I kolegice koje se skidaju znaju pjevati

Mia Dimšić suvereno vlada glazbenim top-ljestvicama. Glazbena senzacija godine objavila je proljetos svoj prvi album “Život nije siv”, a koji joj je, osim slave, donio i pune ruke posla. Ta 25-godišnja Osječanka studentica je njemačkog i engleskog jezika, a u ozbiljnije glazbene vode otisnula se prije dvije godine i brzo nametnula kao jedna od najboljih mladih vokalistica u Hrvatskoj. Velikim talentom i prekrasnim glasom pridobila je publiku na svoju stranu.

Singl “Sunce, oblak, vjetar” popeo se početkom kolovoza na prvo mjesto Hrtop40 ljestvice najslušanijih hitova, a pjesma “Život nije siv” i dalje odzvanja sa svih radijskih postaja. Znači li to i radno ljeto?

Imala sam tu sreću da su se sve pjesme od “Život nije siv” nadalje odlično plasirale. Sve nakon toga prirodno je krenulo uzlaznom putanjom, i to vrlo naglo za nekoga tko prije nije vodio tako dinamičan život. Ovo sam ljeto zaista puno nastupala i putovala, sudjelovala sam na CMC festivalu u Vodicama i na Splitskom festivalu.

Osim toga snimala sam novi spot u Splitu, održala koncerte, primjerice, u Varaždinu, Puli, Matuljima, Vodicama, Županji, Osijeku, Nijemcima, Đakovu, Ernestinovu, Davoru, a još me čeka podosta koncerata do kraja sezone pa će me ljudi tako do kraja rujna moći poslušati i u Biogradu na Moru, Splitu, Požegi, Siraču, Koprivnici, Bilju, Andrijaševcima, Valpovu...

Stignete li, u stanci nastupa na jadranskoj obali, uskočiti u more?

Naravno, uvijek se nađe vremena za osvježenje, svi smo u bendu Slavonci i nismo toliko često na moru pa nikad ne propuštamo priliku za kupanje.

Planirate li “pravo” ljetovanje, s društvom ili obitelji, daleko od svjetla reflektora?

Taj sam dio već odradila, i to odmah nakon Splitskog festivala kada sam imala tjedan dana praznog hoda. S ovim poslom nikad ne mogu planirati pretjerano puno unaprijed pa uglavnom iskoristim priliku čim se pojavi. Mislim da je to bilo ključno da na koncerte krajem srpnja dođem odmorna i energična. Bilo je to pravo ljetovanje po mojem guštu, u odličnom društvu, vrlo opušteno i fleksibilno.

Iako nema more, vaš rodni Osijek ima nadaleko poznatu plažu. Sunčate li se na Kopiki? Okupate li se nekada u Dravi?

Iskreno, gotovo nikad, evo, ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila. Nisam baš ljubitelj riječnog kupanja. Ništa mi ne može nadomjestiti more pa uglavnom gledam kako da svake godine otputujem na obalu bar na nekoliko dana i resetiram se. Nije to samo strast za morem zbog kupanja, nego i zbog opuštene atmosfere koja tamo vlada i klime koja mi baš paše.

Pjesme pišete sami. Je li vam se ljeti “teže” natjerati da sjednete i pišete ili je, možda, upravo suprotno?

Dio materijala pišem sama i ljeti je teže jer me vrućine pomalo umrtve i ulijene, a ljeta u Slavoniji uglavnom su paklena i sparna. Ali uvijek se nađe neka lijepa prohladna večer kad inspiracija dođe gotovo sama od sebe.

Stihovi su vam mahom autobiografski, a znali ste isticati da vam je jako važno unijeti što više osobnih detalja u priču. Zašto?

Tada je priča vjerodostojnija, autentičnija i, prema mojem iskustvu, puno lakše dopire do publike. Ljudi se lakše poistovjećuju s takvom pričom. Koliko god su naše priče u detaljima možda različite, u osnovi su iste srži i zato mislim da je pjesma idealan način da ljudima poručiš da i ti prolaziš slično što i oni, da ih razumiješ i kažeš im da nisu sami u svojim životnim nedoumicama. To je za mene prva i najvažnija funkcija glazbe, nazovimo je pričanje priča. Ali onda nema smisla ako slušateljima prepričavaš nešto o čemu nemaš pojma ili nešto što nikad nisi doživio. Tada jednostavno nisi uvjerljiv.

Singl “Život nije siv” podjednako pjevuše i stari i mladi. No, malo je poznato da je zapravo nastao nakon jedne vaše prepirke s mamom?

