Serijal "Zauvijek mladi", koji je nastao prema ideji i scenariju urednice serijala dr. sc Jasne Burić, pokušat će prodrijeti u tajnu dugog života kroz razgovore s domaćim i stranim znanstvenicima iz područja molekularne biologije, kineziologije, psihologije, neuroznanosti, nutricionizma... Serijal ima šest nastavaka i s emitiranjem je startao 23. veljače na Drugom programu u 18.50 sati i tim povodom smo razgovarali s autoricom serijala.
Odgovore na koja pitanja pokušavate pronaći u novom znanstveno - popularnom serijalu “Zauvijek mladi”?
Uz mladost se, kad je riječ o fizičkom tijelu, pretežito vežu slike i pojmovi tjelesne čvrstoće, snage, ljepote, svježine, besprijekornog mišićnog tonusa, čvrstih oblina i proporcija. Naša okom vidljiva izvanjkost, to naše fizičko tijelo, dom je našem unutarnjem tijelu, složenom i vrlo kompliciranom sustavu koji nas oblikuje i čini upravo takvima kakvi jesmo; koji nam daje identitet, karakter, osobine, pokazuje našu ukupnu narav te otvara čudesne mogućnosti izražavanja duhovnog i umjetničkog, a čime smo, nesumnjivo, drugačiji od svih drugih vrsta. I upravo ta mogućnost razmišljanja i analiziranja, oduvijek je određivala čovjeka, pa je privlačnost spoznavanja uzroka i posljedica dugovječnog izgleda koji odaje dojam svježine, očuvane mladosti, dobre energije i snage – trajno ukorijenjen u našem mišljenju. Potraga za tajnama dugovječnosti, dobrog izgleda i zdravlja te nastojanja produžavanja mladosti koju prati mladenački žar i energija – kod čovjeka nije nikad prestala. Nekad su to bile priče koje su se prenosile s baka na unuke, a danas znanost svojim metodama i alatima želi spoznati skrivenu strukturu naših najmanjih dijelova stanica kako bi dobila odgovor: zašto neki ljudi, očigledno, izgledaju 15-20 godina mlađe od svojih vršnjaka? Znanstvena se pažnja s dobnog, kronološkog starenja, preusmjerava na biološko starenje koje se stvarno i sasvim precizno može uočiti i opisati. Tako se s godina znatiželjno propituje i preusmjerava fokus s kronologije na biološke procese te se pokušavaju protumačiti neke pojave povezane s ljudskim starenjem, traganjem za „onime iza“ – što se ne vidi, ali pokazuje učinke. Pa tko od nas nije nekom poznaniku barem jednom u životu rekao: … ti uopće ne stariš, ti si zauvijek mlad, koja je tvoja tajna?… Znanstveno popularni serijal Zauvijek mladi je svojevrsna tematska nadogradnja i nastavak desetodijelnog serijala Hrana kao lijek koji tematizira hranu koju jedemo a koja ima snažne učinke na naše zdravlje, dugovječnost i dobru kondiciju. U serijalu Zauvijek mladi propitujemo kako različite znanosti gledaju na starenje i što sve starenje obuhvaća na organskoj razini, je li ideja eliksira koji će odgoditi starenje – samo tlapnja ili ipak predstavlja niz faktora: naš stil života, specifično odabranu prehranu, duhovne prakse i život kojim stres želimo svesti na najmanju moguću mjeru - a sve to utječe na naše telomere i mehanizme koji usporavaju organsko starenje. Na ta pitanja odgovore daju eminentni europski znanstvenici s različitih sveučilišta koji se, kroz svoj istraživački rad, bave starenjem i organskim procesima koji se događaju u našem organizmu.
Što vas je uopće ponukalo da se pozabavite ovom tematikom i iz kojih ste joj sve kutova pristupili?
