Janko Popović Volarić zagrebački je glumac s dugogodišnjom uspješnom karijerom i nizom kazališnih, filmskih i serijskih ostvarenja. Ovom markantnom 41-godišnjem glumcu često se pripisuju superlativi poput najzgodniji i najpoželjniji glumac s ovih prostora, a osim na televiziji i kinoplatnima, u posljednje vrijeme svake nedjelje gledamo ga i u talent showu Nove TV – "Supertalentu". Iako ga je pandemija, kao i sve, malo usporila, Popović Volarić iskoristio ju je za najbolje stvari. U kolovozu je biciklom prešao relaciju Zagreb – Split, a mjesec dana zatim već se uputio na puno dužu relaciju, Zagreb – Beograd. Iako duža, priznaje da mu je potonja relacija bila ipak lakša. Koliko mu je bilo teško izdržati to sve, je li pretrpio kakve ozljede, koji je novi film snimio u susjednoj Srbiji te je li i u privatnom životu miran i staložen kakav se čini u žiriju Supertalenta, otkriva nam u razgovoru.
Još malo i završit će osma sezona "Supertalenta". Ova sezona bila je ponešto drugačija od prošlih, što zbog pandemije, što zbog brojnih talenata, i to onih pomalo netradicionalnih. Koji će vama kandidati ostati u sjećanju?
Svaka sezona je posebna i po nečemu specifična. U ovoj je bilo nešto manje pjevača i plesnih grupa, a meni su među najdražim nastupima onaj plesačice Sienne te ukrajinskog žonglera/klauna/glumca Oleksandra.
Čime je Mark Bagarić osvojio vaš zlatni gumb? Po čemu je za vas bio drugačiji od ostalih kandidata?
Prije svega iskrenošću na audiciji i tim nekim momentom iznenađenja koji nam je priuštio. Nekako ne očekuješ od takvog čovjeka, koji skoro nesigurno dođe na pozornicu i priča o prodaji aluminijskih vrata u Njemačkoj, da kada krene pjevati, pjeva toliko dobro. Činilo mi se da nije dobio priliku u životu koju zaslužuje pa sam bio sretan da mu bar mrvicu mogu pomoći. Mislim da je to zaslužio.
Je li vam se kada dogodilo, kao Davoru Bilmanu, da ste požalili zbog stiskanja zlatnog gumba? Recimo, da ste na kasnijim audicijama uočili nekog kandidata koji vam je ipak bio bolji, a vi ste svoj zlatni već iskoristili?
Nije. Baš sam zadovoljan svima koji su bili moj izbor. Možda je bilo previše pjevača, ali nisam nešto previše kalkulirao. Imao sam jedino želju da to budu mladi ljudi kojima treba poticaj da se i dalje bave i rade na talentu koji imaju ili pak oni koji su izvrsni, a nikada do sada nisu dobili priliku pokazati svoj talent.
Mnogi će reći možda da ste vi najblaži, najtiši član žirija. Mislite li i vi isto?
Što se tišine tiče, tu se vodi mrtva trka između mene i Bilmana, jer s kolegicama se ne možemo mjeriti. Što se tiče blagosti, ja svoju ulogu ne vidim baš takvom. Procjenjujem tko je po mom mišljenju za prolaz, a tko nije i trudim se da se ljudi što manje osjećaju loše kada im kažem "ne".
Jeste li takvi i privatno, blagi, staloženi i tihi?
Nažalost nisam. Ali radim na tome da budem staložen. Ovo ostalo, ovisno o situaciji. Ponekad sam tih, ponekad nisam. Isto je i s blagošću.
Na temelju čega ocjenjujete je li kandidat zaslužio prolaz?
Isključivo i jedino na temelju talenta, a ponekad volim dati šansu i onima za koje mi se čini da ih je trema malo pojela, a da se iza toga krije talent koji bi radom, dodatnim iskustvom na pozornici i jednim malim "da" kao poticajem na sljedećem nastupu mogli pokazati.
Dogodilo se nekoliko puta i da imate kandidate koji preuveličaju, ako ne i potpuno izmisle svoje životne priče. Kako reagirate na to? Kako uopće primijetite?
Sigurno je bilo kandidata koji su nas pokušali zavesti svojim pričama, ali mi ionako ne ocjenjujemo karaktere i životne priče, nego talente koje su nam došli prezentirati. Ali pokušaj prolaza na taj način puno govori i o tome da iza njih najčešće ne stoji ozbiljan rad, a ni talent, tako da takvi kandidati ionako ne prolaze dalje.
Osma sezona snimana je puno prije. Kakva je situacija tada bila s koronavirusom, kojih ste se mjera trebali pridržavati?
Audicijske epizode snimali smo u proljeće kada je situacija bila nešto bolja nego sada. Ali i tada i sada pridržavamo se svih mjera i svaki se dan testiramo. Nažalost, neki kandidati su nam i otpali, ali ukupno gledajući, sve prolazi jako dobro s obzirom na situaciju.
Čemu ste se vi posvetili u pandemiji? Posao ste, htjeli ili ne, morali smanjiti. Što vam je zaokupljalo dane?
Na samom početku prevladavala je zabrinutost zbog nepoznate situacije, a kasnije sam puno vremena provodio u prirodi, čitao, gledao filmove… sve više-manje klasično… prilagođavao sam se situaciji i čekao bolja vremena.
Iznenadili ste sve kad ste otputili na relaciju Zagreb – Split biciklom, a potom i na dužu relaciju, Zagreb – Beograd. Što vas je nagnalo na to i kako ste izdržali?
