Hef je pokrenuo seksualnu revoluciju te je tvrdio da je spavao s više od tisuću žena

Neka vam od samog početka bude jasno, mi nismo obiteljski magazin. Ako ste nečija sestra ili punica i kupili ste nas zabunom, molimo da nas proslijedite nekom muškarcu u vašim životima i vratite se kućanskim poslovima...

Tim se riječima u prosincu 1953. tada 27-godišnji Hugh Hefner obratio čitateljima u uvodniku netom plasiranog magazina Playboy. Otisnuo ga je u 70 tisuća primjeraka, bez datuma izlaska, bez naznake radi li se o tjedniku, mjesečniku ili tromjesečniku, nesiguran hoće li drugi broj ikada ugledati svjetlo dana. Ali jest, pa tako idućih šezdesetak godina, sve do dana današnjeg. Premda Hefner više nije živ – napustio je ovaj svijet prošle jeseni – njegov jedinstveni projekt koji je rušio tabue i zapalio seksualnu revoluciju i dalje egzistira kao najslavniji i najprodavaniji magazin na svijetu: svaki mjesec više od 10 milijuna kopija izlazi u 29 izdanja u više od 50 zemalja. A njegov utemeljitelj i danas nosi titulu najpoznatijeg plejboja na svijetu.

Nitko u to nije vjerovao, pa ni Hefner, nekoć stidljivi sin strogih metodista iz Chicaga, rođen 9. travnja 1926. u veoma religioznoj obitelji za koju je često govorio da nikad nije “iskazivala ljubav, ni na fizički ni na emotivan način”.

“Bio sam vrlo mlad kad sam počeo preispitivati te vjerske gluposti o konfliktu između ljudskog duha i tijela. Jedan od razloga zašto sam ovo što jesam su puritanski korijeni”, rekao je Hefner te dodao: “Moji su roditelji puritanci i prohibicionisti. U našem domu nije bilo alkohola ni razgovora o seksu. Mislim da sam vrlo brzo uvidio koliko je to licemjerno.” U djetinjstvu je počela i njegova opsesija zečićima, zahvaljujući dekici s motivom te životinje. Mnogo godina poslije, po njemu je nazvana jedna ugrožena vrsta zeca – Sylvilagus palustris hefneri.

Hefner je govorio da je promijenio sliku o sebi u dobi od 16 godina, kada ga je u srednjoj školi odbila djevojka koja mu se sviđala. Počeo se predstavljati kao Hef umjesto Hugh, naučio je plesati tada popularni jitterbug i počeo crtati strip koji je bio svojevrsna autobiografija. Ti su stripovi prerasli u golemu zbirku spomenara koju je Hefner skupljao i čuvao tijekom života, s kojom će kasnije oboriti i Guinnessov rekord.

Karijeru je započeo kao copywriter u časopisu Esquire sve dok za sobom nije zauvijek zalupio vrata jer su mu uskratili povišicu od pet dolara. Umarširao je u banku, dobio zajam od 600 dolara, založio vlastiti namještaj pa prikupio još 8000 od investitora, među kojima je bila i njegova majka (ne zato što je vjerovala u investiciju, već zato što je vjerovala u njega) i naposljetku na tržište lansirao Playboy. U vrijeme kada se u popularnoj seriji “I love Lucy” nije smjela izgovoriti riječ trudnoća, Hef je prodao fantastičnih 54.175 primjeraka po cijeni od pedeset centi, dvostruko višoj od uobičajene cijene za slične formate, no drukčije nije moglo ni biti: s naslovnice je čitateljima mahala čista senzacija, obnažena Marilyn Monroe, u to doba već etablirana hollywoodska diva. Istina, nije pozirala Hefneru, već lokalnom fotografu za kalendar koji je poduzetni Hef otkupio za 500 dolara, uz vlastoručno potpisano dopuštenje glumice. Playboy je preko noći samlio konkurenciju, ne samo zbog nage Marilynke nego i zbog dobro promišljenog pristupa tržištu.

Kako navodi Steven Watts u knjizi “Mr. Playboy: Hugh Hefner i američki san”, Hefner je vrlo ambiciozno proučio tadašnja iskustva časopisa za muškarce pa spoznao da uspjeh leži u najvišim profesionalnim standardima i obraćanju visokoobrazovanim, urbanim i ambicioznim mladim ljudima. Taj časopis mora sasvim drukčije identificirati glavne sfere interesa modernog Amerikanca. A Amerikanac pedesetih godina 20. stoljeća nije atletski građen pustolov koji provodi vrijeme u prirodi, u šumi i na brzacima, to je čovjek koji će svoj život provesti na gradskom asfaltu okružen dosezima moderne tehnologije, uživajući u novoj hi-fi liniji, novom automobilu, novoj gramofonskoj ploči te, što je najvažnije, novoj djevojci. Hefner je stoga došao do zaključka da je novinski tekst važan, ali da i slike golih djevojaka moraju biti isto tako važne, no to neće biti prljave, potajno snimane fotografije. Bit će to samosvjesne, lijepe žene na fotografijama u kojima nema ničeg prljavog, a promatrači neće imati dojam da rade nešto nedolično ili sramotno.

