Indira Vladić: Seks je precijenjen, meni je za život važnija ljubav

Indira Vladić ime je dobila po političarki Indiri Gandhi. No harmonikašica iz Županje već 16 godina s Borisom Đurđevićem, koji piše sve tekstove, i Tomislavom Jelićem koji radi aranžmane, pjeva u megauspješnoj grupi Colonia. Uvijek je naginjala glazbi i nije marila za ružnu političku zbilju. Ipak, da joj se na jedan dan da moć, kaže, zavladala bi indiromanija, vlast koja poznaje samo pozitivu, a izbrisala bi glad, ratove i boli. A indiromanija koja pršti smijehom i dobrom vibrom vladala je i za ovog razgovora u povodu izlaska jedanaestog albuma Colonije planiranog za srpanj, koji je prije mjesec dana predstavljen singlom “Tako ti je to mali moj”.

Pjesma “Tako ti je to mali moj” objavljena je prije vremena zbog male nezgode. Što se dogodilo?
– Kad napravimo novu pjesmu, toliko smo na nju ponosni da je prebacimo na iPhone i slušamo na ulici i u automobilu. Ali takvo je šepirenje imalo i lošu stranu jer sam iPhone posijala u gradu. Nisam ga pronašla pa smo odlučili što prije izići u javnost s pjesmom jer nikad ne znaš tko se mogao dočepati uređaja. No s drugim sadržajem na mobitelu nalaznik se nije usrećio jer nemam kolekciju golih teta.

A kad ćemo čuti pjesmu “Laž na laž” koja je trebala biti prvi singl?
– Vidjet ćemo. Zasad znam da ćemo se s pjesmom “Tako ti je to mali moj” predstaviti i na CMC festivalu.

Kad smo već spomenuli laži, jeste li vi lažljivica?
– Vjernica sam, a laž je grijeh, tako da se trudim ne lagati. Ipak, postoje simpa laži, kao one šarmantne izmišljotine što ih podvaljujemo policajcu koji nas je zaustavio zbog brzine ili telefoniranja u vožnji. A postoje i ružne laži kojih ima puno i najgore je živjeti s njima u sebi. Uglavnom, u mojem se životu događaju laži i peku me, ali nisam zlopamtilo i opraštam ih.

Nove su pjesme optimističnije i veselije. Što je izazvalo to pozitivno stanje u bendu?
– Dovoljno smo puknuti i ovako, a imali smo i baby boom u grupi, pa je to još zagrijalo pozitivu! Moji su dečki sjajni očevi i sve stižu a da njihov obiteljski život ne pati. Divim im se!

Jeste li im ikad uskočili u pomoć kao dadilja?
– Znaju me ponekad ‘mrziti’ kad bezbrižna dođem k njima na kavu, a oni su u euforiji i uz galamu i vrisku trče lijevo-desno za klincima. Tada mi u šali kažu ‘uzmi ih samo na dva dana’. Ali to se još nije dogodilo!

Colonia je na sceni 16 godina. Koji je recept dugovječne popularnosti?
– Prijateljstvo i divni zajednički trenuci koji nas tjeraju da idemo dalje i stvaramo divne note koje ostaju.

Kad se zagledate u budućnost, postoji li posao kojim ćete zamijeniti pjevačku karijeru ili ste poput Tine Turner žena koja će na sceni pjevati i plesati cijeli život?
– Kada gledam u budućnost, želim zdravlje i dobre pjesme. Godine nisu važne. Na prošlost se ne obazirem i ne opterećujem se time što donosi budućnost. Pjevanje me ispunjava, blagoslovljena sam svojim poslom i uvijek ću se njime baviti. A i zdravlje je zasad, hvala Bogu, dobro!

