Splitski glazbenik Goran Karan još jednu uspješnu godinu okrunit će novim velikim koncertom u Lisinskom pod nazivom 'Najbolji dani'. A prije nego što, kako sam kaže, obnovi zavjete s publikom, Goran je predstavio novi singl 'Nije kasno za ljubav'.
Kažete da pjesmom 'Nije kasno za ljubav' izlazite iz svih okvira. Na što pod tim mislite?
'Nije kasno za ljubav' govori o tome da, kako sam naslov kaže, nikad nije kasno za ljubav. U kojem god se životnoj dobi nalazili i u kakvim okolnostima, to je misao prije nego što zaspete i vjerojatno jedna od prvih ujutro, ako ne i sama prva, pa onda bi bilo u redu i da se najvažnijim stvarima obratimo. A izlaziti iz svih okvira je zapravo jedna šala koja se odnosi na snimanje koje smo napravili u galeriji Jaman, gdje sam pjevao iza jednog okvira i u jednom trenutku malo provorio iz njega što mi je dalo misao da, unatoč mojoj dubokoj mladosti, nikad nije kasno za ljubav, pa sam se tako našalio. Ali stvarno, pjesma korača brzo, snažno, uvjereno i nije je sram onoga što osjeća.
Pa ipak, kao u mnogim vašim pjesmama i u ovoj je glavni lajtmotiv ljubav. Postoji li netko poseban kome je posvećujete i ima li i ovdje autobiografskih elemenata?
Svaka pjesma u mom životu ima svoju adresu. I nije baš da je puno gradova i mjesta na koje te pjesme putuju. Par vrlo bitnih osoba uvijek su adresirane u takvim pjesmama, zato što je to način kojim možeš komunicirati bez obzira na vrijeme i okolnosti. Uvijek ostaje ta uokvirena, otpjevana misao i osjećaj na koji se uvijek možeš nasloniti i koji uvijek kaže istinu o tom trenutku. I ne samo što je kaže, nego pjeva. I ne samo što pjeva, nego najčešće i pleše, pa bila to balada, sentiš ili je malo bržeg koraka i lakših nogu.
Radnja spota odvija se u Trogiru, Splitu, Kaštelima i na otoku Čiovu. Kako ste se odlučili na te lokacije?
Budući da ja pričam priču i da sam napisao pjesmu, sve lokacije snimanja spota su zapravo mjesta na kojima se osobno odlično osjećam. U Splitu je to bio đardin, onaj iz pjesme 'Prozor kraj đardina', mjesto moga djetinjstva do moje 12 godine i mjesto gdje je također živio veliki meštar Zdenko Runjić. Tako da imam poveznicu od svoga djetinjstva preko pjesme do ovoga trenutka. Nešto što stvarno traje, nekakva crvena nit u svemu tome. Čiovo smo odabrali zbog toga što nam je moja kolegica Zorica Bučić dala na korištenje svoj stan, gdje smo našu predivnu Andreu Mladinić smjestili i gdje je ona odigrala svoje scene. U đardinu je također plesao naš tango par Andrea Rogošić i Jerko Cvitanić. Tu je bio i moj prijatelj Julio Žuvela, tako da sam se okružio ljudima koje već znam, a naša sjajna balerina Marijana Marević Muslim je u sportskom centru 'Talent' u Kaštel Lukšiću. Njezine prostorije za rad bile su tamo i tamo smo snimili plesačke interijere. Zaista sam zadovoljan ovim spotom. Željko Petreš, redatelj s kojim također surađujem, sram me reći, već 20 godina, od 'Kazna mi je što te ljubim' naovamo, i ja smo uz puno posla ipak s lakoćom napravili odličan spot.
GALERIJA: FOTO Glazbena diva Doris Dragović priredila spektakl u Osijeku, pridružila joj se naša perspektivna glazbenica
Koncert 'Najbolji dani' najavili ste kao svojevrsnu obnovu zavjeta između publike i vas. Što publika može očekivati od najnovijeg koncerta u Lisinskom i kako se pripremate za novi spektakl?
