma. Koliko god ovi hollywoodski uraci bili hvaljeni i popularni, oni ipak donose američki pogled na mafijaški milje koji je pomalo romantiziran. Pa tako, unatoč svim zločinima koje je Tony Soprano počinio, publiku je ipak intrigirao svojom osobnošću te složenom obiteljskom situacijom, a u apsurdnim je situacijama čak izazivao simpatije.
– I don Vito Corleone iz “Kuma” često je impresionirao svojom pojavom, a vjerojatno bi ga mnogi obožavatelji voljeli osobno upoznati. Likove iz Gomorre nitko pak ne želi sresti. Nikada u životu – možda je i jedan od najslikovitijih komentara kritike koji pokazuje razliku između dvije vrste mafijaških (anti)junaka. Iako sve navedene serije i filmovi imaju slične elemente radnje poput raspačavanja droge, ubojstava, otmica, zastrašivanja, obračuna oko teritorija, mučenja i premlaćivanja, Gomorra je jednostavno mračnija. Brutalna, surova i realna. Uostalom, baš kao i talijansko podzemlje. Iako je mafija jako popularna u američkoj pop-kulturi, ipak korijene vuče iz Italije, pa se može reći da se u Gomorri mafija “vratila” kući gdje je konačno prikazana njezina iskonska narav. Publika je, naravno, time šokirana jer je baš iz američkih serija stvorila sliku o tome kako mafijaški kriminalni milje izgleda. U stvarnosti, pa tako ni u Gomorri, nema luksuza, glamura i hedonizma, nema “laganih” elemenata, humora, nema približavanja likova publici ni sličnih trikova koje ovaj žanr inače donosi, a redatelj Stefano Solima više je puta izjavio kako mu je jedan od ciljeva bio srušiti očekivanja kod gledatelja. Također, izbjegnuta je svaka mogućnost idealiziranja bilo kojeg lika i poistovjećivanja s njim, iako su oni veoma kompleksno prikazani.
– Trudio sam se da sve napravim kao potpunu suprotnost svakom klišeju – izjavio je Stefano Solima koji je već stvarao mafijaški žanr u seriji “Romanzo Criminale” koja govori o Rimu 70-ih godina. U Gomorri je ipak iznenadio surovošću koja je netipična za talijansku televiziju koja više teži lakšim temama i svojevrsnom kiču. Sasvim suprotno tome, u Gomorri je atmosfera turobna, neugodna i hladna. Mračni kadrovi prikazuju getoizirane dijelove Napulja u kojima vlada sveopće sivilo. Među velikim betonskim blokovima ljudi žive u nezamislivoj bijedi, vlada bezakonje, a u obračunima mafije stradavaju nedužni i djeca. Serija prikazuje njihova hladnokrvna ubojstva iz neposredne blizine, ali i zvjerska mučenja. Mnoge od tih okrutnosti čine tinejdžeri koji su se morali pridružiti mafiji da bi preživjeli. Serija osim glavnih likova jako dobro prati i sporedne, a često se prikazuju sudbine “običnih ljudi” koji su kolateralne žrtve kriminalnog miljea. Zapravo su cijeli Napulj i Italija prikazani kao kolateralne žrtve okrutnih mafijaških organizacija, no postavlja se i pitanje kako ih spasiti kad je mafija u svojevrsnoj simbiozi s politikom, moćnicima, korumpiranim policajcima, pa i crkvenjacima.
Možda na prvu banalan, ali svakako važan element koji doprinosi autentičnosti kojoj se toliko težilo jest sam jezik serije. Govori se, naravno, na talijanskom, štoviše na autentičnom napuljskom dijalektu tako da seriju s titlovima gledaju čak i u Italiji. Također, serija je snimana na autentičnim lokacijama, većinom u napuljskom predgrađu Scampia što je izazvalo brojne kontroverzije. Brojni su se Talijani, naime, pobunili da serija koja se prati u cijelom svijetu Italiju prezentira u izrazito lošem svjetlu. Naravno da bi im svakako više u interesu bilo da se Napulj prikaže kao na razglednici, okupan suncem, u blizini Vezuva s brojnim znamenitostima pod zaštitom UNESCO-a, okružen kruzerima. Umjesto toga, u svijet se šalje slika nasilja i droge pa su čak stanovnici kvartova u kojima se serija snimala bili protiv dolaska snimateljskih ekipa. Neka su mjesta i službeno zabranila snimanje, a politički su čelnici uz napomenu da su i sami fanovi serije, izdali zabranu rušenja reputacije svojih mjesta. O seriji su se izjasnili i političari u kontekstu prikazanog bezakonja i kaosa koji im nikako ne ide na ruku. Oglasio se tako i Luigi de Magistris koji od 2011. obnaša dužnost gradonačelnika Napulja. Budući da je on i bivši tužitelj protiv mafije, rekao je samo da serija prikazuje neku prošlu stvarnost, odnosno da su u Napulju politika i mafija desetljećima bile vezane, ali da se sada to promijenilo.
Godinama pod zaštitom
No autentičnost Gomorre potvrđuje sam autor knjige Roberto Saviano koji je mafijaški svijet u Napulju opisao “iznutra”. On je, naime, nekoliko godina radio u građevinskoj i tekstilnoj industriji koju drži Camorra te je svjedočio tome kako mafija kontrolira sve aspekte života. To je potom prenio u svoju knjigu koja je doživjela nevjerojatan uspjeh u Italiji i u svijetu. Prodana je u milijunima primjeraka te je prevedena na 50-ak jezika, a uslijedile su kazališne i filmske adaptacije te u konačnici serija koja je ipak najmračnija od svih verzija. U Italiji je Gomorra postala brend, a serija je najgledanija u povijesti svoje TV kuće iako se u početku smatralo da će biti veliki rizik zbog svih polemika. No serija je doživjela golem uspjeh te je prodana u brojne zemlje, uključujući SAD. No Saviano, tragičnom igrom sudbine, ne može potpuno uživati u svojem uspjehu jer se, naime, od objavljivanja knjige nalazi pod stalnom policijskom zaštitom te se seli iz jedne sigurne kuće u drugu da bi sačuvao život.
– Kada su me 2006. stavili pod zaštitu, upitao sam ih koliko dugo će to trajati. A policajac mi je odgovorio da vjeruje da će to biti samo nekoliko dana – rekao je jednom Saviano za talijanske medije. Danas 40-godišnji pisac koji je otvoreno govorio i još uvijek govori protiv mafije konstantno prima prijetnje. Camorri, naravno, nije nimalo u interesu da njezina djelatnost dobiva toliko pažnje. No unatoč tome što je u svijetu poznatija sicilijanska Cosa Nostra, Camorra je zapravo njezin napuljski pandan, a o tome koliko je utjecajna dovoljno govori to da je riječ o jednoj od najvećih kriminalnih organizacija na svijetu koja zarađuje milijarde dolara. Saviano je na njihov rad uperio svjetla reflektora i zbog toga je na meti, no u isto je vrijeme dobio mnoge nagrade i priznanja u području borbe za ljudska prava.
– Još sam živ, a vi niste uspjeli – poručio je jednom mafijaškim vođama Saviano koji i dalje aktivno piše. Priznaje, doduše, da je ponekad pomislio da bi bilo bolje da Gomorru nikada nije napisao, no svaki je put brzo otklonio tu misao jer smatra da je ovakvo prokazivanje mafije jedan od najboljih načina borbe protiv kriminala.
Pogledajte koji su glumci i voditelji umrli tijekom snimanja.