Ivana Banfić, jedna od najpoznatijih predstavnica dance-scene devedesetih, nedavno je predstavila autobiografiju “Devedesete”, u kojoj se prisjetila vremena u kojemu domaća glazba nije zaostajala za europskom produkcijom, a po klubovima se plesalo gotovo svaki dan.
Nije neuobičajeno da glazbenici pišu autobiografije. Kako ste vi počeli pisati?
Počela sam pisati još kao djevojčica, kada sam svakodnevno vodila dnevnik. Kada je prije pet godina ponovno buknuo interes za glazbom devedesetih, jedna mi je prijateljica rekla da bih mogla pisati autobiografiju. Ipak je ta scena imala bogatu povijest. Igrom slučaja spojila sam se s urednikom knjige Velimirom Grgićem, koji mi je puno pomogao i usmjerio me u ono što bi bilo najzanimljivije izdvojiti.
Knjigu počinjete svojevrsnim prologom, točnije koncertom 1993. u Žepču na kojem su ljudi pucali u strop dok ste vi pjevali?
Izabrala sam trenutke koji su mi ostali u sjećanju, kao i ona iskustva koja su bila nelagodna, ali izvučena u pozitivu. Taj koncert posebno je bio pamtljiv, ali bilo je i drugih situacija poput one kada je sa mnom na pozornici plesao vojnik s kalašnjikovom u ruci. Tih godina bilo je najnormalnije da ljudi dolaze naoružani na koncerte i nekako se s tim saživiš, postane ti dio života.
Dolazite iz glazbene obitelji i u knjizi govorite da je vaš otac odigrao veliku ulogu u vašoj ljubavi prema glazbi.
Tata je veliki fan šezdesetih, uostalom bio je tada zvijezda budući da je svirao bas-gitaru u popularnoj grupi Bijele strijele. Djed mi je svirao mandolinu harmoniku i kod nas se stalno pjevalo, otkad sam se rodila. Svaki vikend pjevali smo i svirali. Ja sam sa 16 godina počela svirati klavijature na ljetnim terasama, do trenutka kad sam počela svirati i biti prateći vokal Tomislavu Ivčiću, Mladenu Grdoviću, Dušku Lokinu i drugim pjevačima od kojih sam dosta naučila. Tada još nisam planirala da ću biti pjevačica. To se po meni prelomilo nakon silnih turneja po bivšoj Jugoslaviji. Gledala sam starije kolege i jednog mi je dana sinulo da bih i ja željela to raditi.
Šira javnost upoznala vas je putem glazbene emisije Top Cup koju ste vodili sa Severinom. Tada ste obje bile na počecima karijera?
Bile smo jako mlade, a emisija je bila zanimljiva, ali i ispred svog vremena. Pjevale smo obrade poznatih pjesama i vodile emisiju. Sa Severinom sam super i danas, čujemo se tu i tamo, no ne vidimo se često zbog obiteljskih i poslovnih obveza.
Na Jugoviziji 1991. zamalo ste pobijedili s pjesmom “Daj povedi me” koju je napisao Ilan Kabiljo. Na kraju ste osvojili treće mjesto, iza Bebi Dol i Daniela Popovića.
Meni je važno da sam na tom nastupu u Sarajevu već imala cijeli tim iza sebe – stilisticu, vizažista, cijeli program tijekom četiri dana. Bili smo profesionalni i puni entuzijazma. Planirali smo osvojiti svijet, a onda se dogodio rat. Do tada smo o ratu razmišljali kao o nečemu što se događa daleko, na Bliskom istoku.
I onda ste se došli prijaviti u HV? Stvarno ste htjeli ići na bojišnicu?
Takav je osjećaj bio među ljudima. Svi su htjeli pridonijeti. Bila sam izbezumljena i uvijek sam bila energična. Htjela sam ići u borbu. Otišla sam u tadašnji stožer na Radio Veliku Goricu, a Juraj Hrvačić rekao mi je da se mogu boriti i mikrofonom. Odradila sam više od 160 humanitarnih koncerata po ratištima. Sviralo se po školskim dvoranama s drugim kolegama pjevačima i glumcima. Borcima smo dizali moral i tako doprinijeli borbi.
