Jedan od naših najperspektivnijih mladih sportaša, 25-godišnji plivač Nikola Miljenić ljubi! U vezi je tek neko vrijeme s tajanstvenom djevojkom, a do redakcije Večernjeg lista od izvora bliskih paru došla je i ta lijepa vijest. Nakon napornih treninga i oborenog rekorda u slobodnom stilu na Svjetskom prvenstvu u plivanju, mladi je Miljenić odlučio otputovati u daleki Cipar sa svojom boljom polovicom. Dan uoči putovanja s nama je porazgovarao o svojim izvanrednim sportskim uspjesima, a na pitanja o obitelji i ljubavi ipak je bio nešto zatvoreniji. Ljubav prema djevojci nije porekao, a otkrio nam je i to da mu nije važno bavi li se njegova bolja polovica sportom.
– Sutra putujem na Cipar, idem privatnim povodom. To su neki lijepi trenuci kada uhvatim vrijeme za sebe – priznao nam je Nikola te dodao kako ipak ne želi otkrivati detalje svog ljubavnog odnosa zato što želi privatan život ostaviti baš privatnim. Barem o ljubavi prema sportu nije škrtario na riječima...
Postavili ste novi hrvatski rekord na sto metara u slobodnom stilu na Svjetskom prvenstvu, a osigurali ste i nastup u Parizu, na svojim drugim Olimpijskim igrama u karijeri. Kako se osjećate?
Osjećam se stvarno odlično, a prva emocija koju sam doživio nakon uspjeha jest da mi je pao veliki kamen sa srca. Osjetio sam doista veliko olakšanje. Meni su Olimpijske igra u Parizu bile cilj na koji sam bio fokusiran posljednje tri godine. Mislim da je najizazovnije kvalificirati se na Olimpijske igre, a kada mi je to pošlo za rukom, onda sam bio baš sretan. Intenzivno radim na pripremama od ožujka prošle godine...
Kako izgledaju pripreme za Olimpijske igre i koliko je to zapravo mukotrpno?
Ne bih se složio s vama da su pripreme za Olimpijske igra mukotrpne, jer da su mukotrpne, to sigurno ne bih radio. No ipak, ne mogu pobjeći od toga da su pripreme teške i zahtjevne. Između ostalog, postoje i lijepe stvari u svemu tome i upravo zbog njih zaboravim na ovaj teži dio. Najviše treniram kada smo u kampu, tada treniram čak i nekoliko puta na dan... Trenutačno treniram i do šest sati dnevno, ali to je samo kada je razdoblje ozbiljnih priprema kao što su ove.
Stignete li se odmoriti?
Kada sam na pripremama za natjecanja, onda mi je glavni cilj trening i da budem što bolji mogu. Ali evo, sutra idem na Cipar, idem privatnim povodom. To su ti neki lijepi trenuci kada uhvatim vrijeme za sebe, ali naravno da ću i tamo plivati.
Na koje uspjehe u karijeri ste najponosniji?
Jedan od najljepših događaja u mojoj karijeri, koji možda nije najveći uspjeh, ali sam ponosan na to, jest kada sam bio juniorski plivač. Nastupio sam na Europskom juniorskom prvenstvu, a bio sam i uganuo zglob. S uganutim zglobom osvojio sam četvrto mjesto, a upravo sam na to jako ponosan. Nisam želio odustati, već sam dao svoj maksimum. Tek tada sam shvatio da se želim baviti profesionalno plivanjem. Ponosan sam i na Olimpijske igra u Tokiju 2020. godine, a puno mi znače i ovogodišnje Olimpijske igre i rekord koji sam postigao. Bio sam brži čak i od ruskog plivača Aleksandra Popova koji je svojedobno bio jedan od najboljih plivača u povijesti.
Kako se rodila ta vaša ljubav prema plivanju?
Krenuo sam baviti se plivanjem kada su me roditelji, na njihov nagovor, upisali u školu plivanja. Bio sam dijete i izdržao sam samo mjesec dana u toj školi. Plivanje mi se tada nikako nije svidjelo, usudio bih se reći da mi je bilo odvratno. Sve najgore stvari u bazenu meni su se događale, kao što je ulazak vode u uši i oči, gušio sam se i bilo mi je hladno. To prvo iskustvo s bazenom bilo mi je baš strašno, i onda su moji roditelji vidjeli da to nije za mene pa su me ispisali iz škole plivanja. Nakon toga prebacio sam se na gimnastiku i potpuno zaboravio na plivanje. Moj nono, otac mog oca, bavio se plivanjem, kao i nona, a to kod njih nije bilo ništa profesionalno već samo rekreativno. U obitelji se puno puta pričalo o plivanju pa sam ponovno krenuo na plivanje, i eto, rodila se ljubav dvije godine nakon prvog pokušaja. Iz drugog puta zaljubio sam se u taj sport.
Vaša ljubav onda nije bila na prvi pogled...
S vremenom se to doista pretvorilo u pravu ljubav, ali u početku nisam znao uopće dokle me to može dovesti.
Studirali ste u Los Angelesu i pohađali ste University of Southern California, a sve zapravo zahvaljujući stipendiji koju ste stekli zbog plivanja...
Tako je, i to je bilo jedno od ljepših razdoblja u mojem životu.
Zbilja? Nije vam nedostajala mamina kuhinja?
