Ivana Pezo Moskaljov od samih je početaka dio je informativne redakcije Nove TV. S godinama se profilirala kao reporterka koja prati vojni sektor. Nekoliko je puta bila u Afganistanu gdje je pratila naše vojnike i jedina je hrvatska novinarka koja je plovila Sredozemljem na američkom nosaču aviona ‘’Harry Truman’’, ponosu američke ratne mornarice koji je nedavno bio usidren u Splitu. U prošloj godini istaknula se pričama o nabavi vojnih aviona u Hrvatskoj, ali i otkrivanju afera s kokainom u MORH-u. Zbog svojih važnih, ali i hrabrih priča Ivana je zaslužila nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine.
Ove godine nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine. Jeste li se nadali nominaciji? Što vam ona znači?
Nisam se nadala nominaciji, iskreno. Ugodno sam se iznenadila i naravno da mi laska, hvala žiriju! Televizija je moja velika ljubav. I dalje imam istu strast i adrenalin prema ovom poslu, a na nominaciju gledam kao na pohvalu i priznanje za rad i trud te mi puno znači.
Što kažete na konkurenciju u kategoriji TV osoba godine?
Cijenim kolege i pratim ono što rade. Tko god dobije nagradu, zasluženo je.Uspjeh je biti nominiran, a i potvrda je da svatko od nas na neki svoj način dobro radi svoj posao.
Na Novoj TV godinama pratite vojni sektor u kojem je protekle godine bilo poprilično dinamično – od nabave vojnih aviona pa sve do narkoafera u MORH-u. Po kojim ćete pričama najviše pamtiti 2021. godinu?
Prvi smo otvarali cijeli niz priča o kokainu u vojsci, ali i o tome kako se troši javni novac u sustavu obrane – pratili smo gradnju vojnog nebodera čija je cijena skočila u nebo. Tu je i priča o preplaćenosti remonta ruskih helikoptera koju sada provjerava i USKOK. Nekako vjerujem i da priča o francuskim borbenim avionima, zbog načina na koji se taj posao vodi, tek počinje. Veseli kad jedini otkrijete da se nešto mulja ili laže, tim više jer vojni sustav nikad nije bio zatvoreniji nego sada i do informacija nije uvijek lako doći.
Temama pristupate vrlo kritički i čini se kao da ne postoji pitanje koje vas je strah postaviti sugovorniku. Pamtite li situaciju u kojoj ste se zbog “krivog” pitanja našli u neugodnoj situaciji ili zbog kojeg ste se kasnije susreli s prijetnjama i zastrašivanjem?
Odgovorit ću ovako: samo radim svoj posao. Jesam li se pritom nekom zamjerila ili ne, to nije moj problem. Bilo je nekih “škakljivih” situacija, ali sve to ide u rok službe. Propitujem, postavljam pitanja koja su od interesa građana, a još sam upornija u dobivanju odgovora. Nekad se pitam hoće li mi ikad dosaditi!
Pred kamerama odajete dojam neustrašive osobe, koji su vam najveći strahovi kada se kamere ugase?
Nisam baš tako hrabra, nitko nije. Nekad se bojim da nisam bila dovoljno jasna, da gledatelji možda neće shvatiti pozadinu priče u cijelosti i da će sav trud pasti u vodu. Ali onda kreće nova runda.
Četiri puta bili ste u Afganistanu odakle ste izvještavali o našim vojnicima. Koliko je to iskustvo utjecalo na vas kao osobu, ali i kao reporterku?
Najčešće su to bile priče o vojnicima u Kabulu i Mazar-i-Sharifu, ali obišla sam i druge dijelove te zemlje opustošene godinama ratovanja. Jednom prilikom i bez snimatelja. Kad vidite tu ratnu kulisu, cestu smrti, očevide nakon samoubilačkih napada, siromaštvo u kojem odrastaju afganistanska djeca – nekako vas sve to “prizemlji”, ali ostajete hladne glave. Prvi susret bio je šok, ne samo kulturološki, ali nakon toga sam se uvijek željela iznova vratiti. Kao i sada kad je Afganistan u rukama talibana.
Dio ste informativne redakcije Nove TV od njezinih početaka, točnije od 2003. godine. Koliko se televizijsko novinarstvo promijenilo u protekla dva desetljeća? Što vam trenutno predstavlja najveći izazov?
Svako vrijeme nosi neke svoje izazove, a i tehnologija se s godinama mijenjala.I u tom digitalnom svijetu u kojem svi sve objavljuju, a jedna vijest pretječe drugu, važno je "utrku istrčati" s točnom i provjerenom informacijom. Ukazati na istinu i ono što je ispravno te u svemu ostati profesionalan i odgovoran. Prvenstveno zbog povjerenja gledatelja, ali ne samo radi toga.
Vaš suprug Vanja također radi u medijima. Koliko vam je teško odmaknuti se od novinarskih tema kada dođete kući?
Gotovo pa neizvedivo. Teško je pobjeći od novinarskih priča. U našem poslu nema tog gumba koji pritisneš i kojim isključiš novinara u sebi. Barem ga ja još nisam pronašla.
Ako Ruža završi u vašim rukama znate li već gdje ćete ju smjestiti?
Samo da ju ne razbijem, a mjesto na jednoj od polica ćemo lako pronaći (smijeh).
Živimo u vrlo neizvjesnim vremenima, no ako nam epidemiološke prilike dozvole da održimo Ružu 18. ožujka u HNK, hoćete li doći na dodjelu i koga ćete povesti sa sobom?
Vjerujem da će kolege i prijatelji iz redakcije biti uz mene, a supruga prvi put neće trebati nagovarati.
VIDEO Pogledajte tko je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osoba godine
Po pitanju aviona ni Milanović ni odbor za obranu nisu imali primjedbi, a vidjeli su međudržavni Ugovor. Bolje ti je da istražuješ popravak Migova i helikoptera. A i Bradleyi zaslužuju pažnju radi Milanovićevog nepriličnog inzistiranja.