Još joj se srce umorilo nije

Jedne godine kad je Miroslav Blažević nogometni klub Prištinu izveo iz druge u prvu ligu, pozvao me je da počasnim udarcem otvorim utakmicu. Rekla sam mu da ja to ne znam, a on će: “Kako ne znaš? Sve ću ti pokazati.” Našao mi je kopačke, najofucanije kopačke koje su, da bi izgledale pristojno, kremom za cipele obojili u crno. Pritom su i meni ofarbali noge pa me takvu izveli na stadion. Masa je izvikivala i urlala. Stala sam i šutnula loptu – ali u posve u krivom smjeru! Svi su zanijemjeli, samo je Ćiro rekao: “Reko sam ti, bona, gdje da pukneš, ali eto, svaka ti čast!” – jedna je od priča Tereze Kesovije koje se rado sjeti kad pogleda unatrag svojih 50 godina karijere. Upravo to gordo i lijepo vrijeme provedeno na sceni proslavit će ovih dana – 23. rujna, koncertom u Dvorani “Vatroslav Lisinski” “Još se srce umorilo nije” te svojom biografijom.

Život s obožavateljima

U nju je upisala najljepše priče o pjesmi, ljubavi, prijateljstvu, životu te vjernim obožavateljima koji su je učinili potpunom i bogatom osobom.

– Imam divne obožavatelje. Primjerice, dva dečka iz Londona, koji imaju tek malo više od trideset godina, dolaze na sve moje važne koncerte. I na svaki od njih mi donesu poklon upakiran s jako puno ukusa. Sve su vam to fini pokloni – a bijelu kameliju od Chanela koju su mi oni darovali nosim stalno – kazala je 72–godišnjakinja pa se brzo prisjetila još jedne dirljive priče. O djevojčici Nataliji iz Novog Sada koja joj je napisala i posvetila Priču o Terezi.

– U njoj sebe opisuje kao djevojčicu koja je uvijek htjela ići na moj koncert, ali je njezina mama bila prezauzeta. Onog trena kad je pronašla malo vremena za koncert izbio je rat i ja sam im postala nedostupna... Natalija je danas izrasla u novinarku televizije Novi Sad i bila je na mom koncertu, repriza Olympije u Lisinskom. To su mi priznanje i nagrada za sav trud – ponosno govori miljenica domaće i strane publike.

Sebe daruje publici

Za ljubav koju joj daju, Tereza pred svoju publiku zato nikad ne izlazi nespremna. Svakom koncertu prethode dani meditacije i pomnih priprema.

– Puno je posla oko nastupa, ali opet, nikad nije sve unaprijed isplanirano. Događalo se i da zaboravim tekstove pjesama, ali tu mi je upomoć uskočilo scensko iskustvo. Ljudi to nikad nisu primijetili, a ako sam htjela da to primijete, rekla sam: “Gle, ja zaboravila vlastiti tekst” pa sam dobila smijeh i aplauz – prepričava crvenokosa dama dodajući na kraju i jedan savjet za mlađe kolege.

- Spontanost na sceni uvijek je najljepši dar publici. Ne treba glumiti nedodirljivu, glumiti zvijezdu, ne treba im podilaziti. To su gluposti! Mi smo svi ljudi s manama i greškama i jako je dobro i toplo prihvaćena svaka greška ako je smjelo priznate. Ili se samo osmjehnete i iskrica na licu ljudima će pokazati da ste priznali pogrešku.U nastupe uvijek treba unijeti puno dobre energije – tvrdi iskusna diva Tereza Kesovija.