Naše informatičko doba donijelo je mnogo prednosti, pojednostavljen je život, tehnologije i nova znanja donijele su mnogo napretka. Tako je i s različitim industrijama koje egzistiraju na ljudskom starenju i nemilosrdnom zubu vremena, pa svojim inovacijama, uslugama i proizvodima bacaju fokus na vanjsko tijelo i izgled. Danas su medicinske, kozmetičke, estetske, filmske i glazbene industrije usmjerene velikim dijelom na fizičko tijelo, njegovu estetiku. Svatko je barem jedno uočio taj diktat mladosti kojeg promiču pojedini mediji i industrije kao mjerilo koje treba slijediti. Nevjerojatno je što se sve nudi kako bi čovjek prevario godine, od dodataka prehrani koji bi trebali zaustaviti ili ublažiti organske procese starenja na ovaj ili onaj način; do vrlo popularnih kirurških intervencija koje vraćaju vrijeme unatrag. Svaki dan, svugdje, uočavamo taj snažan fokus usmjeren na ometanje starenja. Sve češće i sasvim neopterećeno muškarci i žene koriste različite estetske zahvate kako bi korigirali lice i tijelo jer žele izgledati privlačnije, ili pak samo nastoje korigirati neke prirodne nedostatke kako bi poboljšali fizički izgled. No, pored svih tih intervencija, postoje i drugi čimbenici kojima smo izloženi, koje sami biramo, a snažno utječu na naš život: na to kako izgledamo, kakvog ćemo biti zdravlja i koliko dugo ćemo biti puni energije i snage. Kroz serijal Zauvijek mladi točno opisujemo kako i na koji način utječemo na naše organsko starenje, njime naime, promatramo fenomen starenja na drugačiji način, želimo uočiti i nametnuti teme koje žele objasniti što se doista događa s našim tijelom od trenutka rođenja do posljednjeg daha, odnosno kako bi se mogle neke destruktivne pojave fizičkog starenja spriječiti, ublažiti ili sasvim neutralizirati? Znači li “ostati zauvijek mlad” - biti besprijekorno očuvano mlado tijelo ili to obuhvaća širu sliku; onu koja ocrtava našu energiju i narav koja nas čini punima radosti i znatiželje za aktivnim životom.
Zanimljivi su i naslovi svake od šest epizoda ovog serijala, a pažnju privlači naslov "Eliksir mladosti", što ste saznali iz razgovora s vašim sugovornicima i stručnjacima, je li stari tibetanski lijek s raznim prirodnim sastojcima taj eliksir ili se odgovor krije u nečem drugom...?
Danas točno znamo kako u nekim određenim dijelovima svijeta neki ljude žive prilično dugo, do vrlo duboke starosti su zdravi, aktivni i na kraju doslovno umru u snu, od starosti. Znamo i koju su hranu jeli, kako su živjeli i doživjeli stotu, zapravo, danas se sve više prebacuje fokus s genetskog nasljeđa na proučavanje tih epigenetičkih faktora koji nas snažno određuju. Eliksir mladosti je oduvijek bio san privilegiranih, jer su sebe vidjeli kao nezamjenjive, bitne i važne jedinke, pa je prava šteta da umru zajedno s ostalim smrtnicima. Danas moderne znanosti promatraju eliksir mladosti kao sinonim za stil života, prehrane ili nekih dodataka koji će različitim korisnim tvarima omogućiti našem organizmu regeneraciju, napuniti ih korisnim tvarima kako bi se nadoknadio manjak koji bi mogao imati loše posljedice na naše zdravlje. Svaka kultura ima svoj dodatak ili dio prehrane za kojeg smatra od presudne važnosti za dug život, ali sama hrana nije dovoljna. Danas znamo i za druge faktore koji loše utječu na život naše stanice: stres koji predugo traje i postaje stil života, strahovi, bijes, loša brza hrana, različiti toksini i tvari koji osiguravaju produljenu svježinu proizvodima kojima bi, svježina i jestivost u uobičajenim okolnostima trajala najviše 3-4 dana, a uz različite kemijske dodatke, traje i do 6 mjeseci. Jako dobro se danas mogu povezati uzroci i posljedice, jer sa sigurnošću znamo kako su neki vanjski faktori ključni čimbenici preranog, gotovo ubrzanog starenja. A koji su to čimbenici, pogledajte u našem serijalu koji ima šest polusatnih epizoda. Ekipu koja je radila na serijalu osim moje malenkosti čine: redatelj Mislav Hudoletnjak, pomoćnik redatelja Matko Švarc, izvršna urednica Nikolina Dragošević, a narator kroz serijal je fizičar s IRB-a, prof.dr.sc. Nikola Poljak, zatim skladatelj čije skladbe ćete čuti tijekom serijala je Srđan Sekulović Skansi te montažerka svih epizoda Anita Jovanov. Moram napomenuti da je serija snimana kroz duže vrijeme s mnogim televizijskim direktorima fotografije, pa je time postignuta zanimljiva dinamika.
