U utorak je na Foxu počeo jedan od najiščekivanijih televizijskih događaja godine: peta sezona sjajne američke serije "Domovina".
Kao što se dalo i naslutiti iz kraja četvrte sezone – serija je fokusirana na sirijsku krizu. I to bez imalo uvijanja ili umivanja situacije. Gotovo da možemo zamisliti kako su se u sjedištu CIA-e vodili baš onakvi razgovori kakve sada gledamo u "Domovini". Tako jedan od središnjih likova, agent Peter Quinn (Rupert Friend), nakon dvije godine boravka u Siriji svojim šefovima iznosi mračnu viziju događanja. Ali i kontroverziju jer agent ističe da se u kalifatu hrane jednom knjigom koja ih nadahnjuje na odrubljivanje glava i razapinjanje neprijatelja te kako se od 7. stoljeća pripremaju na čišćenje svijeta od nevjernika. Jasna je aluzija jer u 7. stoljeću nastaje islam. No slične kontroverzije i inače gledamo u novim američkim serijama: sjetimo se samo kako je američki TV predsjednik Frank Underwood u trećoj sezoni "Kuće od karata" pljunuo na raspelo s Isusom. Vratimo se ipak našem agentu Quinnu koji zapravo zorno dočarava današnju američku politiku. Kada ga šefovi CIA-e pitaju kakvo rješenje predlaže za uništavanje ISIL-a, on im nudi dvije opcije. Prva je da Amerika pošalje 200.000 vojnika. Kada takvu opciju, dakle slanje skupih kopnenih snaga s neizvjesnim ishodom glatko odbiju, Quinn im nudi drugo rješenje: pritisnite gumb u uništite Raku (sjedište ISIL-a u sjeveroistočnom dijelu Sirije). Sravnite je sa zemljom, preporučuje Quinn, a njegovi šefovi, naravno, ostaju šokirani prijedlozima.
Psihotična Carrie Mathison
Quinn im objašnjava i kako njegov rad na terenu daje rezultate, iako američko bombardiranje ISIL-a naizgled ne pokazuje nikakve rezultate. Dapače, svi se pitaju: kakvi su to rezultati kad se kalifat i dalje širi? Pragmatični šef CIA-e Saul Berenson (glumi ga Mandy Patinkin koji jako sliči našem bivšem državnom odvjetniku Mladenu Bajiću) vjeruje svom agentu i tajno ga angažira da nastavi sa svojim poslom: likvidacijom opasnih džihadističkih vođa na terenu. Pred kraj prve sezone daje mu novu metu: mladu džihadisticu koja regrutira djecu...
"Domovina" će se, dakle, očito baviti Sirijom, kalifatom te prije svega američkim lutanjem u tom novonastalom kaosu. No nije samo kalifat tema: glavna junakinja Carrie Mathison (Claire Danes) više ne radi u CIA-i. Bivša agentica preselila se u Berlin i radi u zakladi bogatog Nijemca. Kako njezin šef želi pomoći sirijskim izbjeglicama u Libanonu i dopremiti im humanitarnu pomoć, pred Carrie postavlja zadatak: osiguraj mi siguran ulazak u kamp koji kontrolira Hezbolah. U cijelu se priču umiješao i haker koji je provalio u tajne podatke i razotkrio suradnju CIA-e s njemačkim obavještajcima. Naime, kako Njemačkoj zakon ne dopušta prisluškivanje vlastitih građana, a zemlji prijeti da se aktiviraju islamistički spavači, špijunažu građana umjesto njih čine Amerikanci. No, ova kontroverzna suradnja prijeti da dopre u javnost...
Dakle, u novoj "Domovini", iako smo gledali tek jednu epizodu, imamo gotovo sve moderne globalne probleme: sirijsku krizu, izbjeglice, prisluškivanje. Ova se serija i u svojim prethodnim sezonama bavila aktualnim temama, od infiltriranja islamista u američko društvo, preko američko-iranskih odnosa, do sukoba CIA-e s talibanima u Pakistanu i dvostruke igre ISI-ja (pakistanske obavještajne agencije). Iako su u jednoj od prethodnih sezona pomalo nespretno pobrkali sve te militante na Bliskom istoku pa su u jednom trenutku implicirali suradnju Al-Qa'ide i Hezbolaha (što je zapravo nemoguće), u posljednje dvije sezone nemaju takvih "izleta". Ako se napravi summa summarum – "Domovina" se bavi kritikom američke vanjske politike koja je ili naivna (u slučaju Pakistana) ili račanovski neodlučna (u slučaju Sirije).
