Ivan Zak: S publikom nikad ne kalkuliram jer uvijek osjete kad nisi iskren

Ono što danas rijetkim glazbenicima u Hrvatskoj polazi za rukom, uspjelo je Ivanu Zaku.

Njegovi albumi prodaju se u tisućama primjeraka, ima vojsku obožavatelja od 7 do 77 godina i, iako se čini da je to postigao s lakoćom, Ivanov put do uspjeha trajao je 17 godina i prešao je trnovit put do uspjeha. U intervjuu nam je ispričao da ni u jednom trenutku nije imao namjeru odustati od glazbe i kako bez podrške roditelja ne bi ostvario karijeru.

Budući da je vaš prethodni album "Bolja od najbolje" dostigao zlatnu tiražu, jeste li se bojali kako će novi album "Usne varane" prihvatiti publika i kritika?

Strah je postojao jer sam imao odgovornost prema publici s obzirom na uspjeh koji je postigao album "Bolja od najbolje". Prije sam koketirao s raznim stilovima i čekao trenutak u kojem ću osjetiti da je vrijeme za promjenu stila. Mislim da sam to uspio s "Boljom od najbolje". Vjerovao sam u album, ali u vrijeme piratstva i interneta, prodanih više od sedam tisuća primjeraka velika je brojka, pogotovo za Hrvatsku. Novi album ima puno singlova, zato je i kasnio godinu dana, pjesme sam snimao pa sam ih brisao i micao s albuma pa ponovno pisao, ali mi nije žao jer je album "Usne varane" u mjesec i pol prodan u srebrnoj tiraži. Mislim da je glazbeno raznovrsniji od prethodnog i ljudi koji su mi udijelili priznanja "Platinasti forte" iz Glazbene unije, Hrvatskog društva skladatelja i ZAMP-a rekli su da je raznovrsniji, ali da su sve pjesme stilski usklađene što mi je bio i cilj. U glazbi uvijek ima prostora za napredak, ali morate znati pri tome zadržati i dio sebe.

Koju ste pjesmu napisali s lakoćom?

To se događa jako rijetko. Recimo, pjesma "Bolja od najbolje" bila je napisana za tri minute, pala mi je na pamet takoreći bez ikakvog povoda, uključio sam klavijature i nastala je s lakoćom i neplanirano, kao i pjesma "Naučila si me". To je situacija kada se nađeš blizu instrumenta i zabilježiš melodiju, kad si u gradu ili u automobilu na putu, jedino možeš zabilježiti na papir ili diktafon, što nije isto. Kad uđete u taj đir pisanja pjesama, čim čujem neku ključnu riječ, bilo gdje da se nađem, razmišljam bi li bila korisna za neku moju pjesmu, to je profesionalna deformacija. Pjesme nikada ne bacam, stavljam ih sa strane na preradu ili pak završe kod nekog drugog izvođača.

Vaše pjesme imaju milijune klikova na YouTubeu, a vaša publika ima od 7 do 77 godina. Kako ste uspjeli da vas vole i najmlađi i stariji, postoji li ključ?

Ne postoji recept za to, ljudi iz struke rekli su mi da sam povezavši generacije dobio veliku stvar – radijski eter i nastupe. U principu, kad pogledate pjevače po stilovima, ili imaju puno nastupa i pregleda na YouTubeu i publika ih voli, ali nisu toliko zastupljeni na radiopostajama, ili je situacija obrnuta pa ste i te kako zastupljeni na radiopostajama, ali nemate puno nastupa. Meni je uspjelo oboje, to se jednostavno dogodilo, nisam matematički kalkulirao kako biti drag publici i biti zastupljen u eteru. Da sam tako radio, vjerojatno ne bih ništa napravio. Ne znam dati objašnjenje kako nastaje uspješna pjesma, tu nema formule, mislim da je jedina formula da budeš iskren i sto posto svoj. Mislim da će vam to potvrditi svaki umjetnik. Uvijek kad u nečem kalkulirate, to ne prolazi kod publike, to znam iz iskustva.

Uspjeh vam se nije dogodio preko noći, kako je tekao vaš put do uspjeha?

