Juro Jakovljević, hrvatski glumac, koji je nedavno u Njemačkoj odigrao glavnu sporednu ulogu u hrvatsko-njemačkom filmu "... it's Love???", ali i došao do finala Izbora Večernjakove domovnice za najpopularnijeg glumca u iseljeništvu, ide u novu avanturu. Predstavljat će Hrvatsku na Izboru za Mistera Europe Euronations 2016, koji će se održati od 19. do 27. listopada na egzotičnom otoku Mayotte pokraj Madagaskara. U ovu priču ušao je jer smatra kako posjeduje izdržljivost i iskustvo, a izbor će mu omogućiti i ostvarivanje novih poznanstava i egzotičnih putovanja. Jakovljević, inače Slavonac, bavi se tajlandskim boksom, body buildingom, strast mu je gluma, a voli i modeling, u čemu je jako uspješan u Njemačkoj.
:: Kako je došlo kandidature za Izbor za Mistera Europe?
Početkom prošle godine dobio sam link na jednoj od stranica na kojoj imam portfolio, casting link za Mister Europe Euronations. Naravno, kako je moja parola "nikad ne odbijati prilike", prijavio sam se. Nakon nekoliko tjedana javila mi se Rachel Quesney iz Francuske i poslala mi ugovor. Već nakon nekoliko dana ugovor je bio potpisan i poslan u Francusku, i od tada sam jedan od potencijalnih kandidata za predstavljanje Lijepe Naše.
:: Na izboru se ocjenjuju, među ostalim, i uspjesi. Koji su vaši uspjesi?
Hm, to je teško pitanje jer za mene postignuće može biti i mali pomak. S obzirom na to da dolazim iz skromne obitelji i iz kraja u kojem nema puno mogućnosti, samim time sam već nešto postigao. Uspio sam završiti studij, što je velik uspjeh. Tad sam shvatio kako je, uz malo truda, moguće još puno više te sam upisao i drugi studij u Zagrebu, koji je trenutačno u mirovanju zbog ovih fantastičnih prilika koje ne smijem i ne želim propustiti. Ali, od svih manjih ili većih uspjeha, smatram da je najveći moja upornost da pokušam ostvariti svoje snove i postati glumac i model.
:: Kako se pripremate za Izbor?
Moje pripreme uključuju puno znoja i vježbe, kao i osmišljavanja koreografije... Jer ovaj će izbor testirati talent te fizičke i psihičke osobnosti. Za sve se to moram dobro pripremiti, pa sam kreiram Muay thai koreografiju i naporno treniram. Naravno, pritom ne smijem smetnuti s uma tko sam i odakle potječem.
:: Što mislite općenito o izborima ljepote?
Bio sam na dva takva izbora i oni su za mene bili samo dobra zabava premda sam na jednom osvojio drugo mjesto. Ali, za osobu kao što sam ja, to ne predstavlja ni izazov ni avanturu. Klasičan izbor ljepote pokazuje koliko je neka osoba uspjela izgraditi svoj stav. No, za nas koji smatramo da je život, a također i snovi, više od samog pokazivanja, to je jednostavno nebitna stavka. Ali, Mister Europe Euronations predstavlja osobu sa svojim najboljim kvalitetama. Na Skype intervjuu ocjenjivali su moju osobnost, ali prije svega što sam postigao i što želim postići jest školovanje, koje je jako bitno, i na koncu hobiji, odnosno sportovi kojima se svaki kandidat bavi jer predstavnik mora biti svestrana ličnost.
:: Naglašavate kako ćete ponosno predstavljati svoju domovinu. Što ovaj izbor donosi Hrvatskoj?
Kao djetetu poginulog hrvatskog branitelja, već pojam "predstavljati Hrvatsku" za mene je izniman ponos. Cijeli život slušam kako se svi ponose mojim ocem i time što je napravio za svoju domovinu, no ja sam taj koji se njime najviše ponosi. No, sad je red i na mene, i to mi neće pobjeći! U očima članova moje obitelji, to izgleda ovako, citiram: Evo ga, ide za očevim stopama! Iako vjerojatno nikad neću moći napraviti nešto tako veliko, ostaje mi pokušaj da učinim sve kako bih mu bio što bliže. Osim toga, i Hrvatska će napokon biti među divovima Europe.
:: Što smatrate da će vam biti najteže?
