Jelena Perčin Babić: Kći i ja živimo same i uživamo

“Ples sa zvijezdama”, ali i permanentnoj boli u mišićima koja muči njeno tijelo šokirano svakodnevnim višesatnim treninzima. I dok je u prvim emisijama showa, kaže, kroz koreografije protrčala da ih što brže privede kraju, doslovno preživjela dinamični paso doble, pitajući se što joj je sve to u životu trebalo, ipak je uspjela ostvariti i trenutak plesne sreće.


Stravičan sam tremaroš. A trema se kod mene manifestira treskavicom, ne znam što plešemo, kako počinjemo, dogodi mi se da na trenutak ništa ne čujem i ne vidim. Ljudi oko mene skloni su pomisliti: Ma glumica je pa glumi, a ne znaju koliko je to strašno. Naime, ples nije moj posao, kada promašim jedan korak nisam u stanju improvizirati i koreografija se nepovratno raspada. Ali sretna sam jer sam došla do tog stupnja da sam, unatoč tremi, u tangu uspjela uživati – kaže Jelena, koja za svojeg učitelja Hrvoja Kraševca ima samo riječi hvale.

– Od svih ljudi koje sam do sada u životu upoznala, Hrvoje se možda najbolje nosi s mojom tvrdoglavošću. Nevjerojatan je i ne znam kako mu to uspijeva. Sjajan je plesač, pedagog, koreograf, ali i psiholog. Oboje smo temperamentni i svađamo se jer ja stalno vičem: Ne mogu, ne mogu!, a on: E možeš, možeš!. Ali slomio me! Kada sam vidjela snimku našeg tanga, šokirala sam se činjenicom da to plešem ja koja nisam mogla potrčati ni za tramvajem – priznaje.

Zahvaljujući showu, neizmjerno cijeni plesačko umijeće i trud koji ulažu u taj sport. I privatno voli plesati, osobito na rođendanima i vjenčanjima, ali na ples kao trening nije se “navukla”.

– Rečeno mi je da će mi, kada počnem plesati, tijelo samo žudjeti za plesom i pokretom, ali to se ne događa. Moj mozak u trenucima plesnog napora očito ne proizvodi serotonin jer moje tijelo žudi samo za horizontalom! Sanjam o trenutku u kojem ću pred sobom imam tri dana u komadu te da se neću morati ustajati – kaže Jelena. Njena dvogodišnja kći Lota također obožava plesati. Čak toliko da joj je Jelena do početka showa morala tajiti da pleše kako je ne bi morala voditi sa sobom na probe, koje bi se tada pretvorile u “Lotino plesno carstvo”, a ne u trening. No tajenje je postalo problem.

– Kada je doznala za moje plesanje, strahovito se uvrijedila. Čak do te mjere da uopće ne gleda show jer ne želi da njena mama pleše s tim stričekom, već s njom. Tako da se sada pravimo da se ništa ne događa i ples se u kući i ne spominje. Ali lagala bih da nisam znala da će tako reagirati jer ipak ona ima moj karakter – s puno ljubavi i ponosa govori mama.

Osim trenutaka slatke plesne muke, Jelena proživljava i jedno od najtežih životnih razdoblja – razvod trogodišnjeg braka s Kristijanom Babićem. O tvrdnji da je razvod, nakon gubitka drage osobe, najbolnije i najstresnije iskustvo za čovjeka, kaže:

– Slažem se s tim. Nosim se sa situacijom kako kada i od dana do dana. U tu odluku nismo ušli naglo. Imali smo faze. Sada smo se razdvojili, u tijeku je faza razmatranja jer razvod je odluka koju se ne može donijeti preko noći. Barem ne ja. Nas veže jedno biće za koje oboje odgovaramo cijeli život i Lotina sudbina je uvjetovana svim mojim i našim postupcima. To je golema odgovornost i odluka koja traži osobno preispitivanje 24 sata dnevno. Ali vidjet ćemo...


Jelena i Kristijan prodali su zajednički stan, pa ona s kćeri živi sama, a takav život, priznaje, ima čak i svojih prednosti: – Ja sam tip žene koja voli biti sama. Nikada nisam imala osjećaj da moram imati vezu i muškarca uz sebe. Uživam u svojoj samoći. Bole te neke druge stvari, a ne to što si sam. Obožavam biti kod kuće, volim kuhati i igrati se s Lotom. Imamo lijep suživot i odličnu komunikaciju, i to me puni.

Lotu, kaže Jelena, još ne zbunjuje ta novonastala obiteljska situacija.

– Kristijanov je posao i inače bio takav da je ona više vremena provodila sa mnom. Oni se viđaju svaki dan. A kada je dovede k meni, Kristijan ostane i na ručku i na večeri, mi nismo presjekli odnos. Što se tiče Lote, i dalje funkcioniramo kao obitelj i ne postavljamo stvari po principu “sada je tvoj dio dana”. I tako će uvijek biti – ističe.A na pitanje je li, kada su muškarci posrijedi, iz razvoda nešto naučila, ta odvažna žena, koja se prepušta osjećajima, simpatično zaključuje:

– Ne mogu reći da sam nešto naučila. Kod mene općenito prevladava srce, i to je zeznuto. Bila sam na razgovoru kod jednog svećenika koji mi je rekao: Znate, osjećaji su divni. Osjećaji su Božji dar, ali osjećaji nisu istina. O tome ni dandanas ne mogu prestati misliti. I vjerojatno ću do kraja života tražiti taj balans između osjećaja i istine.