Glazbenicu Ivanu Vrdoljak Vannu ‘uhvatili’ smo na Braču gdje godinama provodi obiteljsko ljetovanje, ali i uživa u nastupima. Tako 5. kolovoza pjeva u Supetru, na Rabu dvadeset dana poslije, a 31. kolovoza nastupa na Aurea festu u Požegi. Ove godine osvojila je 1. nagradu na Zagrebačkom festivalu s pjesmom ‘Najbolji ljudi’, novom pjesmom ‘Gdje počinje kraj’ na ovogodišnjem je Splitskom festivalu slavila je 2. nagradu stručnog žirija, Srebrni lav, nagradu za najbolju interpretaciju i najbolji styling (haljina Matije Vuice), a u ožujku je nastupila kao specijalna gošća Andree Bocellija na njegovom koncertu u zagrebačkoj Areni...
Nedavno ste izdali novu pjesmu ‘Gdje počinje kraj’, snimili videospot i za nju bili nagrađeni na Splitskom festivalu. Znači li ovo najavu novog materijala, studijskog albuma?
To je plan, sakupila sam ovih nekoliko godina dosta pjesama koje nisu objavljene na već zastarjelom takozvanom nosaču zvuka, ali objavit će Croatia Records album negdje do kraja godine, pretpostavljam. Pa tko voli album u obliku CD-a imat će ga, tko ne voli, moći će ga skinuti na svim mogućim platformama…Inače, baš sam uživala nastupajući na Splitskom festivalu; svaki je trenutak proveden u Splitu tih dana imao posebnu vrijednost zbog susreta s ljudima, kolegama, suradnicima.
I na Zagrebfestu u siječnju osvojili ste Grand Prix s pjesmom ‘Najbolji ljudi’. Koliko vam znače nagrade, i imaju li zapravo smisla ako pjesme ne zažive kod publike, ne samo vaše, već i vaših kolega?
Nagrade znače puno autorima i izvođačima, pjesmi malo. Kako sam i autorica pjesme ‘Najbolji ljudi’, bilo mi je jako drago što su me kolege nagradili. A pjesma ima ili nema svoj put, to ovisi o puno faktora. Meni možda najbolja naša pjesma svih vremena, “Galeb i ja” bila je čuli smo neki dan u emisiji posvećenoj Oliveru tek sedma na Splitskom festivalu te godine kada ju je Oliver prvi puta izveo. Zar to nije najbolja ilustracija ovoga o čemu govorim?
U ožujku ste u zagrebačkoj Areni pjevali s jedinstvenim Andreom Bocellijem. Kako je došlo do toga?
Ljudi iz Stars produkcije koji su bili oragnizatori koncerta su upravo mene predložili i Bocellijev tim je to prihvatio; oni su upravo htjeli žensku pjevačku zvijezdu koja je po glasu pop sopran. Ja sam u nevjerici ponudu odmah prihvatila, a tek onda krenula pripremati pjesmu Canto della terra. Tremu sam imala na probi kada sam ga upoznala, ali na nastupu sam jednostavno uživala u trenutku. Puno mi je pomogao dirigent - gospodin Rota i Veronica Bocelli, supruga. Bili su pravi podstrek, neposredni i vrlo izravni u komplimentima i komunikaciji. Za mene će to zasigurno ostati jedan od najsvjetlijih trenutaka moje karijere.
Vi ste napisali krasnu baladu ‘Izmiješane boje’. Koliko imate još svojih pjesama u ladici? I kad ste osjetili taj kantautorski talent u sebi?
Hvala na komplimentu, neke su pjesme u ladici, neke su već gotove, a neke u glavi čekaju kada će moji glazbeni suradnici imati vremena da osmisle kako će zazvučati. Dakle, čekaju aranžmane i glazbenu produkciju. A kantautorski poriv sam osjetila još davne 1990. kada smo Boytronic, Da’Real i ja zajedno napravili Molitvu za mir, a nakon toga uz pomoć Mire Buljana sve ostale pjesme grupe ET.
Kakvi su vam ljetni planovi? Gdje uskoro sve pjevate?
