Županja je za Domovinskog rata više od 1300 dana neprekidno bila pod općom opasnosti. Tih dana u tom gradu pod granatama se rađao bunt grupice mladića od 20 i sitno godina koji su nosili puške, branili svoje domove i – svirali rock’n’roll.
– U jednom trenutku sinulo nam je: “Ljudi, mi smo generalno opća opasnost”. I tako smo izabrali ime bendu. Rat nas je okarakterizirao samo po imenu. Širimo mir, ljubav i rock’n’roll – kaže Pero Galić, pjevač hard rock grupe Opća opasnost kojoj se nakon 23 godine postojanja smiješi drugi Porin. S albumom “Rocker... to sam ja” nominirani su u kategoriji najboljeg rock-albuma, a hoće li pobijediti u konkurenciji s Pips Chips & Videoclipsima i Psihomodo popom, znat ćemo 6. ožujka na dodjeli glazbene nagrade u Splitu. Tim povodom razgovarali smo s alfom i omegom Opće opasnosti Perom Galićem.
‘Pjevao bih s Tinom Turner’
Nadate li se pobjedi na Porinu?
Svakako! Volim reći da nema nikog na svijetu tko se natječe u nekoj sferi života a da ne očekuje pobjedu. S Terezom Kesovijom 1997. otpjevali ste njenu pjesmu “Stare ljubavi”, sa Zoranom Mišićem snimili ste “Tri rijeke”... S kojom biste svjetskom zvijezdom rado zapjevali? S puno njih, ali Tina Turner mi je favorit.
Opća je prvi rock-bend u Hrvatskoj koji ima svoje pivo, kakve su reakcije konzumenata?
Pola litre rock’n’rolla mi zovemo “Rocker”. Ljudi kažu da im je fina.
Uz pivo ide i dobra hrana. Pravite li i domaći kulen, kobasice...?
To je tek veliki izazov! Kako je EU pooštrio kriterije za proizvodnju hrane, morat ćemo dobro o tome razmisliti. Ako Bog da zdravlja, uspjet ćemo i to realizirati.
Slavonija je uvijek bila nekako zapostavljena regija u Hrvatskoj...
Jedno je sigurno. Ovaj naš ravni kraj može hraniti našu zemlju. Slavoniju smo prošli uzduž i poprijeko i dobro znamo čega ima, ali u Slavoniju se ne ulaže dovoljno i ne daje joj se dovoljno pozornosti. Još uvijek ima miniranih polja, to je problem koji se treba prije svega riješiti. Nemamo na žalost skijalište da bismo se skijali, nemamo more da bismo plivali. Malo ljudi gleda u neku budućnost koja je vesela, svijetla, u kojoj se proizvodi, koja dopušta čovjeku da radi i zaradi svoju plaću. Ne vjerujem da je mladim ljudima drago što napuštaju dom i razumljiv jezik i odlaze u svijet, ali vjerujem da će se pojaviti netko mlad s više srca i hrabrosti da probamo to urediti koliko je moguće.
Galići su podrijetlom iz Hercegovine, imate li vi hercegovačke krvi?
Rođen sam u Županji, kamo su se moji roditelji preselili iz rodne Posavine početkom 1960-ih. Od ljudi koji se brinu o rodoslovlju čuo sam da su Galići podrijetlom iz Hercegovine. Davno su trbuhom za kruhom došli u Slavoniju. Ne bi mi uopće smetalo da jesam podrijetlom Hercegovac, ali zasad sam Slavonac, izgledom i djelom.
Kad ste već spomenuli izgled, članovi Opće su rabijatni muškarci...
Pola tone rock’n’rolla imamo! Malo više od pola tone.
...a najviše vas slušaju klinci i tinejdžeri, neobičan spoj, zar ne?
Naši su fanovi od tri do 103 godine. Na koncertima je jako puno mladih ljudi, tako da nas generalno više slušaju mladi. Tih naših pola tone rock’n’rolla samo je poticaj svemu jer ljudi glazbu trebaju slušati, a to što smo mi već stari, sijedi, pomalo ćelavi, nikome ne smeta. Koncerti su rasprodani, da ljudima smeta naš izgled, vjerojatno nitko ne bi došao.
U HRT-ovu showu “The Voice – Najljepši glas Hrvatske” mentor Jacques Houdek, nakon što je jedan kandidat izveo pjesmu Opće opasnosti, komentirao je da ste vi najbolji rock-vokal u Hrvatskoj, laska li vam to?
Jacques i ja poznajemo se dobro. Poštujem ga, to što radi izuzetno je kvalitetno i meni jako dobro. Hvala mu velika za te riječi, ja samo nastojim opravdati to što misli. Dosad sam uspio, hvala Bogu, nadam se da ću i dalje moći.
Kći pjeva, sin svira gitaru
Opća je najpoznatija po baladama, zbog čega vas nazivaju hrvatskim Scorpionsima. Znači, može se uspješna karijera u hard rocku izgraditi pretežno na sporim pjesmama?
Dapače, “škorpije”! “Wind of Change”... Od hard rock bendova jedino AC/DC nije napravio karijeru na baladi, čini mi se. Ljudi su se uvijek više kačili na balade vjerojatno zato što žene više vole takve “čeznutljive” zvukove, a gdje su žene, tu dolaze i muškarci. Nekad ispadamo kao mekan bend. Ali samo na našem novom albumu žestoke su stvari poput “To sam ja”, “Klaun”, “Hodaj svojom stranom ulice”. Samo što lakše prolaze i dođu do uha pjesme poput “Jednom kad noć”, “Pobjego sam”, “Tvoje ime čuvam”, “Stranci”. Hvala Bogu na Mariju Vestiću koji piše ovako krasne balade.
Imate trogodišnjeg unuka Davida, kakav ste djed?
Možda nisam najbolji djed jer toliko volim Davida da mu sve dopuštam! Kad je naopako i kad je dobro, meni je to super. On se nečemu veseli, a ja se još više veselim. Pjevamo skupa, pričamo priče pa se valjamo po podu, uz njega sam i ja kao malo dijete.
Biste li ga podržali da bude glazbenik?
Volio bih da David sutra sjedne i otvori sve knjige na ovom svijetu i nauči ih, postane astronaut i nađe nešto tamo gore, ali ako bude i glazbenik, bit će dobro. Njegova majka, moja 21-godišnja kći Dajana, pjeva izvrsno i njena je skora budućnost u glazbi, probat ćemo i to realizirati, a 18-godišnji sin Sebastijan izvrsno svira gitaru.
Moze proci , ali najbolji rock vokal je Zoran Misic .