Otok Sardinija, japanski otok Okinawa, grčki otok Ikaria, poluotok Nicoya u Kostariki i kalifornijski grad Loma Linda spadaju u takozvane plave zone gdje stanovništvo živi dugo i sretno, trebamo li se preseliti na neko od spomenutih područja ili možemo njihov recept primijeniti bez obzira gdje živimo, što kažu vaši sugovornici i što vi mislite?
Budimo realni, sretan život ne uključuje samo mjesto gdje se nalazite, on je rezultat i niza drugih uvjetovanosti: imate li ljubavnu radost i podršku, lijepe i nadahnjujuće društvene veze, iskrena prijateljstva, kakav posao radite, imate li riješene bitne egzistencijalne uvjete za kvalitetan život, kako se nosite s problemima, stresom, koliko ste zadovoljni sami sa sobom…i tako redom. Sve ono što će nam odrediti kako ćemo ostarjeti, na koji način, hoćemo li živjeti do duboke starosti u dobrom zdravlju ili ne, sve to ovisi o zbiru različitih okolnosti. Sasvim je jasno da mjesto u kojemu je zrak kvalitetan i gdje nema industrije, daje dobre izglede za duži život, no tome pribrojite kvalitetu hrane koju jedete, posao kojeg radite, ljude koji vas okružuju, stres kojem ste izloženi i u kojim količinama, osjećaj sreće i perspektive, kakva vam je genetika, koliko sami ulažete u svoje zdravlje…sve to je kombinacija koja će vam odrediti vijek trajanja. Osobno, obožavam putovati, ali sam najsretnija u Zagrebu, obožavam svoj rodni grad, a sada me, na žalost, uz svu generacijsku radost i ljepotu života u Zagrebu, duboko rastužuje i zabrinjava činjenica kako je grad nedopustivo zapušten s iseljenim dijelovima starogradnje u centru koji su uništeni od potresa i ne obnavljaju se…a te bi građevine mogle biti i trebale bi biti - predivne, to je GLAVNI grad države! Pogledajte Prag, njihov je centar obnovljen do perfekcije, a imaju starogradnju koja je još starija od naše.
Moram vas pitati i za tajnu vaše mladolikosti, genetika, dobri kozmetički preparati ili nešto treće je zaslužno za to?
Hvala vam, ali iskreno, mislim da u velikom postotku zaslugu za moju mladolikost imaju sve žene koje su živjele prije mene, od moje majke preko mojih baka i prabaka. No, priznajem, veliku ulogu igra i činjenica osobne njege i ustrajnost kad je u pitanju održavanje tjelesne težine. Sigurno važno značenje ima i nepušenje, nekonzumiranje alkohola pa niti u najmanjim količinama, dobar san i mnogo voća. Njegovanje kože lica i tijela, koja je, budimo realni, naš najveći i najizloženiji organ – sigurno je među važnijim odabirima. Moj tata je imao svoju malu biljnu apoteku na Iblerovom trgu. Uvijek smo koristili biljne kreme i ulja za njegu lica i tijela po njegovim preporukama, pa sam kao mala razvila posebnu sklonost prema prirodnim uljima koja imaju zaštitno i ljekovito svojstvo. Ali ništa vam neće djelovati ako se ne okružite iskrenim i dobrim prijateljima. Nekako sve više vjerujem kako su osjećaji sreće i dobrih emocija nedovoljno istraženi, pogledajte samo koliko ljudi traži utjehu i mir u samopomoći kroz različite meditativne tehnike.
Kako to da ste za naratora ovog serijala odabrali prof.dr.sc. Nikolu Poljaka, fizičara na Institutu Ruđer Bošković, ako se ne varam Nikola je i osoba s najvećim IQ u Hrvatskoj?
Da, angažirali smo najpametnijeg naratora u Hrvatskoj i šire. Nikolu sam upoznala nakon što mi ga je preporučio biranim riječima naš izvrsni fizičar prof.dr.sc. Mirko Planinić. Nakon razgovora s prof. Planinićem, pozvala sam Nikolu u Prometej za intervju Znanost s potpisom. Tu smo se upoznali i od tad je krenula naša suradnja, a kasnije je promovirao fiziku i za potrebe našeg Školskog programa. Za serijal Zauvijek mladi, htjela sam angažirati muškog naratora, Nikola se tu odlično snašao, i nije komplicirao kad je bilo pitanje snimanja scena u različitim eksterijerima. Tako vam je to s inteligentnim ljudima, oni uglavnom nikad ne kompliciraju ni oko čega.