Cijelo ovo ljeto moj prateći sastav i ja jako puno nastupamo, počelo je negdje pred početak Svjetskog prvenstva u nogometu, često smo imali svirke na dan kada i naši vatreni utakmice, pa je poslije njih bilo sjajno izaći na pozornice pred puno sretnih naših ljudi od Nijemaca, Vira, Umaga, Kaštelira pored Poreča…sada dalje slijede Supetar, Rab, itd. po našem Jadranu. Baš uživamo! Osim toga očekuje me nastup 31.8. na festivalu u Požegi s jednom posebnom pjesmom posvećenoj mom rodnom kraju.
Za vas, odnosno vaš glas može se čuti kako je besprijekoran, isti kao i prije 25 godina. Kako to uspjevate? Klonite se svega nezdravog?
Eto, nije loše imati bar nešto na svojoj strani, vi kažete da je to glas. Vjerujte mi, oko svega se drugoga moram puno potruditi, ali pjevam s lakoćom. I kad mi glas nije u formi, nađem način kako pjevati. Najbolje mi pomaže san i odmor, iako baš volim svoj “potrošeni glas”, ali kratko traje.
Dogodi li vam se da budete na nekoj privatnoj fešti, pjevate i ne štedite glasnice?
Apsolutno, obožavam takve trenutke i svi koji su se oko mene zatekli znaju da me ne treba puno nagovarati. Onda je najveći gušt ne pjevati svoje pjesme. To je onda show, ne samopromocija.
Koje pjevače privatno volite i slušate?
Od puno glazbenika i pjevača se može čuti puno toga dobroga i zanimljivog, kako stranih tako, naravno, i domaćih. Pratim svu recentnu glazbu i malo mi toga promakne. Primjećujem sve promjene i nove stilove, uvijek propitkujem svoj smisao u svemu tome. Već danima razmišljam o koncertu Ed Sheerana na kojem sam pred par dana bila s obitelji; jedan momak s gitarom i ritam mašinom puni stadione danima. Ne sjećam se kada sam to zadnji puta vidjela.
Na žalost, napustio nas je jedan i jedini, neponovljivi Oliver Dragojević. Nastupali ste zajedno, surađivali, družili se. Što vam je značio? Što vas je naučio? Po čemu ćete ga pamtiti?
Vjerojatno ne mogu reći ništa što već niste čuli. Samo ću ponoviti da nas je napustio najveći i najbolji. Njegovi koncerti koje smo imali prilike ponovo slušati na HTV-u ovih dana su apsolutno najsvjetliji trenutak domaće glazbe u autorskom i izvedbenom (pjevačkom i sviračkom) smislu. Od toga nema boljeg, nadam se da mi moji kolege to ne zamjeraju jer ja tako mislim. Zbog sveg tog snimljenog materijala i zbog naših srca u kojima on živi, on nas zapravo nikada neće napustiti.
Ima li neka anegdota s njim koju nećete zaboraviti?
Naravno da smo se puno smijali, prepričavali sve i svašta, i srećom po mene, pjevali i ponešto lijepo snimili. On je uvijek inzistirao na neposrednosti i opuštenoj komunikaciji, iako mene nikad nije napustio osjećaj da pričam s najvećim od svih, ali mi on nikad nije dao priliku da mu to službeno kažem. Onda mi se taj jedan put pružila prilika za to; vozila sam ga od zgrade HRT- a, gdje smo zajedno sudjelovali u jednoj show emisiji, do jednog zagrebačkog hotela u kojem je odsjeo. I tada sam mu odlučila govoriti što mislim o njegovoj umjetnosti cijelim putem. Rijetko kad sam vidjela čovjeka kojemu je neka tema toliko neugodna kao njemu ta, a opet nije mogao pobjeći jer je bio u mom automobilu usred vožnje. Kad je izašao, bilo mi je malo neugodno jer sam djelovala kao poluludi obožavatelj, a on je vjerojatno računao na to da smo kolege. Ali, neka sam ja njemu rekla sve što sam htjela, koliko je dobar, značajan, poseban i jedinstven. Znam da su mu to i drugi govorili, ali, eto i ja sam im se pridružila. Neka je on to sve čuo od nas - njegovih obožavatelja.
Pogledajte video ispraćaja Olivera Dragojevića snimljen iz zraka:
Vanna je naš biser kao i Oliver.