Zagreb – Split je zapravo puno teža relacija i nju sam odvozio već 2013. i od tada sam je htio još jednom u životu ponoviti pa se, eto, sve poklopilo ove godine. Ali kako inače rijetko vozim bicikl i nisam u formi za takve pothvate, formu sam ulovio tek na ruti do Splita. I onda sam odlučio da ću je iskoristiti i krenuo na prvu probu nove serije do Beograda.
Bicikliranje može biti i bolno, pogotovo na duže relacije. Jeste li vi zadobili kakve ozljede, doživjeli neugodnosti?
Nikakvih ozljeda ni neugodnosti nije bilo na tih 950 kilometara. Dapače, ljudi su blagonakloni prema putnicima takve vrste. Ali, kada sam se vratio u Zagreb, gadno sam pao na Trgu bana Jelačića, na relaciji od tri kilometra. Dakle, ubio sam se na ravnom asfaltu u svom gradu, nakon Like, Zagore, Slavonije, Vojvodine… (smijeh)
Je li vam bilo teže psihički ili fizički?
Joj, i jedno i drugo. Prvi dan se stvarno pitaš zašto si to radiš, ali nakon prvog-drugog dana uđeš u neko zen stanje u kojem isključuješ sve probleme "stvarnog" svijeta i samo gledaš prirodu oko sebe i boriš se sa samim sobom. Takva vrsta avanture je, čini mi se, zdrava i fizički i psihički.
Na kakvim projektima radite? U rujnu ste spomenuli i projekt u Srbiji. Možete li sada reći nešto više o tome?
Zadnjih godina snimao sam nekoliko projekata u Srbiji, a ovaj zadnji je serija "Čudna ljubav", koju je režirao Nikola Kojo. Glumim narcisoidnog glumca iz Hrvatske i jako sam se zabavljao glumeći tog tipa. Radi se o pomalo neobičnoj komediji u kojoj je glumačka podjela stvarno fantastična i bio mi je veliki gušt snimati s kolegama iz Srbije.
Navikli smo vas gledati u filmovima, ali i serijama. Leže vam brojne uloge, od onih u komedijama do onih u dramama. U čemu se vi najbolje snalazite?
To mi je teško reći, mislim da je tu bitnije mišljenje publike. Volim i jedne i druge vrste uloga iako, kada sam se počeo baviti glumom, to je bilo više zbog dramskih uloga, ali srećom, poklopilo se da snimam i jedne i druge.
Biste li rekli da vam je ugodnije i možda lakše snimati serije ili pak filmove?
Sve mi je ugodno snimati, teško mi je tu raditi razliku. Film je kraljevska disciplina, oni se snimaju u kraćem vremenskom periodu, zna biti naporniji i intenzivniji ritam snimanja, a serije traže dugotrajniju koncentraciju na kontinuitet lika. Ima, naravno, još nekih bitnih razlika, ali i jedno i drugo jako volim.
Za snimanje filma "Goran" morali ste se skroz razodjenuti. Koliko vam je to bilo teško učiniti? Što nikada ne biste napravili za ulogu, postoji li nešto takvo?
S obzirom na to da sam se trebao gol tući u snijegu sa svojim filmskim ocem, kojeg je glumio Milan Štrljić, puno mi je gore od skidanja bilo to valjanje u snijegu. Skidanje mi nikad nije ugodno, ali nemam skrupula ako su scenarij i projekt dobri.
Nedavno ste progovorili o pojmu i utjecaju razvoda za portal Pukotine.hr koji je snimio okrugli stol. Je li vam teško govoriti o toj temi?
Više-manje svi mediji su svjesno krivo prenijeli o čemu smo razgovarali i koja je bila tema dokumentarca. Zbog toga mi je žao, jer smo govorili o važnoj temi, o tome kako se djeca nose s razvodom roditelja. Sudjelovao sam u dokumentarcu kako bih ispričao svoja iskustva i možda nekome pomogao da se ne osjeća usamljeno u takvoj situaciji. Nažalost, po naslovima ispada da je nas četvero sjedilo za okruglim stolom i dijelilo pikanterije iz privatnog života. Žao mi je da su za tri klika neke medijske kuće ignorirale tako bitnu temu.
Vi ste dosta mladi dobili sina i vrlo se brzo potom rastali. Jeste li u rastavi htjeli ispraviti pogreške svojih roditelja koje su prema vama napravili kada su se rastali?
Nisam ciljano to radio i mislim da je biti roditelj često pokušaj da se napravi što manje grešaka, ali biti bez grešaka je, nažalost, nemoguće i mnoge su neminovne. Pokušao sam uvijek davati što više ljubavi svom sinu, potpore i slobode da se razvije u poštenog i zadovoljnog čovjeka.
Sad kad gledate na sve to, mislite li da je moguće održati brak cijeli život, bez da ljubav nestane ili se "iskre pogase". Kakav je vaš stav o tome?
Vjerujem da je. Iako, to je jako teško i zahtjeva veliki trud to dvoje ljudi. Ljubav je osnovni preduvjet za to, ali tu su i poštovanje, kompromis i razumijevanje partnera, koji su neizostavni sastojci koji takav odnos mogu sačuvati i priuštiti takvom paru lijep zajednički život.
VIDEO Gledatelji napali Maju Šuput zbog haljine: Ovo je van svake pameti! Pa ovu emisiju gledaju i djeca