Irena Škorić: Ni Lastanove supruge nisu znale da je to on

Poslije godina snivanja o tome da ga snimi, mjeseci i mjeseci istraživanja, 30 sati snimljenog materijala i dva i pol mjeseca provedena u montaži, redateljica Irena Škorić završila je dokumentarni film “Dragi Lastane”. Hommage je to Lastanu, liku iz dječjeg časopisa Modra lasta koji već 45 godina odgovorima na pitanja poput “Kako se riješiti bubuljica?”, “Voli li me?” ili “Zašto mrzim roditelje?”, ali i na ona o prvom seksu, u čemu je 70-ih godina po odgovorima bio čista avangarda, pomaže malim čitateljima. Čitali su ga naši roditelji, mi od 30 i nešto, čitaju ga današnji klinci, a u Ireninu filmu, čija je premijera u ponedjeljak 24. veljače na ZagrebDoxu u zagrebačkom Centru Kaptol u regionalnoj konkurenciji, saznat ćemo sve o ljudima koji su tijekom godina bili Lastani i što danas rade, ali ne i tko je aktualni Lastan jer to je i dalje najbolje čuvana tajna novinarstva. Redateljica nam je otkrila je li i ona pisala Lastanu.

– Lastan i Modra lasta su i za mene bili nezaobilazan dio odrastanja. Uvijek se prvo čitala Lastanova rubrika i strip na zadnjoj stranici, a tek onda sve ostalo. Ipak, dragom Lastanu nikad nisam pisala jer bih se uvijek pronašla u nekom već objavljenom pismu pa sam tako posredno dobivala odgovore. Tako sam iz njegovih odgovora saznala da, kada ti život da limune, trebaš napraviti limunadu. Možda je baš Lastan odgovoran za crni humor koji je danas dio mene… – priča Irena. Ovaj film joj je, kaže, bio sudbinski namijenjen jer su njezin stalni suradnik, grafički dizajner Branko Gredelj i Lastan broj 1 prijatelji pa je upravo Branku prije ‘sto godina’ šapnula da želi film o Lastanu, a ostalo je povijest. Još je jedna sudbinska činjenica pronađena u arhivskom materijalu o 30 godina Modre Laste, a ta je da je jedina škola koja je u tom periodu posjetila uredništvo lista bila upravo Irenina osnovna škola “Hasan Kikić”, današnji “Tin Ujević”. Dakle, energija između Lastana i nje je prejaka, nisu se mogli mimoići.

Hommage sretnijem vremenu

– Sentimentalno sam vezana uz vrijeme svojeg djetinjstva u 80-ima. Bila sam sretna kao i svi ljudi koje sam poznavala. Bilo je to divno razdoblje jedne zemlje prije ratne kataklizme. ‘Socijalistički bogovi’ poprimili su pristojno, blago lice, a novi ‘bog kapitalizam’ treptao je okicama kao tršćanske lutkice. Bilo je to vrijeme slobode, nade, optimizma, blagostanja, radilo se, radovalo, veselilo, kupovalo, išlo u kino. Sve ono što je dio tog vremena i što se obično naziva retro-svijetom, površno i ‘jugonostalgijom’, zaokuplja me kao filmska i scenaristička tematika. Ma briga me za samoupravni socijalizam, tada nisam imala pojma što to znači, ali voljela sam djedov stojadin, Mikijev zabavnik, Lastana... komadiće svijeta koji mi se u ova dva desetljeća ratnih i poratnih zbivanja, kriza i naopakosti, čine kao komadići kristala. Lastan je za mene domaći Superman i Batman u jednom. Nikada se nije znalo tko je on, a bio je jedini spas i pomoć brojnoj djeci.

Krađa lika na Facebooku

Pronaći sve Lastane bilo je jako teško, čak toliko da je na trenutke pomišljala da odustane od cijelog projekta.

– Za pronalazak su doslovno bile potrebne špijunske metode uz dugotrajno nagovaranje. Događalo se da ni Lastanovi bližnji ne znaju da im je tata, suprug, prijatelj ustvari bio Lastan. Nakon gotovo pet desetljeća Lastani će prvi put otkriti svoje identitete. U filmu će se prikazati svi osim sadašnjeg čiji identitet i dalje zna samo uredništvo Modre laste – otkriva redateljica. Osobe za dokumentarni film tražila je i pomoću Facebooka na kojem je otvorila profil “Dragi Lastane”. Postao je toliko popularan da je čak i prisvojen pa se uz njega veže i manji skandal krađe identiteta.