Koncert sam nazvao 'Najbolji dani' zato što tu večer, 21. studenoga ove godine, radimo dvije stvari. U Zagrebu sam zadnji put nastupao prije nego što je bila pandemija COVID-a s Tedijem Spalatom i klapom Sveti Juraj HRM, koncert je bio Hrvatska liga za borbu protiv raka. Prvo, nakon četiri godine nismo više svi tu. Druga stvar, da vidimo što nam se dogodilo, je l' se još volimo i na koji način se volimo. Tijekom koncerta želim se zahvaliti ljudima na svim tim godinama u kojima su oni oživljavali pjesme koje volim, do kojih mi je stalo, na kojima sam zahvalan. Ta je publika oživljavala svojim ljubavima i svojim životom. Svojim poljupcima bi oživili pjesmu i svojim zagrljajima su je grijali. Znači, tu svakako postoji retrospektivna vrijednost koja poštuje to što su ljudi učinili od tih pjesama. Međutim, ovdje ne stajemo jer tu večer želimo stvoriti jednu nezaboravnu uspomenu i još jedan razlog za priču i zajednička druženja nekom drugom prilikom. U svakom slučaju, obično kad sam na nekom mjestu, tamo sam sto posto. E pa Zagrebe moj, stižem. Ponesite srca pa ćemo pjevati.
U Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski dosad ste nastupili 15-tak puta, posljednji netom prije pandemije COVID-a, a nedavno je na vašim društvenim mrežama osvanuo video s koncerta održanog 2007. Je li vam neki trenutak s tih nastupa ostao u posebnom sjećanju i po čemu je ova dvorana toliko posebna?
Dvorana Vatroslava Lisinskog je najprestižnije mjesto hrvatske glazbene kulture iz nekoliko razloga. To je mjesto koje se nalazi u samom centru glavnog grada Hrvatske i mjesto koje je namijenjeno upravo tome. Nije sportska dvorana, nisu multifunkcionalne stvari nego je namijenjena baš glazbi. Ne kao kazalište pretežno klasičnoj glazbi, nego je to mjesto gdje su dolazili i Sting i Pavarotti, Carreras i Ritchie Blackmore. Tamo sam gledao i Johna Cleesea iz Monthy Pythona. Ono pruža priliku damama da odjenu večernje haljine, a gospodi odijela, dok pred samoga izvođača stavlja velik izazov jer tamo su nastupali najbolji i pokazali najbolje. Uvijek nosi jednu dozu ispravljanja u leđima: "Evo ga, izvolite momak, hajdemo sad!"
U travnju 2018. s vama su na pozornici pjevali, između ostalih, Severina i Petar Grašo. Jesu li i ovaj put u planu kakvi specijalni gosti?
Na koncertu 'Najbolji dani' u ovom trenutku nisam sasvim siguran hoće li biti gostiju. Zapravo, da kažem na najbolji mogući način - neće biti gostiju, svi će biti domaći.
VEZANI ČLANCI:
Za vama je još jedno radno ljeto, no kako ste provodili vrijeme između nastupa te gdje i u čijem društvu se najviše volite odmarati?
Ovo ljeto smo krasno proveli svirajući posvuda i što mi je vrlo drago - puno je bilo mjesta gdje su termini sviranja bili vezani uz lokalne proslave, tako da smo imali prilike svirati pred lokalnim ljudima i nije bilo sve okrenuto turizmu. Svirali smo u Visu za Višane, na Mljetu za stanovnike Mljeta. Divne lokacije, odlična posjećenost i imali smo više sreće nego pameti zato što je samo jedan koncert odgođen zbog kiše. Odmor mi je bio doći na Bačvice u vrijeme kad turisti još nisu nahrupili, kad su svi ovi što su cijelu noć ostali budni popadali u more. Najranije od devet ujutro i kasnije otići prije velikog sunca, oko pola 11. I taj picigin, čitanje, sviranje, komponiranje... To su meni stvari kojima se punim iznutra. I normalno, boravak s dragim ljudima, to je sol ovoga života.
Uskoro obilježavamo 20. godišnjicu od odlaska legendarnog skladatelja Zdenka Runjića. Možete li nešto reći o njegovom značaju za vašu karijeru i imate li za podijeliti kakvu anegdotu iz zajedničkih druženja?