Tijekom godina, Playboy je kreirao dobitnu magazinsku formulu kombinirajući političke analize, visokovrijednu literaturu s erotskom karikaturom i fotografijom te trendovskim prilozima iz mode, konzumne elektronike, automobilizma i gastronomije. Hefner je osmislio tzv. duplericu, fotografiju velikog formata gole djevojke na srednjim stranicama, koja se mogla izvući iz lista i objesiti na zid, a na kojoj su redovito objavljivane fotografije lijepih “djevojaka iz susjedstva”, nipošto profesionalnih fotomodela ili žena sumnjiva morala. Za snimanje duplerica angažirao je najbolje fotografe, iznajmljivao najbolje studije, najbolje stručnjake za make-up. Bio je to revolucionarni potez koji je Playboyu omogućio nedostižan standard promovirajući profesionalni uspjeh kao vrhunac ljudskog postignuća i pritom otvarajući prostore svakodnevnom hedonizmu.

Hefner je oduvijek imao velike seksualne apetite, čak i kada je bio u braku s prvom suprugom Mildred Williams, s kojom se vjenčao 1949., a razveo deset godina poslije. Supruga, s kojom je dobio sina Davida i kćer Christie, priznala mu je da ga je prevarila dok je bio u vojsci, što ga je potpuno slomilo. Hefner je, istodobno, u jednom intervjuu priznao da nikada nije varao suprugu, ali je zato sve to nadoknadio poslije braka, uživajući u pornografskim filmovima, pokeru na skidanje i grupnom seksu. Imao je i seksualna iskustva s muškarcima. Steven Wats, autor njegove biografije “Mr. Playboy: Hugh Hefner and the American Dream”, navodi kako mu je u jednom baru prišao nepoznati muškarac i ponudio mu oralni seks. Hefner je pristao i navodno nije požalio zbog toga, no nije ga oduševilo pa ga nije ponavljao. Wats u knjizi tvrdi i da je Hef završio u krevetu s vlastitim bratom i njegovom suprugom te kako je Hefner zamalo umro tijekom seksa, tako što je progutao seksualnu igračku i zamalo se ugušio.

Do 1960., Hefner je napravio pravu seksualnu revoluciju. Otvarao je prve Playboy noćne klubove, počeo voditi televizijski show, kupio je luksuzan automobil i prvu Playboy vilu. S lulom u ustima i odjeven u svilenu pidžamu, Hef je postao simbol lifestylea koji je predstavljao. Na zabavama koje je priređivao, uživao je sa zečicama i poznatim osobama tvrdeći da je spavao s više od tisuću žena, od kojih su mnoge bile na naslovnici njegova časopisa. Od Marilyn Monroe sve do Kate Moss, nedavnih dana, Hefner je promovirao cijelu vojsku “djevojaka mjeseca”, među kojima su bile i Pamela Anderson, Anna Nicole Smith, Jenny McCarthy, Dita Von Teese ili Madonna, koje su zahvaljujući Playboyevim duplericama lansirale ili zacementirale svoje karijere u nebeske visine.

U svojoj šest desetljeća dugoj misiji Playboy je dosegnuo status ikone, izgradio imperij koji danas uključuje i TV postaju i lanac klubova, odgojio generacije muškaraca pa čak i “najtvrđu” mušku publiku natjerao da poštuje ljepši rod, a svoga gazdu Hugha Hefnera učinio plejbojem svjetskoga glasa, ali i najsretnijim čovjekom na planetu.

Kada ga je novinar New York Timesa 1992. godine upitao na što je najponosniji, Hefner je odgovorio: “Na to što sam promijenio stavove prema seksu. To što dragi ljudi sada mogu živjeti zajedno. To što sam skinuo stigmu s predbračnog seksa. To mi daje osjećaj zadovoljstva.” Tjelesno svakako, ali emocionalno zadovoljstvo nikada nije dosegnuo. Nakon kraha braka s Mildred, 1989. se vjenčao sa “zečicom godine” Kimberly Conrad, tada 27-godišnjakinjom, koja mu je rodila dvojicu sinova, Coopera i Marstona, no ni taj brak nije potrajao. Samo godinu nakon razvoda 2010., Hefner je zaprosio 24-godišnju Crystal Harris, no ni to nije ispunilo njegove praznine.

“Možda bih trebao biti samac, ali znam da mi je potrebna romantična veza. Jako sam romantičan i trebam ljubav. Nikad nisam pronašao svoju srodnu dušu”, rekao je samo nekoliko mjeseci nakon posljednjeg vjenčanja, kroz suze. Do duboko u starost, svake godine za rođendan organizirao bi u svojoj vili projekciju svog omiljenog filma “Casablanca”, a gosti bi se odjenuli po uzoru na 40-e godine prošlog stoljeća, dakako, uz obilje hrane, pića i ženske ljepote. Najpoznatiji plejboj na svijetu preminuo je prošle jeseni prirodnom smrću u 91 godini okružen prijateljima u svojoj vili na Beverly Hillsu. Zauvijek zahvalan Marilyn Monroe, još je 1992. godine za 75 tisuća dolara kupio grobno mjesto na groblju Westwood Memorial Park, na kojem počivaju najveće hollywoodske ikone, uključujući i njegovu prvu muzu.

Hef je pokopan tik do nje, pa zajedno tulumare i u vječnosti. Premda njegov stil života mnogi ne opravdavaju, nepobitno je da je promijenio svijet vodeći se svojim prepoznatljivim motom: “Život je prekratak da biste živjeli tuđi san.” Svoj san Hef je živio do posljednjeg daha.