I tada je počelo vrijeme dance-glazbe, a vaš prvi hit bila je pjesma “Ti si bolji”, koja je imala prilično slobodan tekst, ali i techno-ritam.
Pjesma je snimljena kao underground i odjednom je postala komercijalna i počela se puštati po svim radiopostajama. I spot se vrtio na HRT-u, što je bilo poprilično smiono za tekst “Da mu nisam dala”. Imala sam sreću da je tada urednica bila Ksenija Urličić koja je bila otvorena za nove mlade ljude i novi stil. I danas sam joj zahvalna na tome jer smo uspjeli probiti da to dođe do publike.
Kada je buknula scena, bili ste podijeljeni u dva “klana” – Mihaljekov i Škugorov. Vi ste bili kod Vladimira Mihaljeka?
On nam je bio kao veliki tata. Bilo nas je 20-ak kod njega. Miha je bio vizionar od kojeg sam puno naučila. On je dance-glazbu doveo iz klubova u dvorane. Počeli smo raditi velike zabave po dvoranama za gotovo 5000 ljudi. On nije puno govorio, ali je radio. Tada sam sve što bih zaradila ulagala u nove pjesme, spotove, plesače, produkciju. Željela sam dati najbolje. Bilo je trenutaka kada nije bilo važno što ću piti i jesti, nego samo da pjesma bude što bolja i da radim s najboljim ljudima sa scene. A tada smo imali što pokazati. Super je što je svatko od nas imao svoj ritam. Bila je sramota ako bi netko kopirao nečiju bas-liniju. Zato i jest bilo toliko različitih hitova, ali bilo je i pjesama koje su ostale u ladici.
Godine 1994. izdali ste “Šumicu” koja je i danas hit. Tu koreografiju znaju i današnji klinci, koji se nisu ni rodili kad je izašla.
Iskreno, kad je ona izašla, mislila sam da će trajati jedno ljeto, s obzirom na to da je ljetna pjesma. No nakon gotovo 30 godina pjesma je i dalje megahit. Ne znam kako, ali drago mi je. A kad je izašla, bilo je onih koji su govorili da je to infantilna pjesma, da tekst nikad ne valja. A ja sam nekako uvijek imala nos za hitove pa bih i u svjetskim okvirima znala da će neka pjesma postati hit čim sam je prvi put čula.
Jedna od konstanti u vašoj karijeri je i plesač Tomislav Tržan, kojeg i danas svi znaju kao “plesača Ivane Banfić”.
Mi smo vezani od prvog dana otkad smo se upoznali. Zajednička nam je kreativna ludost i, kad se nađemo, odmah pljušte ideje. Uvijek smo bili ispred vremena, pomicali smo granice. Rekla bih da je sad došlo vrijeme o kojem smo mi razmišljali još prije 25 godina.
Kako onda gledate na to da se vaša glazba danas vrti na “trash-zabavama”?
Znam da taj izraz potječe od trash-metala, a to vani nije pogrdno. Premda neki moji kolege to ne vole, ja nemam ništa protiv takvih partyja jer se ljudi na njima oslobode.
Moramo spomenuti možda i najveći hit u vašoj karijeri, duet “Godinama” s Dinom Merlinom. U knjizi pišete se on zamalo nije dogodio?
Da, jer ja sam tada bila u technu, a Dino Merlin bio mi je najpoznatiji po duetu “Kad zamirišu jorgovani” s Vesnom Zmijanac. Dino nije znao što bi s tom pjesmom i tada je na televiziji vidio spot za moju pjesmu “U krvi imam te”. Ja ne vjerujem u slučajnost, nego da je sve negdje zapisano. Dino je sjedio sa suprugom i svidjela mu se moja boja glasa. Tada me nazvao i poslao mi tekst. Najprije sam se nećkala, no snimili smo pjesmu, a ostalo je povijest.
Prvi ste kod nas u pjesmi imali autotune, što je onda bila avangarda, a danas to koriste svi svjetski hitovi.