Najteže će biti preživjeti taj osjećaj jesam li dovoljno vrijedan predstavljati svoju državu, hoće li me ljudi vidjeti kao osobu koja zaslužuje biti tamo i hoću li ispuniti sva očekivanja koje moji fanovi imaju. Sve ostalo – znoj, trud i rad, to je nešto što ću rado odraditi za sve, kao i za sebe.
:: Koliko ulažete u svoj izgled?
Ne jedem čokoladu, kekse i općenito slatkiše. Ne sjećam se kada sam pojeo pizzu ili hamburger, a da i ne govorim o kebabu. Nema mjesta uživanju u hrani. Pijem isključivo vodu i kavu bez šećera te jedem ekstremno zdravu i nemasnu hranu. To možda zvuči nevjerojatno, ali vjerujte mi na riječ, već sam se toliko privikao na taj način prehrane da u posnom siru i pilećem mesu uživam kao netko u čokoladi. Istodobno, jako puno vježbam u teretani kao i gymu tajlandskog boksa.
:: Bez čega moderni muškarac ne bi trebao nikada ostati?
Bez podrške ljudi kojima stvarno možeš vjerovati i na koje možeš računati, obitelji i prijatelja jer, bez obzira na sve, ako si sam i ako ne možeš nikome vjerovati, automatski si na dnu.
:: Jesu li ženama zanimljiviji moderni tipovi muškaraca koji paze na svoj izgled i ulažu u njega ili muškarci staroga kova?
To je relativno jer uvijek ima onih koji vole muškarce staroga kova premda, a znam iz osobnog iskustva, većina žena cijeni muškarce koji vode brigu o svom izgledu.
:: Kako osvajate žene?
Žene su delikatna stvorenja i svaka je drugačija. Jednostavno, morate se odnositi prema njima s poštovanjem i čvrstim stavom, pokazati malo šarma te biti svoj. I naravno, dati puno komplimenata...
:: Gluma ili modeling? Što vam je draže?
Neupitno – gluma! To su moji snovi od prvog trenutka kad sam postao svjestan sebe. Ali modeling je velika ljubav koju radim s užitkom, upoznajem nove ljude, dobivam nove, izuzetne fotografije... A i profesionalni aspekt donosi svoje.
:: Što nakon izbora? Koji su vam planovi?
Izbor je velika prilika za mene koja će mi, vjerujem, donijeti puno novih poznanstava i poslovnih prilika. Ponajprije, iskreno se nadam i vidim u glumi, ali i u modelingu. Kao i dosad, plan mi je obilaziti Europu u potrazi za poslovima u glumi i modelingu, ali i po cijelom svijetu. Naravno, ako za to bude prilike. Izbor je samo odskočna daska koja će mi pomoći u svemu, posebice u izgradnji karaktera.
:: Dijete ste poginulog branitelja. Koliko je to utjecalo na vas, na vaše odrastanje, razmišljanje, osjećaje?
To je imalo jako velike posljedice, uključujući tu katastrofu koja se dogodila 20. rujna 1991. kada je moj otac Jozo Jakovljević, sa svojih tek 28 godina, poginuo za našu državu. Ironično, ja sam 8. kolovoza ove godine navršio 28 godina te također dobio priliku nešto učiniti za Hrvatsku, i to ću napraviti najbolje što mogu. Ta me je nesreća natjerala da odrastem prije vremena, preko noći. Uvijek sam u razmišljanjima bio nekoliko godina ispred svojih vršnjaka. Morao sam naučiti preživljavati već s četiri godine, brinuti se o svojoj majci i maloj sestri. Reći će ljudi što može dijete od četiri godine misliti, ali i po riječima moje majke, zahvaljujući meni uspjeli smo preživjeti dok se nismo 1994. smjestili na području Bjelovara. A što se tiče osjećaja, našao sam način da zaključam osjećaje, da ne pokažem ništa što ne bih htio da drugi vide, napravio sam oko sebe barijeru, zbog koje, priznajem, dosta ljudi nije dobilo ono što zaslužuje od mene. Nažalost, nisam mogao drugačije jer me je ta nesreća primorala da izgradim u sebi obrambeni mehanizam. I ne znam bih li uspio da sam živio s tom boli. Ali, ipak, to me učinilo čvršćim, nepokolebljivim i napravilo jednim dijelom robota od mene. Ipak, vjerujem da sam u proteklih nekoliko godina uspio tu ljušturu prilagoditi sebi, to polako mijenjam u svoju korist, i navući je samo kad je to zaista potrebno.
>> Zgodni glumac u novoj avanturi na izboru za Mistera Europe Euronations 2016.
svaka cast kume.ponosni smo s tobom!!