Svega ima u “Globalnom sijelu”, zabavno-mozaičnoj emisiji HTV-a. Stoga i ne čudi što su njezinu uredniku i voditelju Jošku Martinoviću (46) zbog slikovitih gostiju koji su u njegovoj emisiji našli svoje medijsko mjesto, u startu pripisali nadimke poput Harryja Pottera i doktora Doolitlea. Pa i danas, već desetu sezonu zaredom, svaki utorak u udarnom terminu na Prvom programu ugošćuje male velike i posebne ljude, bavi se urocima i čaranjima, a i životinje imaju poseban tretman, pa stečene pseudonime Joško radom opravdava i brani. A poznatom latinskom poslovicom – Raznolikosti vesele – lako bi se moglo objasniti zašto se “Sijelo” redovito nalazi među najgledanijim emisijama nacionalne televizije kao i zašto njegovu uredniku neobične teme nikada ne dosade. Nekog "ozbiljnijeg" posla, poput recimo vođenja emisije “Otvoreno”, Joško se nije zaželio, štoviše o toj ideji ima poseban stav.
– Ljudi koji gostuju u “Otvorenom” puno su neozbiljniji od junaka naših priča – kaže Joško i nastavlja:
– Osim toga, u ostalim emisijama gosti se neminovno ponavljaju, a kod nas su uvijek neki nevjerojatni i novi. Pa kome bi to dosadilo?
Osim toga ima i “Globalno sijelo” svoju ozbiljnu stranu. Na samim počecima emisija nije obrađivala ovako lagane teme. Tada se bavila istraživanjem političkih ubojstava, pretvorbe, privatizacije, prijevara i uglavnom svega ružnog, zbog čega je protiv autora emisije uslijedio drugi niz postupaka kao što su prijetnje i procesi na sudu.
– Postalo je opasno, dobivao sam prijetnje opasne po život moje obitelji kao i prijetnje nekih saborskih zastupnika. Nisam se osjećao zaštićen, prešao sam na lakše teme i nikada nisam požalio.
Mnogi Joškovi "čudni" gosti od tada su mu postali veliki prijatelji, a i njegov svaki dan, kako kaže, mogao bi biti prilog “Sijela”.
– Da se recimo traže ljudi koji na gotovo svakom putu avionom izgube prtljagu, ja bih bio glavni. Čini se da nemam sreće, čak je i moja baka govorila: “Ti bi da padneš na leđa slomio onu stvar!” A ima tih zanimljivosti još – pohvalio se Martinović. No maknu li se te neke neobičnosti na stranu, Joško Martinović oduvijek je sasvim običan čovjek. Kao srednjoškolac je, kaže, nosio karirane košulje i imao dugu kosu, počeo pušiti, volio vino iz vinarije, djevojke i rock’n’roll, a sada uživa u svojoj obitelji i životu. U nadi da njegovoj "običnosti" pripišu makar neobičnu seksualnu orijentaciju, Joško Martinović nalazi se na popisu poznatih hrvatskih homoseksualaca, na što on opet jednostavno kaže:
– Sin Ivan (19) zbog toga me neizmjerno zeza. A ja protiv homoseksualaca nemam ništa, ali još uvijek me poprilično zanimaju žene, osobito moja supruga Jagoda (42)!
Maja, jes\' ti dobro?