Činjenica je da animirani filmovi uveseljavaju i starije i mlađe generacije. Potvrde su za to veliki iznosi koje bilježe kinoblagajne kada izađe neki novi uradak Pixara ili Dreamworksa. U Japanu su, na primjer, animirani filmovi (točnije dugometražni anime) već nekoliko godina najpopularniji uraci industrije zabave.
U animaciju se ulaže sve više, naravno i zato što su "live action" filmovi Marvela i DC-a kao što su "Batman" ili "Avengersi" već neko vrijeme među najzanimljivijima publici, a oni su nastali po - stripovima. Zato nije ni čudno da su mnogi sve više počeli pratiti i nominacije za Oscar u toj kategoriji, a ove se godine na toj listi našao i jedan Hrvat - redatelj Dalibor Barić i njegov film "Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa" ili, na engleskom "Accidental Luxuriance of the Translucent Water Rebus". Zanimljivo je, naravno, da je prvi animirani film izvan SAD-a koji je 1962. osvojio nagradu Oscar za najbolji crtani film upravo "Surogat" Dušana Vukotića iz 1961., koji je nastao u prostorijama Zagreb filma.
Riječ je o desetominutnom crtanom filmu za odrasle. U filmu mali trokutasti čovječuljak dođe na plažu te sam napuše sve što mu treba. Među ostalim i ženu. No kada napokon, tako lako, dobije sve što želi, to i nestane. Jednostavna priča još uvijek služi kao inspiracija mnogim animatorima, koji danas rade s mnogo sofisticiranijom opremom. Kasnije su počeli i malo veći projekti, a prvi među njima bila je serija "Inspektor Maska". Imala je ukupno 13 epizoda, a trajale su oko 7-10 minuta. Ponovno je bila riječ o produkciji Zagreb filma, dok je redatelja bilo više. Humoristična serija stekla je ljubitelje i u svijetu. Jedna od najupečatljivijih epizoda bila je ona u kojoj glavni negativac Prehlađeni Joe sa svojom bandom želi ukrasti duha iz dvorca. Inače, Inspektor Maska se u svakoj epizodi presvlači u razne kostime kako bi uhvatio bandu, dok se radnja odvija u jednom američkom gradu u 60-ima. 70-ima je gledatelje uveseljavala serija "Maxi Cat". Animator serije bio je Zlatko Grgić, a humoristična, jednostavna serija pratila je dogodovštine nespretnog i zbunjenog mačka. Tu negdje u međuvremenu kuhala se i crtana serija koja je mnogima sinonim za djetinjstvo. Naslovnu špicu s gomilom boja i pokreta jedva smo čekali vidjeti na televiziji, a mnogi još i danas pjevuše naslovnu pjesmu. Bila je to serija "Profesor Baltazar", čiji je otac također Zlatko Grgić. Serija je imala čak 59 epizoda, a na njoj je radilo oko 20 ljudi. Simpatični Baltazar svakodnevno je pomagao sugrađanima iz Baltazar-grada te uz puno mašte i pozitivne energije rješavao njihove probleme. I ova serija doživjela je solidan uspjeh u inozemstvu.
Crtić i danas izgleda svježe i veselo, a mnogima se sviđa zato što Baltazar nema neprijatelja i nema nimalo nasilja. Osim Baltazara, nema mnogo ljudi koji se s veseljem i nostalgijom ne sjećaju "Čudesne šume". Prošlo je više godina do prvog ozbiljnog dugometražnog filma u našoj produkciji. Animatori iz Croatia filma odlučili su snimiti uradak prema dijelu Sunčane Škrinjarić te je tako nastala priča o šarenoj životinjskoj družini koja uz pomoć slikara i njegova magičnog kista krene u borbu protiv groznog Kaktus cara koji želi spaliti šumu. U filmu Kaktus caru maestralno glas posuđuje Josip Bobi Marotti, koji je među ostalim posuđivao glas i u sinkroniziranoj verziji animirane serije "Obitelj Kremenko" te Gargamelu u crtiću "Štrumpfovi". Njegov prepoznatljiv glas veseli i današnje generacije, a osim sinkronizacije radio je i na brojnim kazališnim predstavama, igranim filmovima i serijama. "Čudesna šuma" imala je dva redatelja, Milana Blažekovića i Dora Valda Hreljanovića, te je nastala u suradnji s američkom produkcijskom kućom Fantasy Forest. Klasična priča o tome kako dobro pobjeđuje zlo doživjela je golemu popularnost na području bivše Jugoslavije pa je ubrzo dobila i nastavak. "Čarobnjakov šešir", snimljen kao nastavak megapopularne "Čudesne šume", snimljen je 1990. Na njemu je radio samo jedan redatelj iz prošlog projekta, Milan Blažeković, a doživio je sličnu sudbinu kao i mnogi drugi nastavci. Mnogima se nije svidio jednako kao i prethodnik, a možda tu ima nešto i do toga što je energija bila drukčija, jer spremao se rat. Osim toga, imao je mnogo mračniji ton.
