Najdobroćudnijega glumca hrvatskoga glumišta kolege će pamtiti po beskrajnoj duhovitosti. Samo bi Đuro Utješanović rekao svakome što ga ide na način zbog kojeg se nitko nije mogao naljutiti. Kad je davnih godina s redateljem Brankom Brezovcem radio jednu predstavu, Brezovac bi koji put na probe poslao svoju ondašnju partnericu. Jedan put, drugi, treći... glumci bi probali bez redatelja, a onda je Đuri dojadilo pa ga je upitao:
– Mogu li ja na probe poslati svoju Maru? Znate, imam neke obveze... Nema veze što Mara nije glumica, nije ni vaša redateljica. Zbog Mare, supruge od koje se rastao i s kojom ima sina Dragu, Đuro je po Velikoj Gorici mijenjao nazive ulica. Htio je da njegova gosparka živi u Dubrovačkoj ulici. Zato je ploču s natpisom Dubrovačka ulica usred noći iskopao i ukopao je u svoju ulicu. Ujutro bi radnici vratili natpis, a usred sljedeće noći Đuro bi ponovno bio u akciji mijenjanja imena ulica. Pokojni predsjednik Tuđman rekao mu je nakon jedne histrionske predstave da su mu se najviše svidjeli razbojnici. I vi se, gospodine predsjedniče, najviše sviđate razbojnicima, odgovorio mu je Đuro ne mareći nikad za probleme koje je mogao izazvati svojim šalama. Do kraja živio je uz ljubav i podršku dugogodišnje partnerice – Branke.
napustila nas je još jedna legenda