Prevalio sam težak put. Već sa 15 godina imao sam prvi bend, a sa 16 godina snimio sam prvu pjesmu. Bila je to borba, tada sam bio mlad i moj je glazbeni put trajao dugo, a najteže je na tom putovanju bilo naći stil. To se dogodilo slučajno i to s pjesmom "Bolja od najbolje", a prije toga puno mi je uspjeha donijela suradnja s Nedom Ukraden na pjesmi "Tetovaža", koja je donijela određen pomak u karijeri. Ljudi se s vremenom naviknu na nečiji glazbeni zvuk i dobiješ prepoznatljiv i stil i zvuk, a opet nezahvalno je raditi sve na isti način jer se ljudi toga brzo zasite. Zato sam napravio eksperiment na pjesmi "Pretjerujem" i dao sam joj klupski štih. To je ispalo super jer ne zvuči kao moje ostale pjesme, a smatram da sam autorski opet zadržao sebe. Teško je danas napraviti pjesmu koja će biti dobra, originalna i za široke mase, to je kemija koju tražiš i za koju nema formule.

Je li vam ikad došlo da odustanete od glazbe?

Ne, nije bilo takvih trenutaka, ni u jednoj sekundi. Roditelji su strašno vjerovali u mene i davali mi podršku jer, da se to nije dogodilo, ne znam bi li se stvari ovako razvijale. Bitna je njihova podrška jer, kad put do uspjeha traje dugo, onda entuzijazam zna splasnuti i prođe ti kroz glavu misao je li sve vrijedno toga. Međutim, ni u sekundi nisam pomislio da bih mogao odustati i samo sam razmišljao u kojem bih obliku u glazbi išao dalje. Zato je postojala faza u kojoj sam bio ugostitelj, držao sam tri diskoteke, dva kafića i restoran, govorio sam si da ću sve to raditi da bih jednog dana bio glazbenik i to se sada dogodilo.

Na taj ste si način htjeli osigurati novac za ulaganje u glazbenu karijeru?

Da se ne lažemo, bez čvrste financijske konstrukcije ne može se ostvariti karijera jer se velika karijera ne događa slučajno. Snimanje albuma u studiju i snimanje spota koštaju, a nakon toga i dalje morate ulagati u glazbu. Sa 23 godine zato sam i otvorio noćni klub što mi je bila pista za trening, to je bilo super iskustvo jer sam tamo ispekao zanat i prošao svaku stepenicu u ovom poslu, od svirki u najgorim klubovima do sviranja na kojekakvim lokalnim zabavama. Velik mi je uspjeh bio kad sam mogao biti predgrupa nekom izvođaču. Koliko god sam tada bio ljutit jer sam čekao da se dogodi nekakav korak naprijed, odustajanje nije bilo opcija, pitanje je samo bilo hoću li u glazbi dalje ići kao producent, vlasnik studija ili kao pjevač.

Tko vam je od glazbenika bio mentor ili savjetnik u karijeri?

Imao sam puno mentora, a kad sam otvorio klub, 150 koncerata odradio sam kao menadžer i kroz to iskustvo imao sam priliku naučiti od svakog ponešto da sada mogu sagledati i dobre i loše stvari na nastupima i to mi je velika prednost. Neda Ukraden bila je moja mentorica, strašno je vjerovala u mene i razni su je menadžeri kritizirali zato što snima duet sa mnom, ali ona je rekla: "Ivan će biti velika zvijezda".

Jeste li ostali bez dijela prijatelja zato što ste postali zvijezda?

Prijatelji me doživljavaju isto kao prije, pijem kavu i dalje na istom mjestu i s istim prijateljima i ništa se nije promijenilo. Možda takvo mišljenje imaju ljudi koji me ne poznaju, ali moje društvo zna da sam isti. Nema razloga da mi slava lupi u glavu jer moj put do uspjeha trajao je 17 godina i to je vrijeme kad apsolviraš sve u glavi i prođeš sve stepenice.

Kakav vam je glazbeni plan za budućnost?

Svaki dan imam velike planove i to me gura naprijed jer, ako si zadaš goleme ciljeve, bitno je da ostvariš samo pola toga i već si nešto ispunio. Trenutačno gradim svoj tonski studio u kojem ću imati mjesta za snimanje i kreativnost u svako doba, naime, strašno su me živcirali termini u glazbenim studijima jer termin za pisanje i stvaranje ne postoji. Shvatio sam da mi to otežava stvaranje i koči me i zato ću uskoro završiti svoj studio. Puno me kolega u zadnje vrijeme zvalo da im radim pjesme i okušat ću se uskoro i kao autor za druge u jednom širem obliku. Siguran sam da ću dati sve od sebe kad budem skladao za druge glazbenike.