Ovaj put glavni je negativac bio car Mrazomor koji, za razliku od Kaktus cara, nije imao previše ljudskih kvaliteta, već robotski glas koji je neku djecu možda i previše plašio, čemu svjedoče i komentari na društvenim mrežama ispod isječaka iz filma. Sada, s odmakom od više od 30 godina, film ima veliku popularnost, pogotovo među milenijalcima koji su u to vrijeme bili samo klinci. Na IMDB-u ima ocjenu 8,4 od mogućih 10, a videi na kojima je isječak iz filma s pjesmom o caru Mrazomoru i njegovoj vještičjoj vojsci smrti Kornelija Kovača i Paje Kanižaja broje i više desetaka tisuća pregleda. Odmor od teških tema u to vrijeme pružili su mnogima definitivno "Mali leteći medvjedići". Začetnik ideje za seriju bio je Dušan Vukotić, koji je poželio napraviti projekt koji može ponuditi i stranom tržištu. Pozvao je Peru Kvesića, a zahvaljujući Vukotićevim poznanstvima uspjeli su ostvariti koprodukciju s Kanadom. Animacija je doista sličila najpopularnijim crtanim filmovima tog vremena. Zbog toga je i postigao višemilijunsku gledanost u Kanadi, ali i u zemljama srednje i jugoistočne Europe.
Naime, mali medvjedići koji su živjeli u stoljetnoj šumi u kojoj nikada nije stupila ljudska noga bili su čak i na albumu sa samoljepljivim sličicama, ali i više slikovnica. U crtiću su među glavnim likovima stari medvjed Platon, maleni medvjedići Tina i Dado i sova Grga. Medvjedići dokazuju da sve mogu uz pomoć hrabrosti, mašte i povjerenja, no probleme im stvaraju dvije lasice - Smradac i Smucalo. Tužna je činjenica da su uraci Zagreb filma, a među njima i ovaj dragulj bili dostupni na YouTube kanalu Zagreb filma. Tamo više nema nijednog videa, a mogu se pronaći tek preko linkova na nekim stranicama u slučaju da su bili ranije objavljeni. To se događa kada osoba ili tvrtka koja posjeduje kanal ne obriše, već samo sakrije videe zbog zaštite autorskih prava. Žalosno je to najviše zato što se reprize serije više ne mogu gledati na televiziji, a nije ništa manje kvalitetna od mnogih koje se danas prikazuju na brojnim kanalima koji isključivo emitiraju crtane uratke. To definitivno nije bio kraj domaće animacije, jer je genijalni Milan Blažeković imao još jednog asa u rukavu. Naime, za Croatia film i isključivo hrvatsko tržište na starinskoj opremi (neke kamere navodno su datirale iz 1938.) uspio je napraviti "Čudnovate zgode šegrta Hlapića". Film je to na kojem je radio od 1991. do 1997. te je to bio treći dugometražni projekt animacijskog odjela Croatia filma.
Prema broju gledatelja, bio je to najuspješniji domaći film. Snimljen je po priči Ivane Brlić Mažuranić, a glavni lik bio je mali miš koji se sa svojim psom Bundašem upušta u mnoge pustolovine zbog tijesnih čizmica koje mora razgaziti. Glasove su, među ostalima, posudili Ivica Vidović, Slavko Brankov i Relja Bašić. Glavnu ulogu Hlapića odigrao je Ivan Gudeljević, danas 38-godišnjak iz Vukovara, koji se glumom više ne bavi. Nakon filma nastala je i serija o Hlapićevim zgodama, no u njezinoj produkciji nije sudjelovao nitko iz Hrvatske. Lik mišića Hlapića koji je osvojio mnoga srca danas se može naći na odjeći za djecu, igračkama, bocama za vodu i na priboru za školu te je to dokaz popularnosti lika kojeg su djeca zavoljela krajem devedesetih. Važno je napomenuti da animacija, iako je zapravo najzanimljivija djeci, nije najlakša i najjeftinija grana industrije zabave. Bez obzira na sve nove tehnologije i veliku pomoć koju su joj donijeli kompjutori, animirati je još uvijek izrazito teško, ali i skupo. Jednostavne animacije od nekoliko minuta koje objavljuju kreatori na YouTubeu zahtijevaju više od mjesec dana rada, čak uz pomoć zaposlenika koji se bave isključivo bojom ili montažom. No zasigurno je jedna od najvećih nagrada redatelja vidjeti osmijehe na licima klinaca, a često i njihovih roditelja koji se izgube u nekoj fantastičnoj priči koju će kasnije dijeliti i s generacijama koje dolaze.
he man