Igor Primec jedan je od najpoznatijih ljudi zagrebačkog etera proteklih 40 godina. Jedan je od osnivača Radija 101, a nakon što je godinama bio glazbeni urednik legendarne 101-ice, karijeru je sredinom 90-ih nastavio na Radio Ciboni i nakon niza drugih postaja lani je postao glazbeni urednik Radio Nacionala, na kojem danas možemo čuti brojne poznate glasove s nekadašnjeg "kralja svih valova", Radija 101.
Na radiju ste gotovo 40 godina. Od početka ste na 101-ici, a jedan ste od onih koji su radili još na piratskom Radio Šlicu. Kako su izgledali vaši počeci, kako ste uopće zavoljeli glazbu?
Glazbu volim od kada znam za sebe, osjećam je kao emociju, a ne kao posao i zvanje. Mogu slobodno reći da je glazba moja prva ljubav koja me vodila prema počecima radija. Noćima sam na malom tranzistoru slušao Radio Luksemburg. Neki ljudi traže posao, a ovaj posao i glazba definitivno su našli mene. Odmalena sam bio zaljubljenik u glazbu. Izaći ili ostati doma i slušati dobru glazbu, tu nikada nije bilo puno dileme jer bi glazba uvijek prevagnula. Tako je bilo otkada znam za sebe, iako u mladosti nikada nisam mislio da ću se time baviti cijeli život, da će mi to postati posao.
Kako danas gledate na početke 101-ice? Kako ste uopće nabavljali novu glazbu i dobivali informacije?
Početak 101-ice gledam kao na uzbudljivo životno putovanje koje traje i dandanas i koje se nastavilo s Radio Nacionalom. Kad voliš ono što radiš i ekipu s kojom radiš, nema veće sreće i zadovoljstva. Glazbu smo dobivali i kupovali od svuda. Bila je to mreža ljudi s kojima smo surađivali i stvarali veliku fonoteku.
Jeste li tada mogli i pretpostaviti da će Radio 101 na kraju imati toliki utjecaj i okupiti sto tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića?
Radio 101 od prvog dana emitiranja imao je snažan utjecaj na svoje slušatelje. Naši su slušatelji zajedno s nama kreirali sadržaj i program pa je zato i bilo očekivano da će stati uz 101-icu i obranu demokracije... Bili smo uvijek "kontra", kako u bivšoj državi tako i u začecima Hrvatske. Ljudi su vjerovali da smo na pravoj strani i da činimo pravu stvar prije svega za malog čovjeka.
Zašto ste otišli sa 101-ice i prešli na Radio Cibonu? Gdje ste sve radili nakon Cibone?
Mislio sam tada da je vrijeme da idem dalje i da probam nešto novo. Želio sam širiti vidike te spojiti sport i glazbu. Radio Cibona bio je veliki projekt ponajprije s naglaskom na sport, tako sam spojio svoju prvu i svoju drugu ljubav. Nakon Cibone radio sam na Radiju Velika Gorica, Plavom radiju, Zagrebačkom radiju i naposljetku zadnjih 11 godina na Radio Samoboru. Na svakoj od navedenih postaja upoznao sam divne ljude, velike profesionalce s kojima je bilo super raditi i surađivati.
Danas ste na Radio Nacionalu, na kojem ima i dosta vaših kolega sa 101-ice. Kakva je atmosfera na radiju, po čemu je vaš radio poseban?
Radio Nacional poseban je upravo zato što je na njemu sjajna atmosfera. Veliki je trud i angažman cijele ekipe koja raste iz dana u dan. Imamo veliko međusobno poštovanje i povjerenje koje je ključno u stvaranju cijele priče. Neopisiv je osjećaj ponovno raditi s kolegama s kojima si započeo svoju radijsku priču. Kada je glavna urednica radija Zrinka Vrabec Mojzeš zajedno s direktorom Berislavom Jelinićem krenula u ovaj projekt, odazvao sam im se i pridružio bez imalo sumnje i s velikim entuzijazmom. Tamara Pavlica, Nenad Dubravac Stric, Krešimir Končevski, Ljudevit Grgurić Grga, Zlatan Zuhrić Zuhra, Tomislav Hleb i Denis Murković, na čelu s našom, kako je mi zovemo od milja, "predsjednicom" Zrinkom. Mi smo tim za pobjede osnažen mladim novinarskim snagama i tehničkim osobljem. Sjajan smo spoj iskustva i mladosti. Starog i novog. Međusobno se svi jako respektiramo i uvažavamo. Bez obzira na naša iskustva i staž, puno učimo od naših mladih kolega. Eto zato smo ne posebni, nego najposebniji.