Četvrtkom na Drugom programu HRT- se emitira i emisija "Prometej" u kojoj sa svojim sugovornicima pričate o novim otkrićima i spoznajama, po kojem ključu birate goste i koje su vama teme bliske kada je znanost u pitanju, što vas posebno privlači?
Ma nema granica u odabiru znanstvenih područja. Svaka je znanost zanimljiva i potrebna je svijetu. Gosti moraju biti angažirani u svojoj struci, moraju biti iskreno posvećeni tome. Mene na jedan poseban način privlače astrofizika, filozofija, antropologija, genetika… obožavam umjetnost, kazališnu, filmsku, slikarstvo, dizajn…nije lako izabrati favorite. Sve su to vještine koje dotiču misterij našeg bića. Zato smo drugačiji od svih drugih vrsta na Zemlji, jer imamo mogućnost pogleda na same sebe, na druge i samim time na cijeli svijet.
Završili ste pravo, pa ste i doktorirali na Filozofskom fakultetu - grana etika. Zašto ste odabrali baš etiku i jesu li moralne vrijednosti suvremenog društva narušene, može li ih se popraviti?
Filozofija je komplementarna s našim bićem. Ona postavlja pitanja i nudi odgovore, nekima je filozofija pravi put kako zakomplicirati život, a meni je način razmišljanja, koji mi dešifrira svijet na način kako to meni odgovara, odnosno do mjere koliko ga sama sebi mogu protumačiti. Filozofija mi nudi neke metode kako analogijom dobiti odgovore na neka pitanja čak i kad sama analogija nije dovoljna. Etika je disciplina koju moderan čovjek drži pored sebe, za svaki slučaj, a njezine postulate primjenjuje po potrebi, u skladu s antropocentričnim pogledom na svijet, na veliku žalost. Jer, čovjek ima tu nevjerojatnu sposobnost biti licemjerom. Životinja nije nikad licemjerna. Ona vas voli ili ne voli, ili vam je privržena ili će otići u tuđu kuću ako misli da ju taj netko bolje hrani i brine o njoj. Čovjek je licemjeran i rado će imati puno gazdi ako mu je to od neke koristi. Može li se čovjek popraviti? Uf, puno toga smo pokvarili, polovicu života kvarimo sve oko sebe, a drugu polovicu provodimo u naporima da popravimo svijet koji smo pokvarili u prvoj polovici života. Možemo li promijeniti svijet tako da se zalažemo za prava životinja a susjedovog psa svaki dan vidimo na lancu i ne kažemo mu ništa jer se ne želimo petljati i zamjerati kako ne bismo narušili susjedske odnose? Može li se promijeniti svijet tako da je u okolišu manje toksina koje smo sami nagomilali? Možemo li promijeniti svijet u kojemu se i u 21 stoljeću ratuje i mrzi, a znamo što su nosili ratovi u posljednjih stotinjak godina, ma i iz čitave povijesti civilizacija prije nas… Iz svojeg iskustva znam da se svijet može promijeniti ljubaznošću i naporima kojima ćemo eliminirati sebičnost svake vrste, promijenit ćemo ga i popravit tek kad priznamo svoju grešku, ispričamo se i vježbamo biti dobri i kako oprostiti drugome, kolikogod nam to bilo teško. U tim naporima, ljubaznost je ključna, kako je rekao A. Huxley: neugodno mi je što nakon 45 godina istraživanja i proučavanja, najbolji savjet koji mogu dati ljudima jest - da budu malo ljubazniji jedni prema drugima.
Od prvog razreda osnovne do svoje punoljetnosti bavili ste se i glumom u ZKM-u, čemu vas je gluma naučila i zašto se niste posvetili tom pozivu?
Gluma je i danas moja velika ljubav, koju sam samo na trenutak stavila na čekanje. Uostalom, mi smo cijeli život u različitim ulogama, nekad uspješnim, a nekad manje uspješno odigranim rolama. Netko je profesionalac, a onaj drugi amater, naturščik. A opet im je gluma zajednički nazivnik. Odnosno taj talent koji te nosi, koji ti omogućuje pretvorbu, fizičku, glasovnu, misaonu…Gluma iz čovjeka izvlači čudesne mogućnosti, nauči ga ozbiljnosti i prednostima igranja, izoštri mu moć koncentracije koja stvara čuda, možete barem u toj igri biti tkogod i štogod. Glume se ne odričem, niti filmske niti kazališne, upravo dovršavam scenarij za jednu kazališnu predstavu o muško-ženskim odnosima kroz generacije.