Osim što se realistično bavi svjetskim krizama, "Domovina" se i u umjetničkom smislu odlično nosi s konkurencijom: Carrie Mathison jedan je od najbolje složenih i odglumljenih likova nakon smrti velikog Waltera Whitea (Bryan Cranston, naravno "Breaking Bad"). Carrie se odmaknula od klasičnih američkih, uglavnom besprizornih ženskih likova, igra psihotičnu, ali vrlo inteligentnu agenticu koja odlično prodire u glave terorista, sjajno predviđa njihove poteze, ali zbog svog nestabilnog karaktera ne djeluje uvjerljivo pa na njezina upozorenja svi ostaju gluhi. Ona je zapravo konstantni gubitnik, kako u poslu tako i na ljubavnom planu. Ne susteže se od seksa ni s čovjekom kojega prati i za kojega zna da je prešao na drugu stranu, ne bježi ni od novih veza, zaljubljivanja, ponekad ni od alkohola, ali kao lik ne upada u stereotip da bude ženska verzija prljavog Harryja. Ona je jednostavno puno više od svih špijuna, rendžera i detektiva koje smo dosad gledali. Zato je i omiljena: pokazuje nevjerojatan talent, ali i svu nesavršenost čovjeka. Inače prelijepa glumica Claire Danes dala je svom liku i jedan poseban pečat, pa tako, dok hoda, naširoko maše rukama i djeluje poput luđaka koji baulja cestom. Istodobno, glumičina ljepota ništa ne gubi s tim kaubojskim manirima.
Jedna druga serija koja se prikazuje na Foxu, druga sezona "Tiranina", manje je atraktivna. I sadržajno i koncepcijski nije dorasla "Domovini", ali spominjemo je jer se i ona bavi kalifatom.
Izmišljena država
Osnovni problem ove serije njezin je sapuničasti karakter – previše je tu dvorskih podmetanja, trzavica unutar predsjedničke obitelji, naivnosti, pa čak i nelogičnosti. Potpuni je promašaj i odluka da se serija bavi izmišljenom državom Abudin.
Jednostavno, nejasno je zašto izmišljati državu i davati potpuno bajkoviti okvir seriji kad na Bliskom istoku gotovo svaka zemlja ima problematičnu garnituru na vlasti i sukobe s islamistima. I dok je Abudin izmišljena država, ostale su zemlje stvarne: tako su u filmu redom kineski diplomati, američki veleposlanik, spominju se Libanon, Sirija, Raka, kalifat, ISIL... Sve su zemlje i gradovi stvarni, jedino su Abudin i gradovi u toj zemlji izmišljeni. I to daje neozbiljan karakter priči. Ipak, koliko god skliznuo u okvir sapunica, dio je dojmljiv: trenutak kada prognani brat abudinskog tiranina završi u beduinskom selu koji zauzima kalifat. To je zapravo prvi put da vidimo kako filmski svijet zamišlja život u kalifatu. Posebno je dojmljiva scena kada udanu, mladu i lijepu beduinku vođa kalifata Abu Omar uzima sebi, i to na nagovor svoje prve supruge. Kad njih dvije ostanu same u kalifovoj kući, beduinka shvaća da prva žena uopće nije iz arapskog svijeta, već bjelkinja sa zapada. Prilazi joj i kaže: "Ti, zapadnjačka droljo, došla si ovdje među nas muslimane nametati nam vašu bolesnu i iskrivljenu sliku islama". A znamo da su najradikalniji među ISIL-ovcima upravo žene i muškarci koji dolaze iz zapadnih zemalja. "Tiranin" solidno obrađuje temu kalifata, nažalost, s puno slabijim glumcima i lutajućim scenarijem koji teži da se svidi i domaćicama i filmskim fanovima. Jedini koji su se donekle oduprli takvoj sapuničastoj viziji su scenografi koji su nam dočarali svoju viziju zabačenih beduinskih krajeva i unutarnjeg rata koji se vodi u tom dijelu svijeta.
Serija ipak, zbog pravodobno ubodene teme, i bez obzira na brojne mane, zaslužuje prolaznu ocjenu. I svakako je preporučljiva za gledanje iako je malo prekasno za one koji se još nisu uključili jer su preostale još dvije epizode. No zato se nije kasno uključiti u "Domovinu", a sudeći prema početku, čeka nas uzbudljiva, aktualna priča. I podsjetnik – prošla sezona "Domovine", prema izboru u Večernjem listu, bila je najbolja serija u 2014.
>>“Tiranin” – obiteljska drama o tradiciji, ljepoti i surovosti Bliskog istoka
>>I Barack Obama voli gledati Claire Danes u hit-seriji “Domovina”