Zdenko Runjić je osoba koja je od nemjerljivoga značaja za moj glazbeni život i inače. Čovjek koji mi je, nakon odlaska iz benda Big Blue, na neki način dao ime i prezime s pjesmama koje mi je povjerio za pjevanje. 'Vagabundo', Lipa si lipa', 'Prozor kraj đardina', 'Kad zaspu anđeli', samo da nabrojim nekoliko. To je zaista jedno događanje koje spada pod Božje blagoslove. On je meni bio moja dobra brkata vila. Riječ je o izvanrednom stručnjaku, vrlo je izravan, jasan i na kraju krajeva, osoba koja me naučila jako puno toga o stvaranju kompozicije. Međutim, moram reći jednu stvar. Prije nego što smo surađivali ja sam stvarno, ne cijenio, nego volio njegov rad, tako da sam znao dosta pjesama koje je on napisao. One su bile dio mog izvedbenog repertoara. U vrijeme kada smo počinjali suradnju bio sam na raskrižju. Imao sam ugovor s jednom izdavačkom kućom iz Hamburga, što je bio već treći potpisani ugovor - prethodna dva bila su u Austriji. Međutim, kako sam imao djecu u Hrvatskoj... ja volim živjeti u Splitu, a on mi je omogućio da se bavim glazbom i živim u Splitu te da na najbolji način otpjevam odakle dolazim. Bez obzira na sve sklonosti ovoj ili onoj vrsti glazbe - ja volim pjevati i rock glazbu i blues i soul i klasiku - uz sve moje aspiracije dao mi je i lokaciju. Dao mi je da postanem vrhunsko glazbeno vino s geografskim porijeklom. Kakvo je to vino ako ne znaš odakle dolazi? Zdenko je bio sjajna osoba i na neki način moj otac u glazbenom svijetu. Ima jedna interesantna situacija... nije vezana baš uz kompoziciju nego za više od toga. Naime, radili smo na jednoj od mojih pjesama. Jedna je osoba napisala tekst koji je bio u redu, međutim, Zdenko nije bio zadovoljan. Sjedimo kod njega u kancelariji u Skalinadi i ja kažem: "Šjor Zdenko, dobar je tekst", a on digne pogled preko naočala, s onim gustim obrvama i govori: "Karane...", a kad počne s prezimenom odmah se ispraviš kao da ti se netko u vojsci obratio: "Znaš što je dobar tekst?", na što mu ja uzvraćam da očito ne znam, a on nastavlja: "Dobar tekst je kad mi pokojni Popadić donese i kad počinje s 'rekli su mi najgore o tebi'. To ti je dobar tekst". U tom trenutku sam shvatio jednu veliku važnost otvarajuće scene u svakoj pjesmi. I zaista, pred nama na stolu bila je u redu pjesma, ali samo u redu. On je imao jednu dobru izreku. Za razliku od uvriježenoga mišljenja o Dalmatincima, on bi rekao: "Što možeš napraviti u pet minuta, ne moraš u deset". Znači, napravi to odmah, ovdje i sada. I daj sve od sebe. Tako da - hvala Šjor Zdenko.
Koautorskim mjuziklom 'Naša bila štorija' obilježili ste 30 godina glazbene i 20 godina solo karijere. Jeste li zacrtali kakav cilj za nadolazeću proslavu 40 godina i uključuje li on možda film prema scenariju za kojeg ste rekli da već postoji?
Meni je slavlje što se u svom životu bavim tim divnim zanimanjem, umjetnošću. Pisati pjesme, pjevati, nastupati pred ljudima, to je jedan divan život. Hvala Bogu da je takvih i hvala ljudima koji slušaju jer bez njih bi isto to radio ispod tuša. Ja sam jako slab kroničar svojih djela, zato zapravo i ne znam koliko je čega. To mi je nekako retrospektivno, trebao bih stalno gledati u retrovizor, a ja povremeno gledam u retrovizor i vozim naprijed. Iz ove pozicije mogu reći da se ogromna većina toga što sam ja želio ispunila. Pritom, nikad kad sam ja to sebi zamišljao, planirao, htio nego baš kad je trebalo. Ovo što je ostalo, ako se dogodi super, sjajno. Kad će biti? Ne znam. Međutim, jedna lakoća i povjerenje je plod ovih dugih godina. Povjerenje ne samo zato što se dogodilo ono o čemu sam sanjao, nego puno stvari za koje nisam znao uopće da postoje i da se mogu napraviti. Sve to mi je palo s nebesa u ruke i zato kažem da imam više sreće nego pameti. Na tome sam zahvalan i ne da mi se uopće sad gledati kad će nešto biti. Zapravo, sve će biti i sve već je. Samo je bitno kad će to doći do ljudi, a doći će sigurno zato što ovaj život koji vodim ne ispuni svoju funkciju ako pjesma ne dođe do ljudi na njihovo korištenje, da svoje osjećaje komuniciraju njome. Tako da će sigurno biti, ovom ili onom prilikom.