Kako bismo se proveli da sam ja vaša prijateljica iz Amerike koja prvi put dolazi u Zagreb?
– Dan volim početi smireno i isplanirati ga u stanu s prvom jutarnjom kavom. Da mi dolazite, morala bih si osloboditi vikend da možemo početi feštati s četvrtkom koji bi bio rezerviran za tamburaše. U petak bismo se malo opustile uz šoping i večericu, a subota bi bila cjelodnevno-večernja brija. U nedjelju, pod devizom ‘svakog gosta tri dana dosta’, morala bih vas istjerati iz stana uz riječi ‘ne vraćajte se godinu dana!’.

A kako se najradije sami opuštate kad se ugase svjetla pozornice?
– Uh, volim taj osjećaj, pogotovo ako su svi zadovoljni nastupom. Dođem kući ili u hotel, ovisno gdje je koncert bio, skinem šminku i isključim se. Ne odem čak ni na masažu, nisam ni spavalica, budim se svako jutro u pola osam. Živim vojnički jer, da nije tako, ne bih bila tu gdje jesam.

Spomenuli ste da ujutro volite sjesti među svoje mačke. Koliko ih imate?
– Mačke sam oduvijek obožavala. Trenutno imam dvije. Spašene su s ulice, jedna u Puli, a druga u Novom Zagrebu. Zovu se Mrvica i Tomica. Kad me nema kod kuće, za njih se skrbi sestra ili susjeda. I peseki su mi dragi, kupila sam terijera Tanga, ali odvela sam ga u Županju k roditeljima jer ja često putujem pa mu je tamo bolje.

Najbolje se osjećate u štiklama od desetak centimetara. Kad ste zadnji put obukli trenirku i tenisice i skočili na tržnicu?
– Trenirka je aktualna kada radim po kući ili za vrijeme turneje u hotelu. Inače, uvijek sam zbigecana jer to sam ja! Tako se bolje osjećam, samouvjerenija sam. Nikad ne znam gdje ću sresti fanove, hoće li me fotografirati i staviti fotke na Facebook. Tada si pomislim hoće li komentirati ‘Bože, na što ova sliči kada nije uređena!’. Ali naravno da na tržnicu Kvatrić idem u ležernijoj varijanti. No, u posljednje vrijeme to je sve rjeđe jer moj odlazak po namirnice, koji bi trebao trajati deset minuta, potraje sat vremena - nema štanda kraj kojeg ne stanem i ne porazgovaram s ljudima.

Imate li kućnu pomoćnicu?
– Ma nemam, ja sam raspjevana kućanica! Pospremanje stana, pranje prozora i usisavanje mi je terapija. Imam dosta vremena preko tjedna, a i veliki sam control freak, tako da čak i kad bih imala osobu koja bi mi pospremala, poslije nje bih još malo sama počistila.

Kako stojite s kuhanjem?
– Uživam u kuhanju i veselim se sve ljepšem vremenu jer imam veliku terasu s roštiljem, a poznata sam kao ‘mala od roštilja’. Nema jela koje ne znam spremiti. Naravno, kad gledam vrsne kuhare, shvatim da ne znam kuhati, ali domaća jela, sarme, grah, paprikaš... to rasturam.

Proljeće je, sve se budi, ljudi cvjetaju, zaljubljuju se. Jeste li vi zaljubljeni ili tek tražite svog muškarca?
– Na to pitanje uvijek imam isti odgovor: ja sam uvijek zaljubljena!

Kakvi ste u vezi?
– Ne dajem se sto posto, nego sto i jedan posto. Ali to tražim i zauzvrat. Obožavam biti voljena, nema ništa ljepše od toga. Ljubav me pokreće i daje mi vjetar u leđa, i to se na meni vidi. Zračim, i kad sam zaljubljena, nema toga što ne mogu učiniti.

Što vam je na muškarcima baš neodoljivo?
– Mora biti kompletan, i dobrica i muškarčina. Ne volim mamine dečke, ali volim kad je pun nježnosti. A što se tiče izgleda, priznajem da volim velike momke! Volim se zafrkavati i reći da je bitno da je dečko lijep i da ima dobar posao, tada je njegova samouvjerenost zagarantirana! Naime, važno mi je da je sa mnom samouvjeren čovjek jer moj život, moj posao i moj tempo može pratiti samo takav.

