Svestranog Ivicu Propadala teško je predstaviti jednom riječju. On je i umjetnik, i scenograf, i dizajner..., a u posljednje vrijeme ponovno je sve više – glazbenik. Ovom basistu i frontmenu grupe “Teška industrija”, iako je u sedmom desetljeću, ne nedostaje životne i stvaralačke energije. A s “Teškom industrijom” ove godine uistinu je mnogo novosti – bend je u lipnju predstavio novu pjevačicu, mladu Luciju Lučić, sudionicu showa “The Voice”, tu su i nove pjesme, novi nastupi... Svašta se zaredalo. S Ivicom smo razgovarali o novoj pjevačici, kao i bivšima, o situaciji na domaćoj glazbenoj sceni, o njegovu radnoj ljetu, a otkrio nam je kako se najradije opušta između nastupa. Ivičino ljeto obilježio je i jedan poseban životni događaj – zaruke s njegovom boljom polovicom Draganom Todorović, pa smo ga upitali i o datumu vjenčanja. Naravno, razgovarali smo i o njegovu miljeniku, unuku Andri, za kojeg ponosni djed kaže da je od njega naslijedio brojne talente i da ga ne bi zasmetalo da nešto od toga odabere za svoje buduće zanimanje.
Ljeto vam je radno. Evo uskoro nastupate s “Teškom industrijom” na Etnofestu u Neumu s pjesmom “Pratim te u stopu”. Što možemo očekivati od vašeg nastupa, kakva je pjesma?
Prije svega na taj festival dolazim više od 20 godina kao scenograf, i tome se jako veselim. Uz taj festival gradio sam i svoju scenografsku karijeru. Prve sam godine gradio pozornicu u moru. Bilo je jako zahtjevno i rizično. Danas se to ne bih usudio. Moji prijatelji Jurica Pađen i Tomislav Šojat fenomenalno vode festival, nema natjecanja, što je pozitivno. Znači da nema mućki niti favoriziranja. “Teška industrija” rijetko nastupa na festivalima, ali Etnofest Neum je iznimka i rado ga podržavamo. Neka se drugi ne uvrijede – tu je najbolji after. Kad je o očekivanjima riječ, ona su skromna. Znam da će biti skromno, ali obilato. To je moja uzrečica nastala na tom festivalu. A pjesma je u etnođiru pa će biti i te kako zamijećena.
U Neumu će biti brojni vaši kolege. Nekako mi se čini da su glazbeni festivali kod nas u posljednje vrijeme prilično zanemareni u medijima, no također mi se čini da ih vi glazbenici i dalje doživljavate kao dobru priliku da promovirate novu pjesmu. Slažete li se s time?
Kako smo mi regionalni bend, to je prilika da nas čuje i regija, gdje u posljednje vrijeme više sviramo nego kod nas. Hrvatska i HRT odrekli su se tog festivala, što smatram glupim. Ali nije to ni prva ni posljednja glupost naše nacionalne televizije.
Vjerujem da festivalima dodatnu čar za glazbenike donosi prilika za druženje s kolegama. Jeste li čovjek od ludih tuluma?
Hedonist sam od glave do pete. Volim tulume, dobru hranu i crno vino. Svega toga u Neumu ne nedostaje. Nema natjecateljske atmosfere i kud ćeš bolje?!
U Neumu ćete nastupiti s novom pjevačicom Lucijom Lučić, koju ste predstavili prije nekoliko mjeseci. Kako se ona snašla u bendu i kako ju je prihvatila publika?
Lucija je rodom iz mog kraja – ja sam iz Livna, a ona iz Tomislavgrada. Dakle, ima preduvjet za dobro snalaženje. Prve koncerte u Lajkovcu u Srbiji i u crnogorskom Bijelom Polju odradila je jako dobro. Iskreno se nadam da će tako biti i ubuduće, jer joj se pružila prilika koja se ne propušta.
Kako je zaživjela pjesma “Reklamacija”, s kojom je Lucija stupila na scenu kao vaša pjevačica?
Jako smo zadovoljni, pjesma je ljetna, vesela, a što je najvažnije – kod publike prolazi jako dobro i prihvatili su je na prvo slušanje.
Lucija je vrlo mlada. Kako s njom funkcionirate u bendu?
Kad se u bendu zbroje godine, sada imamo 200 godina, a kada se to podijeli na pet članova, onda smo svi oko četrdesete, a svi kažu da su to najbolje godine. Lucija svoje godine zrelo nosi, a mi svoje poprilično nezrelo.
Prije Lucijina dolaska kratko ste radili s Majom Bajamić, a prije toga dugo razdoblje “Teške industrije” obilježila je Lea Mijatović, koja se od benda oprostila vrlo emotivnom porukom. Jeste li s Leom i dalje u kontaktu? Je li komentirala svoju nasljednicu?