Nije to baš bila prepirka u klasičnom smislu riječi, više zabrinutost moje mame za moj životni put u trenutku kada sam se tek počela ozbiljnije baviti glazbom. U tom sam periodu imala osjećaj da me nitko od bliske okoline pretjerano ne razumije, da nitko ne vjeruje da mogu živjeti isključivo od svoje glazbe i snova, a ja sam u to užasno vjerovala.

Ta je frustracija bila glavna inspiracija za stihove pjesme. Puno me ljudi pitalo ili pomislilo da pjesma ima veze s nekakvom bivšom ljubavi ili slično, ali to ne može biti dalje od istine. Pjesma je baš bila usmjerena na sve one koji misle da mi mogu reći da nešto ne mogu i suditi o mojem životnom putu.

Prvi album, istoga naziva, postigao je zavidan uspjeh, je li premašio i vaša očekivanja?

Definitivno jest, nisam očekivala ništa i nisam se usudila graditi neke nade, ali kad je izašao, album je šest tjedana bio najprodavaniji u Hrvatskoj i to me oborilo s nogu.

Osijek dugo nije imao mladu glazbenu zvijezdu u tako strelovitom usponu. Prepoznaju li vas u rodnom gradu i kako se “na domaćem terenu” nosite sa slavom?

Tu i tamo bude nekih susreta, fotografiranja ili razgovora sa strancima na ulici i to me uglavnom jako razveseli.

Ljudi mi se obrate lijepim riječima, objasne mi što im znači određena pjesma i stvarno je čast i privilegija imati takvu povratnu informaciju već nakon nekoliko objavljenih pjesama. Ljepši put nisam mogla ni zamisliti.

Uz vas, novinske stupce posljednjih mjeseci puni još jedno “osječko čudo”, nogometni klub iz Gradskog vrta. Jeste li i vi podlegli nogometnoj euforiji, pratite li uopće sport?

Nažalost, moram priznati da sam nezainteresirana i netalentirana za sport otkad znam za sebe, ali to ne znači da se ne veselim kad moja zajednica postigne nešto tako veliko.

Ponosna sam što Osijek u svim aspektima ima uspješne, kreativne i ambiciozne stanovnike i nadam se da je ovo samo početak odličnog nogometa u našem gradu.

Karijeru ne gradite provokacijama, a obožavatelji vas često navode kao pozitivan primjer jer “ne pokazujte grudi i stražnjicu”, nego su vas u zvijezde vinuli glas i autorski stihovi.

Lijepo je čuti takve pohvale i hvala svima na podršci i lijepim riječima! Unatoč tome, žao mi je što se posljednjih godina medijski toliko potencira obučeno u usporedbi sa skinutim, erotika u usporedbi s glazbom. Ne mislim da su to nužno tako oprečne stvari, ne smatram da moje kolegice koje se skinu ne znaju pjevati ili da nisu talentirane. Ne osuđujem nijedan put jer nijedan put u glazbi nije jednostavan ni lak. Voljela bih da se općenito skidanju ili neskidanju uopće ne pridaje pažnja jer je to jedini način da se fokus vrati na ono što je stvarno bitno – na glazbu. Međutim, jasno mi je da su to moja idealiziranja i da će se ono skandalozno uvijek isticati, to je valjda dio ljudske prirode.

Vaše pjesme često se opisuju kao optimistične. Koliko je teško biti optimističan u svijetu, očito, krcatom “hejterima”?

Nije teško biti optimističan kada shvatiš da tako sve postaje lakše i kada se opustiš. Sigurna sam da iza svakog „hejtera“ stoji neka tužna priča, kompleks ili nezadovoljstvo i to se onda manifestira kao pljuvanje po svemu što te okružuje, umjesto da tu istu energiju upotrijebiš da radiš na sebi i poboljšaš svoj život. Možda je to onda začarani krug: kada počneš živjeti u trenutku i u malim stvarima i pustiš druge ljude da žive, odjednom shvatiš da nemaš razloga “hejtati” i da si savršeno sretan takav kakav jesi, sada i ovdje. Mislim da je veliki blagoslov što se osjećam super u svojoj koži i što volim to što radim, od glazbe do svih mojih malih veselja, jer tada mi nikakav “hejterski” komentar sa strane ne može pokvariti moju viziju i cilj koji imam pred sobom.

Jeste li diplomirali? Vidite li se u budućnosti u toj struci?

Evo, baš ste me našli, upravo pišem diplomski i u završnoj je fazi tako da se nadam da će idućeg mjeseca biti gotov, a time i moje studiranje. Iako volim strane jezike i definitivno sam uživala u studentskim danima, to više nikako nije moj prvi izbor. Sada kada sam iskusila glazbeni život, shvatila sam da je to to i ne mogu se više zamisliti u nečem drugom. Što ne znači da neću povremeno raditi “izlete” u prevoditeljsku struku zaželim li je se tijekom života.