Iskra Jirsak 23-godišnja je Zagrepčanka, studentica pete godine Akademije dramskih umjetnosti, publici poznatija kao konjušarica Marta iz serije “Najbolje godine”. Iako se našla u glavnoj ulozi jedne od najgledanijih domaćih serija, njezin život nimalo se nije promijenio. I dalje iz podstanarskog stana svakoga jutra juri na predavanja, tresući se od hladnoće na tramvajskoj stanici. Jede sendviče i ide na kave, ne nosi šminku i dizajnerske predmete. Zarađeni honorar dijeli s obitelji, a stresa se umjesto na skupim tretmanima rješava plešući u društvu najbolje prijateljice Josipe. O Hollywoodu ne mašta kao ni o bogatim, opakim dečkima. Njezino srce na zagrebačkoj je adresi gdje su joj nadohvat ruke svi najmiliji. Njima svako malo priredi druženje uz večeru ili im kupi simpatične darove. Poneki od njih – mrkvu ili suhi kruh - ponese na snimanje jer tamo je čekaju njezini ljubimci – konji. S njima joj je, kaže, vrlo lako jer ih “trenira” kao muškarce – držeći uzde u svojim rukama.
U seriji “Najbolje godine” radite s konjima. Znate li vi zapravo jahati?
– Produkcija Nove TV omogućila mi je sate jahanja i bilo je super. Prebrodila sam svoj strah od konja, te velike životinje s lijepim očima, i vrlo brzo shvatila da je s njima kao s muškarcima. Moraš im što prije pokazati tko je gazda.
Kako ste zapravo dospjeli u seriju?
– Svatko od studenata režije ima zadatak snimiti scenu seksa. Prihvatila sam poziv Darija Lonjaka u tu vježbu, koji nas je pretvorio u zombije. Trebala sam se skinuti, ali sam to učinila djelomično. To mi nije problem jer sam se prije, u ulozi modela za aktove, već uspjela malo opustiti. Film je bio izvrstan, a Darijevu mentoru, Milivoju Puhlovskom, kreativnom producentu serije, tad se nešto svidjelo kod mene i od tog trenutka me počeo zvati u “Najbolje godine”. Zbog fakulteta i obveza pozive nisam mogla prihvatiti. No, ubrzo sam shvatila da oni za ulogu Marte žele baš mene, a ona mi se i jako svidjela.
Zbog čega?
– Jer smo slične. Ni jedna od nas nije imala mira, nisam odrastala kao razmaženo dijete. Obje smo se hrvale s nekim životnim nedaćama. I jedna i druga povezane smo sa životinjama, ljubomorne smo, ali znamo gdje su nam granice.
Ljudi vas, odnosno konjušaricu Martu, nazivaju novom glavnom ulogom “Najboljih godina”. Na tom tronu ste smijenili temperamentu Katarinu Radivojević. Osjećate li zbog toga ponos ili strah?
– Osjećam se savršeno. Kate mi je super, jako mi je draga. Ni nju ni Nikolinu Pišek više ne gledam kao neke likove iz novina. U pauzama snimanja dijelile smo krevet. Zaista je cijenim, prije svega zbog toga jer je žena koja zna što želi, bori se za sebe, a i dobra je i draga. Promjene u popularnosti likova se događaju, ne gledam na to kao na smjenu.
Katarina je jednom zbog objavljenog teksta pljusnula novinara. Jeste li vi spremni udariti ako pročitate nešto što vam se ne sviđa?
– Ne znam što bi morao napisati da to uradim. Znam se naljutiti, ali prije svega me je lako povrijediti. Ne bih se tukla, ali bila bih tužna i pitala bih se zašto mu je to trebalo. Mislim da uvijek možemo zajedno pronaći priču koja će biti zanimljiva javnosti. Stoga nema potrebe izmišljati.
Mnoge osobe naslove kreiraju bombastičnim izjavama, primjerice “Žene se ljube bolje od muškaraca”, imate li vi takvih iskustava?
