Da mi je netko unaprijed rekao da će za ovogodišnje Porine biti nominirani Chui, J.R. August, Porto Morto, Elemental, Kojoti, Toni Starešinić, Kandžija, Lu Jakelić, Urban & 4, Kawasaki 3p, Psihomodo pop, Andreja, Rundek & ekipa, unaprijed bih "potpisao" takve nominacije. Dakako, s pozicije rock kritičara koji baš voli nabrojane, jer mogli smo proći puno gore. Mada nema nekih za koje sam glasao, ali to i jest smisao glasanja.
K tome, mnogi miljenici uvijek podozrivih glazbenih kritičara u vodećim su kategorijama najboljeg albuma godine i pjesme godine, dakle općim kategorijama u koje su stigli "pobjedom" favorita masovne publike. Pa recimo J.R. August u kategoriji "najbolje muške vokalne izvedbe", između Marka Tolje i Damira Kedže, još s albumom na engleskom jeziku, što je presedan u dodjelama Porina. Ili Bang Bang i Aljoša Šerić sa solo albumom života, u kategoriji najboljeg pop albuma.
Kad u kategoriju "najbolje izvedbe grupe s vokalom" pored Opće opasnosti uđu Urban & 4 i Bang Bang, čini se da glasači nisu birali samo iz iste kace. Pa Amira Medunjanin, Antonela Doko, Gabi Novak, Mia Dimšić i Nina Badrić u kategoriji "najbolje ženske vokalne izvedbe". Mnogi zaboravljaju na stručne kategorije snimke, produkcije, aranžmana, omota ili videospotova, s čijim su suradnicima neka imena dogurala do ukupno sedam, pet ili četiri nominacije, ali svi pamte samo imena izvođača.
Sve skupa čini se kao mogući presjek godišnje produkcije, na koji će mnogi po defaultu nasrnuti drvljem i kamenjem. Ali, na prigovore koji stižu s kritičarske strane, još ih je više sa zabavnoglazbene, koji tvrde da je Porin nagrada u kojoj "puše" zabavnjaci i estrada koja je izgubila nekadašnje pozicije. Tko je onda ovdje lud i jesmo li neopravdano nabrijani? Ovo govorim zbog toga što svi nezadovoljni s ljute umjetničke "ljevice" vjerojatno ne znaju kakvi sve prigovori dolaze s nezadovoljne populističke "desnice".
Naravno, svi imaju svoje favorite, ali samo su po tri, ili pet mjesta i ne mogu svi dobiti nominacije. Isto je na dodjeli Grammyja, ili Oscara, gdje se također vode bučne rasprave i ima daleko više sporova. Ali će svi ozbiljni igrači, od alternative do srednje struje, zakopati show-business sjekire i pridružiti se medijskoj zabavi. Kod nas je najveći problem što se u glazbu, politiku i sport razumiju baš svi i svi su u pravu. No, spustimo li loptu na zemlju, kao i Grammy, Oscar i slične nagrade, Porin u 27. izdanju s nominacijama samo je proizvod prošlogodišnje sezone provučene kroz spektar glasačkog tijela.
I kad na kraju pogledamo sve nominacije teško je osporiti da čak i više nego jalovo domaće tržište, glasači honoriraju kreativne pomake drage rock kritičarima. O nagradama i nominacijama uvijek se može raspravljati, primjer osporavanja Nobela dodijeljenog najvećem od svih, Bobu Dylanu, dobar je primjer. Ali začudo, nikada pročitati nešto o nezadovoljstvu s dodjela domaćih kazališnih ili filmskih nagrada, pa se čini da je njihova struka puno više blagonaklona prema svojim pulenima. Kao što je neki veleposlanik nakon otvorenja EPK Rijeka naveo kako je među EU državama i općoj sklonosti "konzervativnom traku" kod nas vidio "O Bella Chiao", i Porin je ovogodišnjim nominacijama ponudio neke napredne odabire. Kod nas čini se samo predsjednički i parlamentarni izbori mogu izazvati ovakve reakcije, pri čemu će Nikola Vranić, aka J.R. August, ako pobijedi postati ekvivalent Zorana Milanovića.