Sve mi je nedostajalo, a u životu čovjeku inače uvijek nedostaje ono što trenutačno nema. Sada kada imam sve to, nedostaje mi ponovno Kalifornija... U Americi imam puno prijatelja i poznanika koje sam stekao studirajući. Kada sam išao, nikoga ranije nisam poznavao pa su mi posebno prirasli srcu. To vrijeme definitivno nikada neću zaboraviti.
Završili ste preddiplomski studij međunarodnih odnosa i ekonomije, a diplomirali poduzetništvo i inovacije. Koliko vam je bilo izazovno studij privesti kraju?
Bilo je izazovno. No ipak, super je bilo to što sam diplomski studij upisao poslije Olimpijskih igara u Tokiju pa sam imao vremena posvetiti se fakultetu. Tada sam zapravo bio dosta opušteniji kada je riječ o sportu pa sam se baš mogao posvetiti fakultetskom obrazovanju.
Vi definitivno onda možete biti i primjer mladim sportašima da je moguće istodobno se obrazovati i trenirati.
Složio bih se s vama, to je tako inače u svijetu. Ne govorim za sebe da sam Superman ili nešto slično, ali u Hrvatskoj sport i obrazovanje malo je teže balansirati. Ja sam, evo, upisao još jedan fakultet, Pravni fakultet u Zagrebu, i vidim da mi teže ide uz sport to sve balansirati. Lovim na prvenstvima i natjecanjima neke od svjetskih rezultata, a uz to gurati i fakultet stvarno je malo zahtjevnije.
Poznato je i to da ste sin bivšeg hrvatskog ministra pravosuđa Orsata Miljenića, a danas je on šef Milanovićeva ureda. Tko je tu na koga ponosniji kada je riječ o poslovnim uspjesima?
O ocu ne bih želio puno govoriti, on ima svoju karijeru i svoj put, a odgovor na ovo pitanje možete zaključiti sami. Naravno da je ponosan na mene i ono što radim.
Imate brata Lovru koji se bavio džudom i sestru Marju koja se svojedobno bavila i plivanjem. Kako to da ste se svi troje bavili sportom?
Mislim da su naši roditelji najzaslužniji za to što smo bili od malih nogu usmjereni prema sportu. Danas mislim da je sport jedini pravi i zdravi put za svako dijete, a sva sreća da smo se svi mi od malih nogu bavili sportom.
Prema kome su roditelji bili najpopustljiviji?
Mislim da su prema sestri roditelji bili najpopustljiviji, ona je i najmlađa, a i došla je kao treće dijete tako da je sasvim normalno da je ona njihova mezimica.
Doimate se malo zatvoreno i stidljivo... Jesu li za to krive žene koje su, rekao bih, zaluđene vašim izgledom?
Ja sam jednostavno takav, sigurno nisam zbog žena povučen i zatvoren.
A niste se malo umislili što ste poželjni?
Ne mogu reći da sam sramežljiv u tolikoj mjeri, a kako vi kažete poželjan ženama. Ja sam jednostavan i kao takav vjerujem privlačim poglede na sebe.
Kako reagirate na komplimente žena?
Pa zahvalim im.
Do naše redakcije došla je lijepa vijest da imate bolju polovicu. Koliko dugo ste u vezi i koliko vam znači njezina podrška?
Ne bih to zaista želio komentirati. Svoj privatni život volim i nastojat ću ga čuvati samo za sebe.
Je li vam važno da i vaša djevojka bude u sportu?
Važno je da svatko ima svoj put i njeguje svoj način života i bilo bi mi drago, jednog dana kada netko bude uz mene,da voli ono što ja radim.
Tko je Nikola kada ne pliva?
Volim biti dobar sin, brat, unuk i prijatelj...
VEZANI ČLANCI:
Možete li zamisliti život bez plivanja?
Iskreno, baš i ne mogu... Čak sam u jednom trenutku i mislio da sam gotov s profesionalnom karijerom nakon što sam se vratio iz Amerike. Bio sam i prestao plivati nekoliko mjeseci, život mi je krenuo u nekom drugom smjeru. Na kraju sam shvatio da ja jednostavno ne mogu bez bazena. Tu se najbolje osjećam i u bazenu sam najsretniji. Zbog plivanja sam se zapravo i vratio u Hrvatsku.
Gdje se vidite nakon profesionalne plivačke karijere?
Teško mi je to reći, meni je u glavi samo to da se vidim na Olimpijadi u Parizu... Studiram pravo pa, eto, sviđa mi se i vidjet ćemo gdje će me život odvesti i u kojem smjeru. Idem korak po korak.
Kako vam je bilo danas s nama na snimanju?
Fotografiranje doista nije moja komfor zona, ali mislim da nam svima treba biti cilj izaći iz te zone komfora i probiti svoje granice. U svakom slučaju bilo je odlično, slušao sam fotografkinju i sve što je tražila odradio sam profesionalno.
Eto, možda poslije plivačke karijere postanete i maneken...
Nikad se ne zna. Moj brat ima modnu agenciju izvan Hrvatske i bavi se tim poslom... Tko će znati što nam život sutra nosi.
VIDEO: Baka Zorana Milanovića 15 godina skrivala veliku tajnu o njemu! Majka mu nije imala lak život
Rubrika "Uznemirujući sadržaj"....