POVRATAK NA MALE EKRANE

Ivan Herceg: Racionalan sam i ne pokazujem tako lako osjećaje

Foto: Dražen Kokorić
Ivan Herceg
Foto: Dražen Kokorić
Ivan Herceg
Foto: Dražen Kokorić
Ivan Herceg
18.12.2016.
u 10:29
Glumac se vratio na ekrane nakon stanke koja mu je bila potrebna poslije gubitka majke
Pogledaj originalni članak

Super je ponovno biti na setu, nakon godinu dana zaželio sam se posla. Odlična je ekipa i s većinom njih već sam radio, a na Novoj TV sam pet sezona i osjećam se kao kod kuće. Zasad je sve odlično, tek smo počeli i vidjet ćemo kako će se odvijati do kraja, govori 35-godišnji glumac Ivan Herceg kojega gledamo kao novog lika u seriji “Zlatni dvori”. Zagrepčanin je jedan od omiljenijih domaćih glumaca, a snimanjima se vratio nakon jednogodišnje stanke koja mu je bila potrebna nakon gubitka majke.

Naviknuli ste se ponovno na cjelodnevni radni tempo?

Prošlo je dosta vremena pa se donekle odviknete od tog ritma, a svaki je novi početak težak. Kao da prvi put stanete pred kameru, jer je nova uloga, sve je drukčije i treba par tjedana da se naviknete, pogotovo ako ne znate u kojem će se scenarističkom smjeru razvijati vaš lik. Putem se prilagođavate i to bude vrlo zabavno i zanimljivo. Odlično je jer nije monotono, putujemo, stalno smo na novim lokacijama i lijepo je jer smo okruženi prirodom i životinjama. Nije naporno, dapače, opušta.

Mladen, lik koji glumite, strastveni je ljubitelj konja...

Dosad nisam bio u doticaju s konjima, ali moj je otac imao konja i bio je jako dobar jahač. Ponekad mi kaže: “Ovo što ti sada igraš, to sam ja bio prije 30-40 godina”. Kada ste jako blizu toj životinji, vidite koliko je plemenita i poslušna, ali treba biti i oprezan. Imao sam scenu s Katarinom Baban kada smo morali proći pokraj kobila koje su se tjerale pa su bile malo nervozne. Dok smo prolazili, jedna me uhvatila za triceps, gotovo mi je poderala košulju, a ja sam nastavio snimati scenu i morao ostati ozbiljan iako sam vidio da se cijela ekipa smije. U drugom naletu uhvatila je Katarinu i to je bilo bolno, a treći joj se put više nismo približavali.

Je li vam otac dao kakve savjete kako se odnositi prema konjima?

Bio je vrhunski jahač i ponudio se da će mi pokazati ako što trebam, ali na setu sam radio s dresericom. Zaljubio sam se u konje i planiram, ako mi vrijeme to dopusti, njima se i baviti. No ispričali su mi da je to i svojevrstan rizik jer nikad ne znate što može izbaciti konja iz ravnoteže i na kraju može doći do ozljeda.

Je li vam nedostajao posao godinu dana koliko niste snimali?

Da, ali zbog situacije s majkom trebao mi je odmor i baš zato nisam snimao drugu sezonu serije “Kud puklo da puklo”. Bilo je ponuda, ali nisam bio u stanju raditi. To mi je razdoblje dobro došlo i sada sam spreman za nove radne pobjede.

Je li u radu spas..., pomaže li da se malo manje razmišlja o teškim stvarima?

Sigurno jest. Puno posla, angažman i napor odvuku vas od nekih problema i manje razmišljate o brigama. Ekipa s kojom radim je odlična, smijemo se pa je sve lakše. Kao da mi je druga obitelj, velika mi je podrška.

Tko vam je bio podrška tijekom majčine bolesti i nakon njezine smrti?

Obitelj i prijatelji, oni koji su mi najbliži bili su uz mene. Tada je tu bila sestra koja je na pola godine na čekanje stavila sve svoje obveze u Americi. Ona je sada ondje, a tu smo ostali tata, brat i ja, mamina sestra blizanka, njezin muž i moji najbolji prijatelji. Oni su mi bili podrška, ali na samom početku, kada je mama otišla, ponekad mi je trebala i samoća, da budem sam sa sobom.

Pomaže li razgovor?

