Otkako se 2007. prvi put pojavio u GNK Dinamo, Jorge Sammir Cruz Campos, poznatiji kao Sammir, postao je klupska zvijezda. Igrom je izazivao ushit i pohvale, a veliki uspjeh uslijedio je 2014. kada je dobio hrvatsku putovnicu i u dresu reprezentacije zaigrao na SP-u u Brazilu. No novinske stupce punio je i aktivnostima izvan terena. Nerijetko mu se spočitavala sklonost noćnim izlascima zbog čega je nakon sedam godina i napustio klub. Početkom ove godine vratio se na maksimirski travnjak.
Sve mi je dao Dinamo
– Volim Zagreb i sretan sam što sam se vratio u grad, u Dinamo. Sve što imam i većinu toga što sam stekao dao mi je Dinamo. U tom sam klubu proveo sedam godina i to je bio važan dio mog života. Imao sam puno ponuda, iz Brazila, Katara, Turske..., ali na kraju sam se odlučio vratiti u Dinamo. U Zagrebu imam sve. Nije prevelik, ne volim velike gradove. Razmišljao sam i o povratku u Brazil, ali kako je ondje prilično opasno, ipak sam se odlučio za Zagreb. Tu ću i ostati živjeti nakon nogometne karijere – govori nogometaš.
– Izlasci mi više ne padaju na pamet. Druga sam osoba, iznenadio sam samog sebe. Nisam postao svećenik, izišao sam dvaput otkako sam se vratio, ali vidio sam da mi to ne treba. Uglavnom sam kod kuće. Kupio sam kuću u Zagrebu i u njoj uredio teretanu. Odem na večeru u grad i to je to – kaže dodajući kako ovdje ima malo pravih prijatelja.
– Ne mogu se svakome otvoriti. Ne vežem se uz ljude. Moji su najbliskiji prijatelji u Brazilu. I ovdje imam dva-tri prijatelja koji su uvijek uz mene i mislim da će tako biti cijeli život. Oni nisu nogometaši – govori sportaš priznajući da mu je u karijeri najteže bilo odreći se doma u Brazilu.
– Otišao sam od obitelji prije jedanaest godina i nije bilo lako. Ali želio sam to i, hvala Bogu, uspio sam – kaže.
Ipak, sreća nije sve na što se oslanja. U sportu, ali i ljubavi, uvijek se vodi razumom.
– Uvijek uključim mozak, nisam baš previše emotivan – priznaje tata sina Noe kojeg je dobio s bivšom djevojkom Yasmine.
– Noah živi u Americi, Yasmine se udala tamo. Vidimo se dvaput godišnje. Ovo će ljeto Noah doći u Hrvatsku. Uskoro će navršiti šest godina, a igra nogomet s dečkima od osam godina. Sigurno će biti nogometaš kao i tata. S njegovom sam mamom u korektnim odnosima – veli. Na pitanje postoji li netko poseban u njegovu životu, odgovara:
– U Zagrebu postoji djevojka koja mi se sviđa. Vidjet ćemo što će biti. Teško mi je biti s nekim kada stalno putujem. Mislim da veza ne može funkcionirati na daljinu.
Osim toga, kaže, nije zaljubljive prirode, zahtjevan je i izbirljiv. Uskoro će imati i 30. rođendan, a osim zdravlja, priželjkuje i brak.
– Želio bih se oženiti. Što sam stariji, mirniji sam i vidim se u braku. Želim još barem dvoje djece – zaključio je.
>>Hrvati mogu pomoći Klasniću: Želim živjeti zbog kćeri i obitelji
>>Sin Siniše Vuce je nogometaš: Savjete daju tata i Bišćan, a ja učim od Busquetsa i Yaye Tourea
vidi se da je mršaviji , znači ne pije više