Ako osvojite nagradu, imate li već posebno mjesto u stanu gdje ćete je držati?
Imamo posebno mjesto u redakciji. Cijeli jedan zid i ormar oblijepljeni su našim postignućima. Kritikama, pohvalama, fotografijama, nagradama, od one HHO-a za promicanje ljudskih prava pa sve do statue za osvojeno drugo mjesto na regati Fiumanki.
Vjerujem da bi se tamo lijepo uklopile još dvije ruže s obzirom na to da je osim mene i naša emisija “Provjereno” nominirana za nagradu.
Koja je reportaža “Provjerenog”, čija ste urednica i voditeljica, ona koja je nešto bitno promijenila u 2013. godini?
Bilo je mnogo fenomenalnih priča. Čovjeka koji je u hrvatskim zatvorima proveo 29 mjeseci i na kraju je izručen Peruu na temelju međunarodne tjeralice, da bi ga potom Peru oslobodio jer to nije čovjek kojega traže, pratili smo cijele 2013. godine. Sve dok Darius Povilaitis nije postao slobodan čovjek.
Međutim, naš posao tu ne staje. Darius sada tuži Hrvatsku, traži odštetu jer su mu prekršena ljudska prava, a mi nastavljamo inzistirati na odgovoru od hrvatskih institucija kako je moguće da je napravljen takav propust...
Zatim Vicko Kuzmanić, koji je obilježio prošlu godinu u sklopu priče o osposobljavanju mladih s Downovim sindromom za posao konobara. Taj mladić iz Vrgorca posve je razoružao i nas i gledatelje. Telefoni nam ne prestaju zvoniti zbog Sulejmana Zećirija iz Sarajeva koji svakoga dana odlazi skupljati staro željezo u minsko polje kako bi prehranio obitelj.
Reportaža je to koja te natjera da shvatiš da u stvarnosti ljudski život zapravo ima cijenu... Tu je i afera teška nekoliko stotina milijuna kuna o ilegalnim kreditima koje su austrijske štedno-kreditne zadruge davale hrvatskim građanima preko posrednika, a sve kako bi im se oduzele nekretnine.
Kako ste odlučili postati novinarkom?
Ljubav se rodila dok sam 1991. promatrala djeda kako plače ispred televizora gledajući vijesti. Strahopoštovanje koje sam vidjela u njegovim očima navelo me da i ja poželim postati jedna od ljudi koje sluša.
Jeste li stroga šefica svojim novinarima?
Stroga, ali pravedna. Milosrdna i milostiva. Tako me zafrkavaju. Kada imate tim poput novinara “Provjerenog”, nema potrebe za treniranjem strogoće. Svi imamo isti cilj – dati najbolje od sebe za emisiju.
Kakve su reakcije prijatelja i obitelji na nominaciju?
Mama je već izrezala sve članke, zalijepila ih, uokvirila, pohvalila se svim prijateljicama... Mama kao mama. A prijatelji kao prijatelji, sretni su i presretni.
U kojem smjeru će se “Provjereno” razvijati tijekom ove godine?
Ne mijenjamo smjer. Postavili smo dobre temelje. Jedino što trebamo sada je ploviti dalje.
Dolazite li na dodjelu Večernjakove ruže 21. ožujka i koga ćete povesti kao pratnju?
Naravno! Nadam se da ima dovoljno mjesta za cijelu redakciju “Provjerenog”!
>>Odabrano 30 najboljih i najzaslužnijih u 2013.! Glasujte!
>>Od mame sam naslijedila brzinu razmišljanja, a dar razlučivanja od Petrovića
Isteklo mi je vrijeme na "magarečoj klupi", pa sada smijem opet komentirati i ovime izraziti moje velike simpatije prema toj lijepoj Ivani. I odmah da ispovijedim grijeh: ja ni ne slušam što govori, uvijek ju samo gledam i uživajući. Isto kao i kad prognozu daje Ana Bago: gledam ju da ni ne trepnem, i slušam- ali na kraju neznam kakovo će biti vrijeme. Važno je da ju vidim.