Unatoč tome što su Iron Maiden već nekoliko puta gostovali u Zagrebu, fanove to nije priječilo da ispune zagrebačku Arenu do vrha. Od popodnevnih sati pred najvećom dvoranom u Hrvatskoj počeli su se okupljati gosti koncerta koji, za razliku od nekih drugih izvođača, nije odgađan zbog lošije prodaje ili nekih drugih razloga.
Sve je išlo kako je i najavljivano danima prije koncerta koji su Maidenovci održali u Splitu, pa onda u Zagrebu, ponašajući se kao da su kod kuće. I onda je sve počelo, a razlozi zbog kojih to mogu postali su vidljivi. Disciplinirana publika iz nekoliko europskih zemalja popunila je veliku dvoranu tako da je bilo, prema procjeni autora, sigurno 15 ili 16 tisuća, a moguće i 20 tisuća posjetitelja.
Britanski hard rock/heavy metal bend pokazao je zašto je tome tako. Iako su već dobrano zagazili u sedmo desetljeće, gitare, bubnjevi i probojni glas Brucea Dickinsona učinili su da nastup bude jedan od upečatljivijih koje smo vidjeli. Iako ovaj autor ima prosječno iskustvo koncerata, ipak si dopušta tako nešto reći nakon što je bio prisutan na prvom velikom koncertu u Areni, onom Parnog valjka, na četiri Ultre s dva zaista mitska nastupa Davida Guette koji su popunili najprije Poljud pa onda i Park mladeži, nakon Marshmelloa i sviranja Srca vatrenog na prepunom Poljudu s 50.000 i više ljudi, poslije U2 na Maksimiru, ali i Rolling Stonesa u Spielbergu ispred 150.000 ljudi. I nakon Metallice na Hipodromu s kojom bi bilo najumjesnije uspoređivati koncert Iron Maidena u Areni. Pa može izvući i zaključak kako se Metallica – može sakriti.
Maideni su pokazali kako se savladava vrijeme, ostaje vitalan i u kontaktu s publikom i nakon pet desetljeća nastupa, pri čemu je u njihovu repertoaru bilo svega – od heavy metala, speed metala, thrash metala i svega što pamtimo iz onih kičastih vremena 80-tih na kojima su Maideni izrasli u bend koji su danas. Dakako, i zahvaljujući Eddieju, kultnoj njihovoj maskoti, koja je u iteraciji Maidena za 21. stoljeće zamijenjen različitim militarističkim ikonama koje dominiraju na klasičnoj heavymetalskoj bini. Naravno, mora tu biti i poruka, komunikacija s publikom koju Dickinson ne zlouporabljuje već samo tu i tamo pozdravlja Zagreb, a onda u jednom trenutku prije pjesme "Blood Brothers" podsjeća kako smo bez obzira na sve okolnosti ljudi, braća po krvi.
Publika je to znala vratiti upravo onako kao da je riječ o prvom koncertu u Hrvatskoj, a ne o valjda već desetom, doista im ne znamo broja, zbog kojeg dosta pravih fanova nije došlo jer – pa dosta tih Maidena! Ali nije, Maidena zaista nikada ne može biti dosta, pa ni njihova stereotipa s podrapanom britanskom zastavom koja signalizira kako je vrijeme velikih carstava prošlo u hitu "The Clansman", ali njihovo vrijeme nikada ne prolazi, očito kulminacija s "Run to the Hill" nikada neće dosaditi. Tko nije nikada bio na njihovu koncertu treba ga poslušati jer su Iron Maiden izrasli u globalnu pop-kulturnu atrakciju, što je status koji s lakoćom održavaju već sigurno nekoliko desetljeća.
VIDEO: Grdović teturao po pozornici i pao, odvukli ga zaštitari
Legende!