Nakon Leina odlaska u solo vode, “Teška industrija” dobila je novu dimenziju i novu kvalitetu. U kratkom roku izbacili smo dva uspješna singla i odsvirali novogodišnju turneju.
Uslijedili su ljetni koncerti kako po Hrvatskoj tako i po cijeloj regiji, pa nam preostaje malo vremena za druženja, kako poslovna, tako i privatna. Komentare prihvaćamo sa svih strana, na one lijepe nismo imuni, a i oni manje lijepi nas osnažuju i potiču da budemo još bolji, kompaktniji i jači.
U posljednje vrijeme dosta je domaćih bendova promijenilo pjevačice, a šuška se i o još nekima. Što mislite, je li slučajnost da se to poklopilo? Ili brojni glazbenici istodobno osjećaju neku potrebu za promjenom?
U određenom dijelu života, svatko od nas osjeti potrebu za promjenom. Stara izrekla glasi: “Promjena je dobra, pa makar i nabolje.” A kod nas je to, priznat ćete, očito.
U bendu “Teška industrija” pjevale su još neke dame. No svi se i dalje sjećamo jednog vrlo specifičnog pjevača, Seida Memića Vajte. Čujete li se s njim? Kako je, što radi?
Vajta je zasigurno bio i ostao simbol “Teške industrije”. Njegova je karizma pridonijela tomu da “Teška industrija” i nakon četrdeset i nešto godina uspješno vlada regionalnom scenom. Kad je o Vajti riječ, znam da živi u Hamburgu i ponekad se sretnemo na Baščaršiji.
Nedavno je u Puli nagradu Porin primio slavni glazbenik Sting. Iako znam da niste zadovoljni izborom kamena za skulpturu koju ste zamislili u staklu, no jeste li ponosni što se svjetska glazbena zvijezda divi nečemu što ste vi izradili?
Što se tiče kamena, ima tu istine, nije to bio neki moj odabir. Više bih volio da je Sting primio kristalni Porin, i to iz mojih ruku. Ali također se veselim činjenici da moj Porin krasi police još mnogih glazbenih velikana poput Rolling Stonesa, Nicka Cavea, Carlosa Santane, Alicije Keys, Erosa Ramazzottija, pokojnog Leonarda Cohena...
U posljednje vrijeme pokreću se nove glazbene emisije, top-liste, pojavljuju se talentirani mladi izvođači, kantautori i kantautorice... Kako vam se sviđa to novo buđenje? Je li to znak da domaća glazba ipak ima budućnost?
Kako nam je uređena cijela politička situacija u državi, tako je i u svim segmentima života, pa i u glazbenoj industriji.
Prednjači sukob interesa na svim razinama. Na festivalima, kao i na Porinu, unaprijed možete predvidjeti pobjednika. Novi glazbeni val donosi segment uspjeha, ali samo u Hrvatskoj. Međutim, to ne znači uspjeh u regiji, jer za glazbu ne bi smjele postojati granice.
Nekoliko dana nakon Neuma očekuje vas i nastup u Slavonskom Brodu, na CMC Slavonija Festu. Što pripremate, čime ćete iznenaditi slavonsku publiku?
Primjećujem da ste dobro informirani o koncertnoj turneji “Teške industrije”.
Ove godine sviramo na još jednom velikom festivalu – Bokeljska noć u Kotoru. Kako na svim koncertima, tako i u Slavonskom Brodu, potrudit ćemo se da se prije svega dobro zabavimo i prenesemo pozitivnu energiju.
Uz brojne nastupe ovog ljeta, je li bilo vremena za odmor? Gdje se najradije opuštate ljeti?
Ljeto nam prolazi radno, a najdraže nam je opuštanje u kombiju nakon uspješne svirke.
Ovo ćete ljeto pamtiti i po jednom lijepom trenutku koji ste se pohvalili na društvenim mrežama. Naime, zaručili ste se s Draganom Todorović. Znači li to da se priprema i vjenčanje?
A jedan od najljepših trenutaka ovog intervjua jest ovo pitanje, za razliku od svih prethodnih koja su već dobro znana. Vidi se da ste se odlično pripremili. Taj događaj planiramo obilježiti na samo nama svojstven način. Živi bili pa vidjeli, i dobro ste došli.
Na društvenim mrežama ne skrivate ponos na svoju obitelj, kćer i sina, ali posebno na unučića Andru. Pokazuje li djedov miljenik talent za glazbu ili možda dizajn? Voli li glazbu “Teške industrije”?
Naravno, kao i svaki otac, ponosan sam na svoju djecu, a iznad svega na svog prvog unuka Andru. Znam da je od mene naslijedio mnoge talente – od matematike, crtanja, do glazbe, pa ne bih imao ništa protiv da nešto od toga izabere za svoju budućnost. Možda je pretenciozno reći, ali zasigurno zna sve pjesme “Teške industrije”.
jadan onaj koga propadalo muzicki zabavlja