Joaquin Phoenix je briljantan kao Joker, ali je “Joker” prosječan film

Jedan je razlog zbog kojega treba pogledati film “Joker”. Joaquin Phoenix. Još je jednom čovjek potpuno predan glumi ostvario sjajnu ulogu, ne štedeći pri tome sebe ni fizički ni psihički, jer smršavio je pripremajući se za ulogu 24 kilograma, a histeričan smijeh uvježbavao gledajući napadaje koje trpe ljudi s takvim poremećajima. Autor filma Todd Philips obećavao je da će napraviti film koji će odisati atmosferom 80-ih godina, a koji će imati malo toga zajedničkog s postankom Jokera. Na kraju se ispostavilo da njegov Joker koji je, doduše, osvojio Zlatnog lava u Veneciji, ima nekih problema koje je bilo teško izbjeći. Prije svega, Joker se već dosta puta pojavljivao na velikom ili malom ekranu, a u tome su ga tumačile i veličine poput Jacka Nicholsona, a onda i nositelj titule “najboljeg Jokera” dosad, nažalost pokojni Heath Ledger. Kada se Joaquin Phoenix ovako zainteresira za ulogu, to nužno i ne mora biti hendikep, no činjenica je da o Jokeru manje-više sve znamo. Očito je to znao i Todd Philips pa je pokušao napraviti nešto drukčiji film.

Bez konkretne poruke

Prvi pravi film o Jokerovu postanku, međutim, tek plastično opisuje kako je nastao kultni zločinac, Batmanov protivnik, no bez neke slojevitosti pa tako i dubine, i, što je možda i najveća šteta, film ne nosi ni nekakvu konkretnu poruku, osim one najočitije, kako lako može aktivirati širi kaos u lošoj društvenoj atmosferi samo jedan ozbiljni luđak. A priča o luđaku koji uspijeva zapaliti cijeli jedan megalopolis nosi i više nego dovoljno potencijala da je se poveže s današnjicom ili barem recentnijom poviješću. Nema tu ni najavljene atmosfere 80-ih, to se doista ne osjeti niti je odmah vidljivo, osim po modelima automobila koji se u filmu voze. Atmosferičnost donosi jedino sam Joaquin Phoenix u naslovnoj ulozi koji je doista zlokoban i psihotičan, onakav kakav valjda jedino on može biti. No scenarij nedovoljne dubine ne dopušta mu da svojeg Jokera razvije do kraja i prikaže ga u još dimenzija kojima je oblikovan u originalnom stripu. A taj Joker raspolaže i ozbiljnom inteligencijom te proračunatošću, dok je Phoenixov Joker ostao na ludilu. Koje je, doduše, čisto i nepatvoreno, ali za koje nismo do kraja sigurni kako je točno nastalo, odnosno gdje su korijeni zločinca bez kojega je praktično nemoguće zamisliti Batmana.

Prvi film s ocjenom R

Jer nijedan drugi od zlikovaca protiv kojega se Batman bori, bilo u stripu, bilo u romanu, nije se toliko ukorijenio kod publike kao Joker. Praktički odmah nakon početka prikazivanja pojavile su se vijesti, pa i upozorenja, o pretjeranom nasilju u filmu s bojaznima da bi moglo biti posljedica. Činjenica da je ovo prvi film o Batmanu koji je ponio ocjenu R dovoljno govori. Međutim, nasilja ima, no iako je ono u trenucima i više nego eksplicitno, nema ga onoliko koliko se možda očekivalo, no količina nasilja nije ipak tolika da bi izazvala nekakve nerede ili incidente, pa čak i planirane atentate o kojima čitamo. Zgodan je štos pojavljivanje Roberta de Nira u ulozi Murraya Franklina kojeg je odglumio kao posvetu vlastitom filmu “Kralj komedije”, samo je ovdje u suprotnoj ulozi, voditelja talk showa, a ne poludjelog komičara. Na kraju, u sve je bio uključen i Martin Scorsese, no nije Philips njegovo iskustvo iskoristio kako treba. Joker je prvi u seriji DC Black koju je studio Warner Bros zamislio kao podfranšizu odvojenu od DC Extended Universea u koji spadaju filmovi o Batmanu, Wonder Woman, Suicide Squad, Aquamanu... U ovom prvom je, srećom, Joaquin Phoenix.