Pojavom digitalne tehnologije više se ne mora imati FM koncesija. Ima li šanse da Radio Nacional slušamo i na FM-u?
Za sada Radio Nacional slušamo isključivo putem digitalne tehnologije, u ovom trenutku ne osvrćući se na FM koncesiju. Prvi smo DAB+ radio s nacionalnom koncesijom u Hrvatskoj. DAB tehnologija na velika je vrata ušla na europsko tržište ostavljajući tako FM već lagano u povijesti. Kod nas još to, naravno, nije tako, ali u bliskoj budućnosti možemo očekivati iste trendove i u Hrvatskoj. A Radio Nacional upravo je predvodnik tog trenda i jako smo ponosni na to.
Možete li usporediti današnje radijske postaje s onima otprije 40 godina?
Slobodno mogu reći da su radijske postaje prije 40 godina zvučale i proizvodile bolji program i glazbu od današnjih. Ne želim ići u širinu i objašnjavati zašto jer mislim da to već i vrapci na krovu znaju. Naš glavni cilj je vratiti radio radiju. Vratiti realnu glazbu, informaciju i prikazati stvarnost onakvom kakva jest, bez obmanjivanja. Vratiti slušatelje koji slušaju, razmišljaju i uživaju u glazbi. Tehnologija ide naprijed, ali čovjek zato ne mora postati robot lišen svega. Budimo moderni, ali realni, s dušom i emocijama. A, budimo realni, imamo li šanse takvi kakvi jesmo i kakvi želimo biti za FM? Tko bi imao hrabrosti pustiti nas ponovno u FM koncesiju (ha ha)?
Kako gledate na formatirane radijske postaje i kakva se glazba može čuti na Radio Nacionalu?
Formatirani radiji sve su ono što Radio Nacional nije i nikada neće biti. Kod nas je došlo do tajkuniziranja i formatiranja radija negdje s početkom 2000-ih, naprosto kao da su stavili flaster na radio. Stavili su flaster da ne boli i rekli: "Vi sad šutite, to je super, samo govorite kako je sve lijepo i prekrasno i svirajte istih sto pjesama." Nakon dvadeset godina takve prakse ljudi u Hrvatskoj jednostavno su otupjeli i nitko više ne pita za stanje u medijima, a što je očito bio i cilj kreatora našeg "demokratskog društva". Na formatirani radio gledam kao na unaprijed zadanu formu bez sadržaja, odnosno na zatupljujući i ponavljajući sadržaj kao neku vrsta brojalice koja se ponavlja iz dana u dan uz glazbenu kulisu koja ne prati ni vrijeme ni mjesto. Kao producent glazbenog programa Radio Nacionala stvorio sam fonoteku s 22 tisuće pjesama koju svakodnevno nadopunjavam i širim, spona je to različitih stilova glazbe 20. i 21. stoljeća. Upravo takva dobra glazba svira svakodnevno i svirat će i nadalje. Domaće i strane top liste te nekoliko dobrih glazbenih emisija već se mogu čuti u našem eteru. U kratkom roku od nepunih šest mjeseci mogu reći da smo napravili čudo.
Koji su vam planovi na radiju i u karijeri?
Plan mojih kolega i mene na Radio Nacionalu je okupljati kritičnu masu genijalnih ljudi koji će biti prozor u bolji svijet. Mi smo mali tim za velike pobjede. Osobno u karijeri nadalje želim razbijati sve tabue kojima su nas zatrovali, želim raditi na boljem društvu, želim biti glas koji se nadaleko čuje, uz najbolju glazbu dostupnu svima, širiti tehnologiju, ali ne ubiti čovjeka, njegovo mišljenje i njegovu emociju.
VIDEO Deset godina od smrti Krste Papića: Imao je dramatičan život, a blizanke je dobio u 71. godini