Nominacija za Porin u kategoriji "Najbolji album zabavne glazbe" zaokružila je uspješnu godinu u karijeri Ivana Zaka. Jedan od rijetkih domaćih pjevača koji dupkom puni hrvatske klubove i dvorane je prvo osvojio zlatnu i srebrnu ploču, ali i Platinasti Forte, kojom ga je nagradilo Hrvatsko društvo skladatelja.
Nakon brojnih priznanja za protekla dva albuma, je li vas iznenadila nominacija za Porin?
- Pa u svakom slučaju jest. Opće je poznato da mi koji se bavimo zabavnom glazbom nemamo baš veliku podršku struke za razliku od urbanijih izvođača. Pošlo mi je za rukom da me struka podrži nagradom Platinasti Forte za album "Bolja od najbolje". Puno mi znači što su mi kolege rekle da podržavaju glazbeni smjer kojim idem, jer sam kao autor uspio postići nešto što drugima teško uspijeva - pjesme mi se vrte na radio postajama, a s druge strane imam i puno nastupa. Kod urbanih izvođača je situacija takva da se u puno većoj mjeri puštaju na radiju nego što imaju nastupa. Imponira mi što sam u društvu Rade Šerbedžije i Ibrice Jusića, iako je malo čudno što smo se sva trojica našli u istoj kategoriji, a zapravo izvodimo različite tipove glazbe.
Danas je uspjeh uopće prodati album, a kamoli dobiti zlatnu ploču...
- Da, u doba piratstva, to je doista teško. Album "Bolja od najbolje" uspio sam sam prodati u 7500 primjeraka. Sad su kriteriji za zlatnu ploču čak i manji. Kad sam svom diskografu rekao da je lako prodati takvu nakladu, nasmijao se i odgovorio, da je danas sretan svatko tko proda barem tisuću primjeraka. Uspoređujući se s nekim svojim kolegama, shvatio sam da imam sreće. Danas je lako pronaći svaki album na internetu, no istinski obožavatelji žele imati svoj original i dolaze s njim po autogram na koncert.
Na prvom albumu ste uz pop koketirali i s drugim glazbenim izricajima. Je li to bilo potrebno za dizanje vojske fanova?
- Glavni je razlog bio moja znatiželja, svojevrsno istraživanje, provokacija. U to vrijeme imao sam i nekoliko klubova. Danas radim ono što volim i drago mi je da od toga mogu živjeti, no put do današnjeg statusa bio je težak.
Malo je danas izvođača poput vas koji redovito pune dvorane i diskoteke... Iza vas je velika vojska fanova?
- Pa uglavnom je tako, a sve zbog toga jer sam milimetar po milimetar gradio popularnost i karijeru. To ljudi i osjete, vide tko je iskren a tko nije. Put je stvarno bio krvav - prvo sam punio male prostore, pa sam prelazio u veće klubove i dvorane. Neki izvođači preko noći postanu popularni pa odmah nastupaju u velikim dvoranama, a zapravo nisu spremni za to. To se u povijesti dogodilo mnogim kolegama. Na snimci bi zvučali odlično, a na pozornici ne bi bili ni upola dobri.
Je li vas promijenila popularnost?
- Nije, još uvijek mi je teško sebe doživjeti kao takvog. Za svaki milimetar moje karijere trebalo mi je puno muke. Koliko god sam to dugo čekao i bio ljut, jer mi se nije dogodio hit prije 10-15 godina, sad sam sretan što je sve išlo ovako. Ne mogu se "ufurati" u film da sam jako popularan i da sam zbog toga najbitniji. Drago mi je da me ljudi doživljavaju kao nekog tko dobro radi svoj posao. A popularnost je sastavni dio našeg posla.
Na vašim koncertima je uvijek zanimljivo. Znam da vam obožavateljice svašta bacaju na pozornicu. Od grudnjaka, pa nadalje...
- Bilo je takvih situacija, ali to svi pjevači proživljavaju. Samo što mi danas bacanje grudnjaka izgleda kao parodija. Meni su u zadnje vrijeme počeli bacati i mobitele, i to skupe, nove modele. Moram priznati da mi je to malo čudno. Nakon nastupa sam znao dobivati i poslovne ponude, a onda shvatim da su to fanovi koji bi se samo družili.
Mislite na groupie djevojke?
- Pa imam neke fanove koji me redovito prate. Imam određenu vojsku fanova koji me prate s koncerta na koncert. Jedan dan su Mariboru, a sutra u Splitu. To su baš najžešći fanovi, kojima nije prepreka ni kilometraža, ni vrijeme.
Je li bilo i ljubavnih ili bračnih ponuda?
- Nekad me dočekaju pisma u tom obliku, a onda po rukopisu shvatim da se radi o djeci, tinejdžerima. Konkretne bračne ponude nisam dobio, ali ima raznih želja za druženjem.
Kad smo spomenuli mobitele, zanimljivo je da vi uopće nemate smartphone, nego stari mobitel?
- Ne bih se htio dovesti u situaciju da sam ovisan o društvenim mrežama, pa da kad se probudim sat vremena listam facebook i druge stranice. Bojim se da bi mi se tada mogla dogoditi umjetnička blokada. Naravno, svaki dan pogledam svoju stranicu na facebooku, i komuniciram s fanovima, ali ne želim postati rob interneta i društvenih mreža.
I dalje živite u Jastrebarskom, čuli smo da ne znate kuhati?
- Da, s kuhanjem jako loše stojim, no na sreću imam najbolje susjede na svijetu kod kojih se redovito hranim - kod roditelja i sestre. Nedavno su me zvali na jedan kulinarski šou, pa sam morao odbiti jer stvarno ne bih znao nešto skuhati. A što se tiče grada, iz Jastrebarskog stignem autom za tren u Zagreb, a brže dođem i do mora. Praktičnije mi je.
Bavili ste se hortikulturom. Znate li još nekad urediti okućnicu?
- Pa to mi je struka. Uvijek volim reći da je i to vrsta umjetnosti. Meni je to lijep posao, ali nije toliko unosno, jer je ljudima nepojmljivo da okućnica može koštati kao i kuća ako radite kako treba. Volim to i dalje, ali obzirom da živim uz glavnu cestu, onda svaki put kad to radim, moram se javljati ljudima koji prolaze, pa mi treba dvostruko više vremena.
U zadnje vrijeme ste počeli pisati za druge?
- Počeo sam razmišljati kako je domaća zabavna glazba pala na dno, jer su dio kolača preuzele klape, pa sam pokušao nešto promijeniti. Zadovoljstvo mi je što sam počeo surađivati s legendama kao što su Gazde, ali i s novim izvođačima poput Begina i grupe Vigor. Pripremam i dva nova projekta koja bi trebala osvanuti na sceni ove godine. Spontano sam došao na to da napravim jednu svoju malu "tvornicu" zabavnih pjesama s kojom bih oplemenio scenu.
Ostane li vam uopće slobodnog vremena?
- Po tom pitanju sam totalni čudak. Glazba me ispunjava i kao posao i kao hobi. Zapravo, moj hobi je ispijanje kave s prijateljima. Nisam sportski tip, ali volim otići u prirodu. Sve ostalo vrijeme ode na glazbu.
Gdje se vidite za 20 godina?
- Nadam se opet s vama na jednom ovakvom razgovoru. Ne bih ništa mijenjao, samo bih htio biti još uspješniji. Naravno, vjerojatno ću imati obitelj i djecu. To je nešto što ne planiram. Kad se dogodi, dogodit će se.