U ljeto prošle godine predstavili ste vaš autorski solo mjuzikl 'Ljubav je fer' povodom čije promocije ste najavili svojevrsnu turneju hrvatskim kazalištima ovog proljeća. Kako ste zadovoljni prijemom od strane publike?
Moj solo mjuzikl 'Ljubav je fer' će vjerojatno s proljeća pronaći neku rupu u mome prilično ispunjenom koncertnom i svakom ostalom programu i nadam se proći svugdje po Hrvatskoj, a i puno šire. Ovaj mjuzikl služi za upoznavanje s ljudima. Ljudi me znaju po pjesmama i imaju osjećaj da znaju puno toga o meni, međutim, ovo je prilika da i kroz izgovorenu riječ, koja je upletena u pjesme, čujemo što je bilo i kako je bilo. Moj život, isto kao i vaš. Ako Bog da, dogodine smo tu pa da skupa obavimo tu terapiju.
GALERIJA: Goran Karan o mračnoj strani slave: 'Ako te malo ponese, jednostavno nećeš biti na razini zadatka!'
Uz Vannu i najrecentnijeg Baby Lasagnu, jedini ste hrvatski predstavnik na Pjesmi Eurovizije koji je u ovom stoljeću ostvario plasman u top 10. Zanimljivo, od ta tri plasmana dva su ostvarena u Švedskoj, uključujući i vaš. Kakva vas sjećanja vežu uz Stockholm i koliko mladom izvođaču može pomoći jedno takvo natjecanje?
Ma ja sam zaista imao predivnu pjesmu koja nije uopće vezana uz nekakav oblik zvuka koji mi pretpostavljamo da se iščekuje na Euroviziji. U svojoj pjevačkoj zrelosti imao sam prilike pjevati možda, po mome mišljenju, najsvjetskiju pjesmu. Ne kažem najbolju ili najdražu ili najbolje otpjevanu, nego najsvjetskiju pjesmu koju je napisao Zdenko Runjić i koju je prekrasno stihovima ovjenčao Nenad Ninčević. Riječ je o jednoj kombinaciji koja uopće nije bila ciljana za Eurosong pa se onda dogodi da pjesma učini svoje, a ti staneš ili ispred ili iza nje i imaš što otpjevati i kazati. To je bilo jedno sjajno iskustvo. Baby Lasagna je pomeo, a Vanna je također pokazala tko je i što je s Huljićevom kompozicijom 'Strings of My Heart'. Baby Lasagna je došao sa svojim autorskim radom, jednom vrlo energičnom izvedbom i usredotočenošću - samo idemo naprijed, pa što bude. Mogu reći da je Eurosong jedna velika prilika, koliko god on bio showbusiness. A 'show' znači pokazati se. E sad, hoćeš li se ti pokazati pjesmom, pjevanjem, izgledom, ponašanjem, provokacijom - sve igra. Pogotovo u ovo vrijeme liberalnijih pogleda na sve u svijetu. Baby Lasagna je došao s 'muškom pjesmom', s tom istom žestokom i usredotočenom energijom koja je bila fokusirana na jednu točku i zaista je napravio sjajan posao. Prilika je da te vidi par stotina milijuna ljudi, bez obzira na to što je danas sve dostupno po You Tube-ovima, društvenim mrežama, gdje svi nakratko mogu postati poznati. Ostavio je sjajan dojam i to će se tek reflektirati na njegov život. I pokazao je gdje je Hrvatska. Njegovo drugo mjesto u glazbenom je poslu na razini nogometnog Svjetskog prvenstva, jer nemamo drugu vrstu natjecanja, koliko god to minorizirali i šalili se s time. To je javni prostor i vrijeme koje pokazuje da Hrvatska postoji na karti ogromnog, velikog svijeta koji sve nudi za vrlo malo novaca. Stoga, Baby Lasagna - hvala lijepa na tome. Naravno i svima koji predstavljaju i daju sve od sebe, ali nije ni sve do njih, jer to više nije njihov osobni koncert. Oni su u hrvatskom dresu ma kako god to okrenuli. Pojave se određena očekivanja, napetosti, sumnje... Nogometnim rječnikom, izgleda kao da pucaš penal, samo što se penal puca sa 70 metara, a branka je široka jedan metar. E pa Baby Lasagna je dao gol. I moram reći još jednu stvar - za njega je bolje da nije pobijedio jer uvijek je bolje biti drugi kad trebaš biti prvi, nego naopako. Ovako je postao narodni junak i Hrvatsku oslobodio užasno teške financijske i organizacijske obaveze organiziranja Eurovizije, a pritom pokazao gdje smo na karti i učinio vjerojatno barem toliko koliko i sve ostale promocije na turističkim sajmovima.