– Večernji list je prvi objavio priču o početku snimanja ovog filma i tada je izašao i Facebook ‘oglas’ tj. pomoćna potraga za ljudima koji su nekada pisali Lastanu, što je puno pomoglo projektu jer su nam se javili ljudi iz cijele bivše države. Ta osoba koja je prisvojila njegov identitet i otvorila identičan profil htjela je narušiti Lastanov ugled lažno se predstavljajući kao on i varala je ljude koji su mu postavljali pitanja. Profil je trenutno u fazi blokade od administratora i navodno je prestao s objavama – ispričala je.

Kako neprimjetno ne odrasti?

Majstor hrvatskog stripa Ivica Bednjanec, autor crtanog lika Lastana, nažalost je preminuo prije snimanja ovog filma tako da je sa sobom ponio tajnu tko mu je bio inspiracija za kreaciju pjegavog mladića. Ali da je zgodan, jest, pa mu nije odoljela ni Irena i bila je jedna iz horde klinki zaljubljenih u njega. – Pa tko se ne bi zaljubio u Lastana! Teško je bilo ostati imun na njegove odgovore na pitanja tipa: “Dragi Lastane, što radiš kad ništa ne radiš?” “Mislim kako ne možete smisliti bolja pitanja” ili “Boja tvojih očiju i kose?” “Oblačno nebo i nepokošeno sijeno” ili “Tvoj životni cilj?” “Da neprimjetno nikad ne odrastem” – smije se.

Takve odgovore klinci od njega traže i danas. Prije je dobivao i po 600 pisama tjedno pisanih rukom, danas je brojka manja, kraća su, manje garnirana i stižu mailom. Ipak, ljubavni problemi još su goruća tema, a Lastan autoritet. Kad bi se odlučila sada mu napisati pismo i tako ispraviti propust iz djetinjstva, Irena bi ga pitala: 
– Dragi Lastane, što bi se moglo učiniti da opet živimo u sretnom vremenu u kojem će se većina djece voditi tvojim savjetima, a ne drogama i fizičkim maltretiranjima? Kad će biti dovoljno naivnih da budu radosni? A moja naredba br. 1 za poboljšanje društva, u skladu s naredbom br. 1 kojom je 1972. Lastan zabranio da se u pismima djeca potpisuju tužnim nadimcima poput Suvišna, Očajna ili Zabrinut, bila bi da krađa, laž, nemoral i bijeda što prije dođu do dna jer tek tada bi možda za sve nas mogla postojati neka nada.

Strast koja traje 20 sati dnevno

Irenina ljubav prema filmu počela je još u osnovnoj školi i prerasla je u ‘ovisnost’ zbog koje često radi i po 20 sati dnevno, a u montaži sjedi i do četiri ujutro uz hektolitre čaja. – Prva filmska stvar koje se sjećam partizanski su filmovi kojima sam u nedjeljna jutra kratila vrijeme do “Muzičkog tobogana”. Najranija me sjećanja vežu i za “Naše malo misto”. Imala sam dvije godine kad sam prvi put gledala tu seriju i dandanas se sjećam te epizode. Da ću se baviti filmom definitivno sam odlučila u petom razredu nakon ne znam kojeg gledanja “Tko pjeva zlo ne misli” i “Imam dvije mame i dva tate”… Originalan plakat iz prvog filma i danas mi visi iznad kreveta, a ovaj drugi nikako da uokvirim – prisjeća se. Znamo da Lastan nije kandidat za osvajanje Hollywooda, što je redateljičin san, ali ona već priprema i novi dugometražni film “Moj tata” za koji je već našla priličan broj europskih koproducenata pa bi on možda mogao uspjeti preko bare. A ako ipak jednog dana odluči i o Lastanu snimiti produkcijski raskošnu holivudsku verziju, već zna tko će ga glumiti:

- Brad Pitt!