– Da, i to je istina! Žene su bolje jer jednostavno... žena zna! S kolegicom Mijom Biondić u autu sam se ljubila punih pet sati, što možete vidjeti u filmu “Ta tvoja ruka mala”. Privatno sam se, u šali, poljubila s prijateljicama, ali ništa ozbiljno. Volim lijepe žene, volim vidjeti lijepe žene, ali ako vas zanima želim li vezu s njima, odgovor je - ne! Ipak su mi muškarci draži.
Koje su vam žene uzori?
– Nikolina Pišek je oduvijek bila lijepa, a kad sam je upoznala ranjivu, postala mi je još draža. Otvorena je za nova iskustva, samohrana je majka i jako se dobro snalazi u životu. To cijenim! Drugi, ali najvažniji uzor, moja je mama Nada. Kao mala preboljela je dječju paralizu i nikad nije naučila voziti bicikl ili auto. Ali to je nije pokolebalo da se nastavi truditi i od sebe, ali i drugih tražiti više. Profesorica je hrvatskog jezika koja radi u knjižnici i jako je uspješna. Na listu uzora dodala bih još jedno ime – Predraga Jirsaka, svog tatu. Četrdeset godina bio je sveučilišni profesor i predavao češku književnost. Napisao je i nekoliko knjiga, a neće stati na tome. Ponosim se njime i mamom!
To su roditelji, a tko je Iskra Jirsak?
– Ponekad previše iskrena, eksplozivna i vatrena. Oduvijek živa, samostalna i tvrdoglava. Od osnovne škole zaljubljena u ples i glumu, što ju je na kraju dovelo do Akademije dramskih umjetnosti, gdje je na petoj godini.
Jeste li imali vezu pri upisu na fakultet?
- Naravno, ja sam umjesto plave dala ljubičastu kuvertu! Šalim se, naravno. Oni koji možda i daju novac o tome ne govore.
Kome ste posvetili taj uspjeh?
– Sebi i profesorici iz srednje škole koja je govorila da sam lijena i nije vjerovala u mene. Sama sam se spremala i birala tekstove. Ničeg me nije bilo strah jer sam shvatila da u meni nešto ima, a Akademija mi je od prvog trena mirisala na dom. Znala sam da smo savršen spoj!
Dijete ste iz zagrebačke Dubrave, jeste li i vi, kako kažu priče, bili mali “vandal”?
– Imala sam svoje faze, ali nikad nisam bila zločesta jer me kazalište odvuklo dalje. No, znam mnogo ljudi koji u tome nisu uspjeli. Moje su se faze, na sreću, odnosile na slušanje metal glazbe, odijevanje i šminkanje u crno, poslije sam se ošišala i prilagodila tehno svijetu, a na kraju sam ugradila “dredova” kad sam upala u reggae stil. To je trajalo sve do fakulteta, no poslije sam zbog kazališta morala ukloniti sve te, kako je rekao moj profesor Joško Ševo, “crve iz glave”.
Jeste li kad isprobavali narkotike?
– Znali smo popiti, ali mi droga nije bila mila. Moja ovisnost je ples, pa sam s najboljom prijateljicom Josipom znala satima čagati. Cijelu sam srednju školu provela vani, družili smo se po parkovima ili plesali na partyjima,
Kako je bilo odrastati uz starijeg brata i sestru?
– I još jednu polusestru iz tatina prvog braka. Zove se Libuše, ali je zovemo Liba. Zahvaljujući njoj i sestri Ivani, ponosna sam teta, a zahvaljujući meni, jer sam se odselila od kuće, brat Mislav ima puno prostora samo za sebe.
Jeste li u dobrim odnosima s polusestrom?
– Jesam, ali smo dugo živjele u drugim gradovima. No, sestra je sestra. Kad god se vidimo, osjećam je kao rod. Zanimljivo je da se uvijek pojavi u mom životu kad se najmanje nadam. Primjerice, jednom mi je iskočila na cestu, ispred auta dok sam se vozila u autoškoli, a drugom prilikom je prošla pokraj seta kad smo nešto snimali. A posjećujemo li se redovito? Reći ću vam samo da ja nikoga ne stignem posjećivati, a ne živim s njima.
Živite s dečkom?