Osim što ste već preko 30 godina vegetarijanac, u slobodno vrijeme prakticirate dvije na prvi pogled oprečne aktivnosti - igranje picigina i jogu. Koliko je u životu važno održavati ravnotežu?
Pokušaj moga zdravog života je zapravo pokušaj samodiscipline. S obzirom na to da se bavim glazbom, tu je pozornica, tu su blistava svjetla, a ljudi te vole i generalno se prema tebi odnose puno bolje nego što je uobičajeno. Zvat će te na piće, ići ćete na ručak... Mogući su i ljubavni susreti, puno češće nego što je uobičajeno. U toj trgovini sa slatkišima vrlo je bitno zadržati ravnotežu između vlastitih želja i posljedica. Volim živjeti život, volim pjevati i pisati pjesme. U trenutku kad pjevam pjesme u službi sam ljudi koji su me došli slušati u vrijeme kad vrlo lako mogu doći do svih sadržaja koji ih zanimaju. Ljudi koji dolaze na koncerte zaslužuju sve najbolje od mene. Nije svaki dan isti, profesionalac jesi i postoji neka razina, ali neki put si bolestan ili nisi u stanju sve otpjevati kako bi htio. No bez obzira na to što možda ne možeš, uvijek moraš dati sve o sebe - to je moja jedina kvalifikacija. I to što pokušavam voditi zdrav život je zapravo micanje samom sebi s puta i osposobljavanje sebe kako bih mogao pružiti sve. Drugo čine pjesme. One ne stare, ne umiru. To se može dogoditi samo nama pjevačima, pjesmama nikad. Pa dok idem za tim pjesmama i s tim pjesmama, dok rastu iz srca, publika zaslužuje samo najbolje od mene a, da bi to bilo tako, ja se moram sam sebi maknuti s puta. Ne rade to svi na isti način niti kod svakoga to treba biti tako, ali da sam u nekoj drugoj profesiji, malo kad te se nudi pićem. Ako voziš, ne smiješ piti. Ako si doktor, također bi bilo dobro da ne piješ. Tako je i s policajcima, vatrogascima i svima koji se bave ozbiljnim poslom. Ja ozbiljno shvaćam ovo što mi je Bog dao i ljude koji su mi poklonili svoje povjerenje.
Hoćete li i ovu Novu godinu provesti na Bačvicama?
Picigin je neka vrsta radosti i igre koja od tebe zahtjeva pokretljivost. Ne možeš sjediti i pričati o tome, nego moraš trčati u stvarnom vremenu, skakati i veseliti se. Pritom, taj picigin nije natjecateljska igra jer nema rezultata. Nisam ja bolji od tebe ni ti od mene, nego svi skupa dajemo sve što možemo ili što nam se da u tom trenutku. Tu ima i malih zafrkancija, čak i jedne zdrave doze podvala. Zato mi je to na neki način i lječilište, jer kroz tu igru se brinem o djetetu u svom srcu. A koliko god godina je prošlo i što god je naraslo i posolilo se vlasi - to nema veze. U srcu još uvijek igra dječak i njega svaki dan vodim na picigin, kad god mogu i kad sam u Splitu, pa ću tako, ako ne budem zauzet, i na Badnjak i na Božić i na Novu i Staru godinu jer ta igra nosi radost, a radost nema cijenu.
VIDEO: Obožavatelji u šoku zbog tragične smrti Liama Paynea, ispred hotela su zapalili svijeće i pjevali
Bolje je da ti nisi pobijedio na Euroviziji