Pop-bend Dalmatino na sceni je sad već 22 godine, a prošla im je bila najbolja do sada. Nakon tri rasprodane večeri u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski", godinu su završili sjajnim, i to prvim, koncertom u zagrebačkoj Areni koja je uglas pjevala prepoznatljive stihove. Savršena kombinacija glazbe i produkcije u tandemu dvojice pokretača Dalmatina, Ive Jagnjića (60) i Zdravka Sunare (56), rezultirala je prvom nominacijom za Večernjakovu ružu u kategoriji glazbenika godine.
Godinu počinjete prvom nominacijom za Večernjakovu ružu. Što vam znači ova nominacija i jeste li je očekivali?
Ivo: Prošlu godinu dugo ćemo pamtiti. Nismo štošta očekivali, a dogodilo se toliko predivnih stvari. Jedna od tih predivnih stvari je Večernjakova ruža i moramo reći da nam je ova nominacija velika čast, pogotovo ako dobijemo nagradu! Svakako, prezadovoljni smo i sretni!
Koliko bi vam značilo da je dobijete?
Zdravko: Zahvaljujemo Večernjaku na nominaciji, već smo time jako zadovoljni, no moramo priznati da bi nam bilo jako drago dobiti nagradu. No ne bude li tako, mi ćemo dobitniku, dobitnici ili dobitnicima od srca čestitati i nastaviti baviti se svojom glazbom i ići svojim putem na način koji najbolje znamo.
Nominaciju ste zaslužili sjajnom koncertnom godinom, najboljom do sada. Sada kada ste to sve odradili, kako gledate na cijelu godinu? Mislite da ćete je ove nadmašiti?
Ivo: Teško je govoriti o tome hoćemo li nadmašiti prošlu godinu. Svakako je bila sjajna. Moramo naglasiti da smo imali možda najbolju godinu u kompletnom našem glazbeničkom stažu. Hvala svim tim prekrasnim ljudima koji prate naš rad, beskrajno smo im zahvalni. Važno je naglasiti da smo to izdržali kao mladići od 30 godina i da smo na tu činjenicu beskrajno ponosni.
Porazgovarali smo prije zagrebačke Arene, ali nismo nakon. Publika je uživala, a kakvi su vaši dojmovi?
Zdravko: To je bila večer za pamćenje, ne znam procijeniti jesmo li više uživali mi ili svi dragi ljudi koji su s nama te večeri bili ili čak sama dvorana koja je ustvari građevinski objekt, no čini mi se da se i ona ljuljala i plesala u ritmu glazbe.
Jesu li vas obuzele emocije nakon sjajnog odrađenog posla tu večer? Kako ste se osjećali poslije?
Ivo: Kad smo izašli na pozornicu u Areni, osjećao sam se kao Mirko Filipović. Publika su bili naši navijači, a moj najveći protivnik bio je strah, ili trema, kako hoćete. Moram ponosno istaknuti da sam bio hladan kao špricer… naravno, prema strahu i tremi, koji su bili moj protivnik. To se, naravno, ne može kazati kad je u pitanju publika. Moram reći da sam uživao. Kad bih mogao, izljubio bih sve te ljude koji su bili u publici, ali to je tehnički nemoguće pa im šaljemo na ovaj način jedan veliki poljubac i zahvalu… Tek sutradan mi je do glave došlo što se zapravo dogodilo. Hvala nebesima! Još ne mogu virovat! Moram priznati, sutradan su mi oči bile pune radosnih suza… tresle su mi se i ruke i noge…
Jeste li uzeli malo vremena za odmor nakon takve godine ili već pripremate nešto novo?
Zdravko: Uzeli smo tri tjedna odmora u siječnju. Bili smo jako nestrpljivi početi opet svirati, počeli smo početkom veljače i opet nas čeka jedna divno popunjena i vesela godina.
Vidjela sam zanimljiv komentar na društvenim mrežama kako vi "svojim čvrstim popom spašavate čast splitske glazbene scene". Što mislite, zašto ga "morate spašavati"? Što je loše na splitskoj glazbenoj sceni?
Ivo: Svakako, zanimljivo je pročitati ovako nešto. Hvala na komplimentu. Moram reći da je glazba široka domena, i svako neka sluša što voli i što hoće. Mi ćemo čast splitske glazbene scene spašavati na način da uvijek ostanemo svoji, da radimo najbolje moguće i da damo maksimum u svoj posao, kao što smo radili do sada!
Dolazite li 24. ožujka na dodjelu Večernjakove ruže i koga ćete povesti sa sobom?
Zdravko: Bilo bi nam jako drago doći na dodjelu, no budući da toga dana nastupamo u Ptuju u Sloveniji, nadamo se da će nagradu u naše ime preuzeti naš prijatelj i menadžer Miro Pavlović.
Ako osvojite nagradu, kome ćete je posvetiti?
Zdravko i Ivo: Ovu nagradu, ako je dobijemo, posvetit ćemo dvojici preminulih kolega, jedan je naš gitarist Mladen Magud, a drugi je naš veliki učitelj Oliver Dragojević.
VIDEO Domaći glumci koji su zbog loših životnih odluka završili na prosjačkom štapu i u pučkoj kuhinji