Kako vrijeme prolazi, nekako je lakše i istina je što mi je rekla jedna prijateljica: “Jednom kada prestaneš biti mamino dijete, to je nešto najbolnije”. Naravno, razgovor pomaže, iako sam osoba kojoj treba i vremena da bude sam i da sve to mogu procesuirati.

Vaš lik u “Zlatnim dvorima” opisan je kao racionalan, koji ne pokazuje lako osjećaje. Nalazite li sebe u tom opisu?

Ima sličnosti. Prilično sam racionalan i ne pokazujem svakom osjećaje tako lako, jedino osobama koje jako dobro poznajem i u koje imam povjerenja. Njima se mogu otvoriti pa mogu reći da imam sličnosti s likom Mladena.

Koliko treba vremena da netko zadobije vaše povjerenje?

Jako dugo jer sam takav po prirodi. Malo sam zatvoreniji, treba mi vremena da steknem povjerenje u nekoga. Svatko od nas bio je u situacijama u kojima se opekao, a nakon toga dvaput razmislite prije nego što nešto kažete ili napravite. S godinama postajete oprezniji.

Nakon što se opečete, prekrižite li tu osobu?

Uvijek dajem drugu priliku, pa i nekoliko njih, ali imam granicu dokle nešto mogu tolerirati. No često prijeđem preko nekih stvari, pa i više puta.

Dakle, niste zlopamtilo?

Ne, iako ljudi zbog mog horoskopskog znaka misle da sam veliko zlopamtilo. Možda sam netipičan Škorpion.

Ove godine putovali ste Azijom.

To je drugi svijet i na prvu je lagani kulturološki šok, ali ekipa s kojom sam išao bila je odlična i bilo nam je lijepo. Bilo je to neposredno nakon majčine smrti i dobro mi je došlo putovanje. Putovali smo s turističkim vodičem i svaki dan imali plan i program. Želio bih još vidjeti velike gradove poput Tokija i Hong Konga pa se možda zaletim i kada budem slobodan.

Biste li željeli pokušati u Americi graditi karijeru poput nekih vaših kolega?

Ne zanosim se time. Imam sreću da radim ovdje, ali da treba proširiti tržište, to sigurno. Nudi mi se ekskluzivan ugovor s agentima koji bi me predstavljali u inozemstvu i vidjet ćemo što će biti s tim, a dobio sam i ekskluzivni ugovor za rusko tržište. Kada su mi se javili, mislio sam da me netko zafrkava jer ima dosta ruskih glumaca, ali rekli su da im se sviđam, poslali su mi scene, napravio sam videocasting i bili su zadovoljni. Trebao bih naučiti ruski, što zvuči lako, ali nije. Ako bih išao raditi onamo, potrudio bih se da što bolje naučim jezik, iako oni, kada rade projekt, pošalju scenarij nekoliko mjeseci unaprijed pa bih imao dosta vremena za pripremu. Imam i tu posla – dobio sam ponudu za seriju od 12 nastavaka, a i ponudu za nastup u mjuziklu. Vidjet ćemo što će biti, ali sigurno ću idućih nekoliko godina biti u žrvnju.

Jeste li ikada požalili što niste završili studij ekonomije i što ste se prebacili na Akademiju dramske umjetnosti?

U srednjoj školi prijatelji su mi govorili da pokušam upisati glumu, ali poznavajući svoju obitelj, mislio sam da će im to zvučati neozbiljno pa sam upisao ekonomiju. Vidio sam da mi se to baš i ne sviđa, pa sam odlučio to obznaniti svojima i pokušati upisati Akademiju. Upao sam, počeli su angažmani i moji su vidjeli da to nije bio hir. Volim svoj posao i ni u jednom trenutku nisam požalio što sam otišao s ekonomije. Bez obzira na to što sam već 15 godina u glumačkom poslu, mislim da moje vrijeme tek dolazi.

Vidite li se jednog dana pred oltarom?

Da, ali za to morate imati sreće i pronaći nekoga tko će vam odgovarati. Moja obitelj smatra da već imam dosta godina i da sam to odavno trebao napraviti, ali kažem im da danas nije lako naći nekoga tko će vam odgovarati u bitnim stvarima, srodnu dušu. Naravno da bih želio biti sretan s osobom koju volim, da sve funkcionira i da to traje i bude do kraja, ali bit će onako kako je suđeno.

>>Zgodni glumac Ivan Herceg promijenio profesiju i postao svećenik

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

Avatar pozor
pozor
12:30 18.12.2016.

saucece zbog gubitka majke