Sjećam se kada sam kolegama glazbenicima puštala pjesmu “Imam te” i netko je rekao da je to nekakva greška. Ljudima ništa nije bilo jasno, a meni je bio najbolji efekt ikad. Ta greška na kraju je ostala i, evo, sad to možete čuti u mnogim pjesmama. A ja sam se morala boriti protiv vjetrenjača.
Bili ste u mnogočemu ispred svog vremena. Prvi ste u spotu promovirali body paint, a i svi dobro pamtimo da su se fotografije ugradnje implantata u vaše grudi pojavile u tisku?
Haha, to mi je bila greška, ali osjećala sam da mi je zadatak da dijelim informaciju i otvorim misli. Puno me tada djevojaka i žena zvalo i pitalo kako će to napraviti. Željela sam to podijeliti sa svima, da ne naprave neki krivi korak u svom životu. Nisam htjela da to ispadne fancy, nego više medicinski. Zato je to i ispalo poput prijenosa uživo operacije. A danas je to najnormalnije.
U knjizi puno govorite o duhovnosti. Zanimljiv je vaš prvi susret sa Zlatkom Sucem, kad ste odjednom počeli plakati?
Naš se susret morao dogoditi. Tada nisam uopće znala što je duhovnost. On me potaknuo da pogledam u sebe. Kada sam k njemu krenula na duhovnu obnovu, prvi put sam spoznala sebe i da sam puno više od neke I Bee. To je jedan puno veći svijet koji mi je bio nedostupan. I dalje istražujem putujući, a posebno me se dojmio boravak u Amazoni kod jedne obitelji “curandera”. Oni se već tisućama godina bave liječenjem biljkama i to prenose s generacije na generaciju. Tamo sam isprobala njihove čajeve i biljke. Poznaju nekoliko tisuća raznih biljaka koje liječe bilo koji organ u tijelu, a rastu u prirodi. Oni nisu nervozni, nisu sijedi, ne paze ne vrijeme, nego žive u skladu s prirodom. S njima sam živjela dva tjedna i osjetila sam dio sebe koji smo svi zaboravili – da smo nekad bili spojeni s prirodom. Naša tijela napravljena su od istog tog materijala od čega je napravljena i priroda. Imala sam osjećaj da sam tamo doma, a zapravo sam bila na drugoj strani planeta. A u Indiji sam naučila prihvaćati različitosti i ljude koji se vesele malim stvarima, koji ne dramatiziraju. A kod nas su ljudi bogati, a opet nisu sretni. Naučila sam da sam između ta dva svijeta jer bogata sam duhovno, a kad si bogat duhovno, bogat si i materijalno.
Postali ste majka u 39. godini, a prije toga imali ste spontani pobačaj. I o tome pišete u knjizi?
Naravno da je pobačaj ostavio traga na meni. Htio ili ne, to je emotivni slom, no osjećala sam da će doći Jan i taj dio mene bio je miran. No dio mene koji je izgubio prvu bebu bio je tužan. Zahvalna sam na mom dečkiću koji sad raste, ima 11 godina i navikao je na svjetla pozornice odrastajući uz mene. Vjerojatno neće završiti u glazbi, no obožava kuhati. Već sada kuha bolje od mene i mogao bi postati pravi masterchef.
Što je s kućom od prirodnih materijala koju suprug Kruno i vi gradite pokraj Kupe?
To je suprugovo remek-djelo i bit će nešto neobično u cijeloj Europi. Kuća je napravljena poput puževe kućice, energetski je učinkovita i u njoj ne treba puno grijanja ni klima-uređaja. Malo je sad zatišje jer meni je krenula karijera i ostavila sam Kruni da se time bavi. Na meni je da snimam pjesme i zabavljam ljude, a nakon što su otišli Dino Dvornik i Oliver, shvatila sam da je to moj poziv jer širim ljubav i ljudi su sretni. Imam puno ideja i mogla bih živjeti 150 godina. Nemam plan ići u dom umirovljenika, cilj mi je nastupati do zadnjeg daha, poput Jamesa Browna i Tine Turner. Lani je moja pjesma “Vrati me u disco” bila jedan od najvećih hitova na domaćim top-listama, a uskoro izlazi novi singl “Celebrity”. Vidjet ćete, i ona će biti hit.
I💓ana 💪