Je li vam to glumačko iskustvo bilo od koristi kada ste 1990. došli na Prisavlje i jeste li tada uopće imali ideju kako ćete se na televiziji zadržati desetljećima i je li ikada postojala opcija da se vratite pravu?
Da, gluma mi je itekako koristila, osobito u voditeljskom poslu, pa tijekom novinarskih javljanja uživo iz Sabora za Dnevnik 90 -tih, pa u najavama za Zagrebačku panoramu, različitim autorskim emisijama tijekom različitih nastupa uživo. Nakon audicije, znala sam da ću u ovom poslu potrajati. Otvorile su mi se različite mogućnosti, novinarske, uredničke, scenarističke, voditeljske, pa i redateljske - zato je mogućnost povratka u pravničku struku bivala sve manje vjerojatnom. Ali pravo mi je dalo širinu u znanjima koja su mi bila od velike važnosti tijekom doktorskog studija.
Prošli ste sve stepenice u novinarskom poslu tijekom svog rada na HRT-u, biste li nešto promijenili da možete i kako gledate na televiziju i medije na vašem početku i sada kada je sve postalo užurbanije a protok informacija jako brz?
Televizija se mijenjala i mijenja se i dalje, to je neprekidni proces, kao i kod svih drugih medija. Ja televiziju neizmjerno volim jer mi je dala priliku da već sa sedam godina glumim u televizijskim dječjim emisijama, a kasnije i televizijskim serijama i filmovima s velikim imenima kazališta i filma: Anom Karić, Borisom Buzančićem, Svenom Lastom, Špirom Guberinom, Đurom Utješanovićem, Zvonkom Torjancem, i mnogim drugim mlađim glumcima iz moje generacije, ukratko, ovaj medij mi je dao neprocjenjivo iskustvo igranja i u radio dramama, i napokon, omogućeno mi je da pokažem svoje novinarske i uredničke mogućnosti, otvorio mi se pogled na opsežnost cjelokupnog tv stvaralaštva, od dramskog do novinarskog, televizija mi je dala praksu u voditeljskom, uredničkom i scenarističkom poslu, zato televiziju obožavam, sretna sam i zahvalna jer sam neraskidiv dio televizijske priče.
Vaš suprug je autor niza nagrađivanih povijesnih projekata na HRT-u, razmjenjujete li kod kuće ideje o poslu i novim projektima ili posao ne nosite doma?
Suprug ne govori mnogo o svojim idejama u nastanku, tek kad su scene pred realizacijom, ili kad su skladbe spremne za snimanje, čujem neki fragment skladbe ili kad opiše neki zanimljivi detalj iz serije koji je zamislio. Njegovi su glazbeni, skladateljski, scenaristički, redateljski i dramaturški talenti zaista impresivni, kompleksni i široki, pa uživam kad vidim cjelovito djelo, ne zapitkujem dok je sve u nastajanju i procesu. Može se reći da ima potpuni stvarateljski mir u kojem ga doma nitko ne gnjavi. Uglavnom, pričamo o televiziji i našim idejama samo u granicama nužnog i podnošljivog - jer nam je fokus, kao i svim ljudima, na našoj djeci i njihovim potrebama i idejama. A osim toga, budući da su nam djeca napunila kuću životinjama (a znate i sami da mladi imaju drugog posla), naša je svakodnevica ispunjena i posvećena, pored svega i potrebama našeg psa i mačka. Mi smo brigu oko njih zbilja ozbiljno shvatili.
Što vam je još neostvarena želja kada je posao u pitanju, imate li neke planove koje biste željeli ostvariti u skoroj budućnosti?
Planova uvijek ima, neki su u ideji, neki pred realizacijom, želim završiti scenarij za kazališnu predstavu, objaviti treću knjigu znanstvenih razgovora, organizirati tečajeve mindfulnessa koji osnažuju jasnoću naših misli, probuđuju kreativnost i stvaranje kroz svjesnost koju treniramo našim transcendentnim umom, potrudit ću se postaviti i svoju treću po redu izložbu slika, dovršiti započeti obrazovni serijal Voda kojeg radim u voditeljskom, uredničkom i scenarističkom autorstvu s Krešimirom Mišakom i Mislavom Hudoletnjakom. Naravno, pri tome, Prometej i dalje ostaje važno mjesto koje želi objasniti zašto je znanje moć i kako nam pomaže bolje razumjeti i vidjeti svijet.
VIDEO Antonija Blaće: Problem nastaje kad ljudi zbog nemanja djece omalovaže sve drugo što ste napravili