– Živim s cimerom na Borongaju. Predugo sam razvlačila satove vožnje, a kako je roditeljski dom udaljen od grada, zbog fakulteta i snimanja “Najboljih godina” otišla sam živjeti u tramvajsku zonu. Sad mogu spavati i sat vremena dulje.
Mogu li se riječi mrzovoljna, svadljiva i puno psuje spojiti s vašim jutarnjim ponašanjem?
– Ma ne, ja sam san svakog muškarca. Ustanem i skuham kavu, iako je sama ne pijem. Nisam ni jutarnji ni noćni tip, prilično sam trijezna i mirna u svako doba dana.
Jeste li barem živčani za volanom?
– Nisam žena u autu, znam stisnuti gas, ali nisam živčana.
Gubite li onda kontrolu barem kad je trošenje posrijedi? Kasnite li s plaćanjem stanarine i režija?
– Nikad, ne trošim mnogo. Bitno mi je da platim stanarinu, režije i da imam za hranu. Skromna sam.
Rekli ste čak i da se ne šminkate, ne skidate šminku, ne koristite preparate za lice. Što onda radite da biste bili lijepi?
– Koristim obični tekući sapun i kremu od jojobe. Od mame sam naslijedila odličan ten i ne šminkam se. U crnoj sam fazi nosila crnu olovku oko očiju, ali se nikad nisam pretjerano mazala i koristila se kemikalijama.
Što radite kad ne glumite?
– Rolam, žongliram, plešem i vodim ljubav.
Seks ili ljubljenje?
– Oboje! Najbolje je prvo jedno pa drugo.
Spomenuli ste da ste kao i Marta ljubomorni. Znači li to da u vezama radite scene i tlačite ljude?
– Ne, ne. Želim imati slobodu pa pretpostavljam da je želi i onaj drugi. Ali ponekad pretpostavim krivo, jer sam, kao i svi, bila s ljudima kojima sam davala previše slobode. Ponekad znam i gušiti ljude, ali onda se zapitam kako bi meni bilo i tada mi je neugodno. No, nikada nisam bila posesivna, ali kad se zaljubim, malo poludim!
Onda volite da vam se ugađa?
– I da i ne. Ako imam posla, želim da mi se da sloboda. Tad mi je dovoljno samo da se vidimo navečer i zajedno spavamo. Nisam cura koja voli darove i nemam prevelikih zahtjeva. Primjerice, za jedno Valentinovo dobila sam metalni držač za WC papir i zaista se razveselila. Volim kad me ljudi nasmijavaju i volim ih nasmijavati.
Zbog čega sami sebi zamjerate?
– Djetinjasta sam, ali s druge strane ne želim to izgubiti. I bezobzirna sam.
Jeste li ikada poželjeli tuđeg dečka ili ga možda pokušali uhvatiti?
– Jesam, ali kad mi je bilo četrnaest godina. To se ne računa jer je taj dečko prvo bio moj dečko! Skužila sam da on i ta djevojčica nešto muljaju i poludjela.
Kad ste doživjeli prvu ljubav i kakva su vaša dosadašnja ljubavna iskustva?
– Prva ljubav bila je u osmom razredu, a čak smo se malo ljubili. Nakon toga su počele veze. Zanimljive veze! U prvom srednje bila sam u jednoj kratkoj vezi. Brzo smo prekinuli jer smo shvatili da nam ne ide, i nije mi žao jer on je danas moj najbolji prijatelj. Poslije toga sam bila u vezi s jednim dečkom koji je u sebi imao neke stvari koje ni sam nije znao. Naime, bio je homoseksualac, a ja sam to shvatila tek kad sam ga, dok smo još bili u vezi, vidjela da se ljubi s drugim dečkom.
Jeste se ikad fizički obračunali s nekim muškarcem?
– Pa iz Dubrave sam – jednom sam braneći prijatelja dobila nogom u glavu. Naime, u srednjoj školi poslije utakmice Dinama neki su dečki hodali po kvartu i tražili frku. Naišli su na nas, grupu djevojčica s kojima je bio samo jedan dečko. Pitali su ga za koga navija te su ga napali. Skočila sam želeći ga obraniti pa sam nadrljala. Poslije mi se dečko koji me udario ispričao.
Who the fuck is Iskra Jirsak ?