Koji je vaš osobni stav – je li seks općenito precijenjen?
– Mislim da, kad si u njemu redovna, fali ti sve više, a kad si ‘lijena’, navikneš se i na taj tempo. Ruku na srce, otvorim li bilo koji internetski portal, guze su na sve strane i seks se očito prodaje, čita i gleda, ali mislim da je precijenjen. A u vezi je seks bitan, ali kod mene nije imperativ.

Jeste li probali botoks?
– Jesam i nemam ništa protiv plastičnih operacija. Svaka tri mjeseca sam na tretmanu, a na botoks sam nagovorila i neke prijateljice koje su strahovale od posljedica. To je najučinkovitiji i najbolji tretman koji sam probala. U malim dozama oko očiju i na čelu daje odličan svjež izgled. Izgled treba održavati, ali ne pretjerivati, iako moji dečki iz benda kažu: ‘Nema tako velike grudi da je grda!’

Prepoznatljivi ste po zaraznom smijehu. Od koga ste ga naslijedili?
– Veliki sam klaun, ali drago mi je nositi tu titulu ako njome uveseljavam ljude! Ne znam od koga sam naslijedila smijeh, pomalo sam izrod po tom pitanju. Ali mi smo glasna obitelj i kad se nađemo, nastaje velika graja, a i obje moje sestre smiju se grohotom.

Čega se najradije sjetite kad pomislite na odrastanje u Slavoniji?
– Bila sam stalno vani, najgora bi mi kazna bila kad mi starci ne bi dali iz stana jer sam nešto zeznula. Od jutra do mraka bila sam musava, razbijenih koljena i moja je majka stalno vikala s balkona: ‘Indira, kući!’. Susjedi se i danas tome smiju.

Prije dvije godine razveli ste se od supruga Narcisa Mujkića. Kako ste prebrodili to razdoblje? Jeste li se osjećali izdano, poraženo...?
– Osjećala sam sve odjednom, to je bilo toliko emocija da nisam znala što i kako s njima. Tada sam dosta radila i to me spasilo. Imala sam veliku podršku roditelja i prijatelja i puno sam pričala kako bih iz sebe izbacila sva pitanja i nedoumice. Svako rasterećenje tada je bolje nego odlazak u stan i mozganje. A razdoblje ozdravljenja još traje i najgore što možeš ponijeti iz svega toga jest silno seciranje nekog novog tko ti uđe u život i postavljanje pitanja tipa ‘što ako?’. Ali nisam požalila ni zbog jedne svoje odluke, pa tako ni odluke o rastavi.

Sanjarite li o novom vjenčanju?
– Kako da ne! Veliki sam zanesenjak i romantičarka i vjerujem u ljubav! Bio bi to veliki tulum negdje na livadi u Slavoniji, s konjima riđanima i tamburašima, a budući zet s čuturicom rakije u ruci. I trajala bi tri dana! Ovaj put ne bih nosila vjenčanicu, radije neku haljinicu koja me ne bi sputavala u plesanju kola.

Indira znači živa vatra. Planete li lako i što vas može izbaciti iz takta?
– Ime govori sve. Temperamentna sam i znam planuti, a onda je najbolje pobjeći od mene. I u srednjoj sam školi bila borac i utjerivačpravde, drugo školsko ime bilo mi je Rambo.

Kad ćete ostvariti davno izrečenu želju i postati majka slatke curice?
– Bližim se četvrtom desetljeću, što me ponekad štrecne i na ulici se doista okrenem za djetetom u kolicima. Tu prazninu u meni trenutno ispunjava šestomjesečna nećakinja Tesa, koja je veliko veselje i po njoj vidim koliko priželjkujem biti majka. To je najljepše na svijetu. Sve sam prošla i mislim da je vrijeme da o tome počnem razmišljati. Bit će.